Na što treba računati kad svoju intimu izložimo Internetu

Nakon što nas netko naljuti, ponese nas strast, pa poželimo odmah, neizostavno sada, svoju muku podijeliti sa širom internetskom javnošću. A onda nastanu problemi. Jer, osim što priča uvijek ima i drugu stranu, pročitat će je deseci tisuća raznih osoba, nama uglavnom nepoznatih. Lako mogu početi prozivanja, uvrede, život nam se preko noći može pretvoriti u pakao, naročito ako javno prozovemo neku ustanovu ili osobu, privatnu ili javnu.

Internet je doista izvrsno višesmjerno sredstvo komunikacije, izvor informacija bez kojeg danas rijetko tko može. No, koliko god dobro i privlačno djelovala mogućnost da svatko sam objavi ono što poželi i podijeli tako svoje veselje ili probleme sa širom populacijom, zbog toga ćemo često naletjeti na probleme.

Brojne ispovjedi zbog kojih su neki požalili pokazuju nam kako je dobro triput razmisliti prije nego sa svojom pričom izađemo u javnost. Postoje profesionalni mediji i urednici koji će sa nama prije objave priče ugovoriti sastanak i provjeriti sve činjenice, upozoriti nas na naše mogućnosti te razne moguće negativne posljedice i opasnosti.

Jednako tako, postoje razni zlonamjerni klik-predatori koje će priču bez ikakve provjere, pa još i uz kakav sočan komentar, bez razmišljanja objaviti, samo da budu što brži, samo da dobiju čim više lajkova i shareova. Situaciju će dodatno pogoršati razni copy/paste portali (koji zapravo i nisu mediji u pravome smislu riječi) koji će je, također bez provjere, trenutno objaviti. Takvi nas urednici i novinari ne žele upoznati. Oni razmišljaju samo o sebi. Objavit će stvar, pa kud puklo da puklo, jer nisu navikli ili ne žele razmišljati o posljedicama svojih (ne)djela te ih ni najmanje nije briga za ono sa čime ćemo se mi eventualno morati suočiti.

I eto problema: situacija je izmakla kontroli. Nismo očekivali toliku "popularnost", a sad odjednom svi pričaju o nama. To više nije naša priča, nego je postala svačija. Od subjekta u priči postajemo objekt komentiranja, naslađivanja našom nevoljom, ogovaranja, podmetanja i drugih divota ljudske komunikacije kakvoj su mnogi među nama skloni.

Mnogi su zažalili zbog svoje iskrenosti i eksplozivnosti. Iz dvanaestogodišnjeg iskustva u bavljenju ovim poslom, toplo savjetujem da najprije zastanete, nekoliko puta duboko udahnete i smirite se. Potom razmislite želite li da svi (ali doslovno svi!) doznaju za vaš problem. Posavjetujte se sa nekime tko je iskusan. Zapitajte se raspolažete li sa potpuno točnim podacima te postoji li način kojim bi problem mogli riješiti bez podizanja prašine. Možda biste problem mogli riješiti unutar obitelji ili u užem krugu prijatelja? Možda da nazovete odvjetnika?

Dobro razmislite o tome hoćete li razotkrivanjem svoje intime postići zadovoljštinu kakvu ste očekivali. Jer, mediji žive od priča. Kad pritisnete tipku ENTER i pošaljete im svoju, za predomišljanje je kasno i nema više natrag. Mediji nisu Facebook da biste se mogli predomisliti, izbrisati tekst i fotografije pa stvar prepustiti zaboravu.

Novinarstvo je javni posao i novinari bi trebali biti svjesni opasnosti koje bavljenje javnim poslom sa sobom nosi. Spremni su se sa posljedicama i nositi. "Civili", odnosno privatne osobe bez iskustva u medijskoj mašineriji to najčešće nisu i ne znaju se braniti kad lavina krene.

Evo nekoliko pitanja na koja sami sebi trebamo odgovoriti prije odluke da svoju priču podijelimo sa javnošću:

• Koji su ciljevi izlaska u javnost? Hoćemo li ih javnom objavom ostvariti?
• Hoće li nam nakon javne objave biti lakše?
• Forsira li nas netko da sa pričom izađemo u javnost?
• Forsira li nas netko da o problemu šutimo?

Mogući dobitak je taj da ćemo nekome možda pomoći, natjerati nekoga da nešto učini po pitanju problema koji nas muči, da će nam netko možda priskočiti u pomoć ili ćemo si eventualno sami pomoći.

Negativne posljedice mogle bi biti pravne prirode, mediji bi nas mogli rastrgati (pogledati gore), mogli bismo doživjeti zločestoću prijatelja, poznanika i potpunih stranaca na Internetu, doživjeti osjećaj velike izloženosti, ali i probleme kod zapošljavanja, upisa u školu itd.