Na Istri se "trenira strogoća" - praksa na poluotoku bitno odstupa od one u ostatku države

POREČ - Dok u nerijetkim dijelovima Hrvatske još važi ona Titova da se ne moramo držati zakona kao pijan plota, u »Titovoj Istri« se zakoni i propisi ne samo »natprosječno« provode, nego se to čini i s nevjerojatnom tvrdoglavošću. Primjerice, Porezna uprava je u Istri »dignula« velike pare putničkim agencijama koje nisu plaćale PDV na izlete u inozemstvo, ali isti aršin za iste prekršaje (koji to vjerojatno ni nisu!) nije primjenjivan na jugu hrvatskog Jadrana.

Gdje su još u Hrvatskoj sudovi riješili predmete nezakonite prodaje općinskih/gradskih nekretnina neposrednom pogodbom i kao istarski poništili barem neke od takvih ugovora, od kojih je najpoznatiji onaj istarskog župana Ivana Jakovčića s Općinom Grožnjan za kuće u Sv. Jurju?

Gdje se još u Hrvatskoj pravosuđe tako ozbiljno uhvatilo ukoštac s vlasništvom nad tzv. turističkim zemljištem kao u Istarskoj županiji, nadoknađujući barem dijelom sramotno oklijevanje središnje političke vlasti da zakonski potpuno jasno to veliko bogatstvo iz sadašnje besplatne eksploatacije privrednika vrati u društveno okrilje?

Nije generalno tako, ni crno-bijelo, ali još bi se našlo primjera po kojima praksa u Istri bitno odstupa od one u ostatku države. Točnije rečeno, striktna je i promptna u egzekuciji kršenja zakona iliti po narodski - trenira strogoću. Prisjetimo se i nesretnih, ali i bespravnih molića i pontona na pomorskom dobru koji se valjda samo u Istri uklanjaju, što je i županijskom vijećniku Tediju Chiavalonu ovih dana poslužilo za konstataciju o diskriminaciji Istrijana. Nesporno je da ih treba ukloniti, osobito ako nije moguće njihovo uklapanje u prostornoplanske dokumente, ali to što državne inspekcije doslovce tjeraju mak na konac u medulinskom akvatoriju ili funtanjanskoj luci nije dobra poruka. Ne kroz »diskriminaciju Istrijana«, nego kroz promašeno fokusiranje rješavanja problema bespravne gradnje i inih nelegalnih radnji.

Neću ovajput o velebnim zgradama koje i dalje ponosno stoje bespravno podignute na poljoprivrednom zemljištu u Istri, ostat ću na pomorskom dobru koje po zakonu uživa posebnu zaštitu Republike Hrvatske. Puno je i na istarskom priobalju, da ostale dijelove hrvatskog Jadrana ne spominjem, većih bespravnih gradnji, uzurpacija i neovlaštenog lukrativnog korištenja pomorskog dobra od molića i pontona koje koriste sportski klubovi ili građani za rekreaciju, ali koje, za razliku od potonjih, nitko ne dira. Vjerojatno zato jer ih nitko ne prijavljuje, kako je na sjednici Županijske skupštine primijetio Chiavalonov kolega Marino Roce, uz konstataciju da smo si sami krivi što se ruše molovi jer je to inicirano međusobnim prijavama ljudi iz Istre!?

Roce je član stranke na državnoj vlasti pa je očito odgovornost zbog postupanja pravne države dijelom htio prebaciti na zlobne ili zavidne susjede. Time je, svjesno ili ne, zapravo poslao društveno neprihvatljivu poruku: o bespravnoj gradnji treba šutjeti, a bespravne graditelje ne treba prijavljivati.

Takvim porukama nećemo nikada postići da imamo odgovorne građane i odgovornu javnost, koji će biti svjesni da zataškavanjem i prešućivanjem nezakonitih radnji zapravo rade u korist vlastite štete. No, možda je to i politička koncepcija ove vlasti jer bi je takvi građani i takva javnost vrlo brzo smijenili.

Naravno, neprovođenje zakona i propisa u drugim dijelovima hrvatske države ne smije biti izlikom za eventualno takvo ponašanje u Istri. Utoliko ni njihovo provođenje u njoj nije diskriminacija Istrijana, nego zaštita građana i zajednice koju čine. Doduše, uz uvjet da se prioriteti u toj zaštiti i funkcioniranju pravne države ne određuju proizvoljno ili, još gore, po političkim napucima i podobnostima.

Goran PRODAN