Na današnji dan 2021. umro Đorđe Balašević

Balašević, Đorđe - Đole, kantautor, pjesnik, pripovjedač, proturatni aktivist i humanitarac (Novi Sad, 11.V.1953. – Novi Sad, 19.II.2021.).

U rodnom gradu završio je gimnaziju i studirao geografiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, ali nije diplomirao jer se okrenuo glazbenoj karijeri. Prvi hit U razdeljak te ljubim snimio je 1977. s novosadskom grupom Žetva, potom je 1978. osnovao bend Rani mraz s kojim je snimio dva albuma i desetak singlova, među kojima velike uspješnice Priču o Vasi Ladačkom , Život je more , Neki novi klinci , Odlazi cirkus , Panonski mornar , Računajte na nas ... Godine 1982. se osamostaljuje te kroz desetljeća koncertira s većim i manjim pratećim orkestrima, a nerijetko samo uz klavirsku pratnju profesora Aleksandra Saše Dujina. Autor je više stotina pjesama zabavne glazbe, najviše šansona, koje je sam skladao i pjevao, među njima niza hitova ( Pesma o jednom petlu , Boža zvani Pub ...), pjesnički nadahnutih ljubavnih balada ( Lepa protina kći , D-mol , Ringišpil , Provincijalka ...), ali i politički, ponajprije proturatno angažiranih tekstova ( Ne lomite mi bagrenje , Samo da rata ne bude , Legenda o Gedi gluperdi , Krivi smo mi ...). Mnogi su na Balaševićeve koncerte dolazili i zbog njegovog zabavnog, duhovitog, a i satiričkog pripovijedanja. Bio je u 1990-im i glasni protivnik Miloševićevog režima u Srbiji, odbio ratnu regrutaciju te je neko vrijeme živio i radio u egzilu dobivši slovensko državljanstvo.

Uz više od 20 samostalnih albuma (12 studijskih, 4 uživo i 7 kompilacijskih) objavio je i više knjiga romana i pripovjedaka ( Dodir svile , Jedan od onih života , Tri posleratna druga ...), pisao kolumne, režirao film Kao rani mraz , bio voditelj u glazbeno-zabavnim televizijskim emisijama. Bio je vrlo popularan širom bivše, socijalističke Jugoslavije i zemalja sljednica. Nastupao je i širom svijeta, dobitnik je više festivalskih i društvenih nagrada i priznanja, a zbog svoje humanitarne i mirotvorne aktivnosti proglašen je 1997. ambasadorom dobre volje UN-ovog Ureda visokog povjerenika za izbjeglice (UNHCR). Bio je oženjen Oliverom kojoj je posvetio više pjesama i s kojom je imao troje djece. Na posljednjem ispraćaju u Novom Sadu okupilo se više od 20 tisuća ljudi.

Razmjerno je često nastupao i boravio u Istri s kojom je bio povezan i prijateljstvima, kumstvom te vlasništvom kuće za odmor u novom naselju Villa Marzari do istoimene bivše stancije/brijega kraj Brtonigle . Istre je i u nekoliko Balaševićevih stihova: prva strofa u Oprosti mi, Katrin , "jato dobrih mirisa Istre" u Kao talas , Put u središte zemlje posvećen je labinskim rudarima, a Istri je posvetio i cijelu pjesmu Rapsodija o Katrin (2016.). Nastupao je širom Poluotoka - u Portorožu, Umagu, Poreču, na Malom Brijunu/Brionu, Opatiji, Puli... U pulskoj Areni održao je nekoliko koncerata, a najpoznatiji je humanitarni 16.VI .2001., prvi njegov koncert u Hrvatskoj nakon ratnog raspada Jugoslavije, koji je okupio oko 8.000 posjetitelja i s kojeg je neto prihod od ulaznica i donacija, više od 700 tisuća kuna, utrošen za nabavku medicinske opreme Opće bolnice u Puli.

Posmrtno je 2022. proglašen počasnim građaninom Pule.