Na današnji dan 2021. umro boćar Edi Ritoša

Edi Ritoša s trofejima osvojenim na prijateljskom međunarodnom turniru juniora boćarskih saveza Istarske županije, slovenske Obale i tršćanske provincije u Sv. Mariji na Krasu, 10. 7. 2004.,
Autor:
Mijat Gavran
Izvor:
Istrapedia
Obitelj mu je iz
Svete Marije na Krasu
, otac Walter, majka Orijela rođ. Busletta. Osnovnu školu pohađao je u
Umagu
, a srednju trgovačku u
Bujama
.
Boćati je počeo u Sv. Mariji na Krasu, u istoimenom boćarskom klubu (BK), s nepunih osam godina, slijedeći oca i starijeg brata Gorana. Narednih dječačkih godina pokazao je izuzetnu kvalitetu i darovitost za taj sport te igrao u Istarskoj omladinskoj ligi, a pohađao je i kamp
Istarskog boćarskog saveza
. Kao član BK Sveta Marija na Krasu već je s 12 godina bio 1996. prvak Hrvatske (U-14) u paru s Davideom Deklićem. S istim je klubom u kadetskoj konkurenciji (U-14) velik uspjeh polučio 1998. na prvenstvu Hrvatske u Zagrebu kada je bio državni prvak pojedinačno klasično i u preciznom izbijanju, koje mu je bilo omiljena disciplina. K tome je u brzinskom izbijanju bio je srebrni, a u paru s Denisom Nadarevićem (BK Seget) brončani te je proglašen najboljim igračem prvenstva.
Igrao je potom za BK Umag s kojim je 1999. bio juniorski prvak Hrvatske u disciplini krug. Kao 17-godišnjak nastupio je za mladu hrvatsku boćarsku reprezentaciju na svjetskom juniorskom prvenstvu (U-18) u francuskom Lavelanetu 2001. i osvojio brončanu medalju u brzinskom izbijanju.
Sljedeće godine započinje prvoligašku karijeru u
BK Istra Poreč
s kojim je od 2002. do 2004. osvojio tri uzastopna prvenstva Hrvatske. U tom je razdoblju bio juniorski prvak Hrvatske u brzinskom izbijanju (Vukovar 2001. i Komiža 2002.) te štafetno u paru s klupskim suigračem Elvisom Barbarom u Komiži 2002., kada su njih dvojica u paru klasično bili brončani. Bio je u juniorskoj reprezentaciji Hrvatske i 2002. na svjetskom prvenstvu u talijanskom Alpignanu. Prvoligašku karijeru nastavio je sljedeće dvije sezone u BK Santa Domenica iz
Labinci
.
Poslovne okolnosti, vodio je obiteljsku tvrtku za prodaju i servisiranje poljoprivrednih strojeva i opreme, a i ozljede, spriječile su ga da i kao senior ostvari vrhunske rezultate. Ipak, godinama je, do iznenadne smrti, bio standardni igrač BK Umag boćajući u Trećoj hrvatskoj ligi.
Njegovim je imenom krajem 2021. nazvana boćarska dvorana u Sv. Mariji na Krasu.
Pokopan je u
Gračišću
.