Na današnji dan 1996. umro boćar, boćarski aktivist, bankar Bruno Gržić

Gržić, Bruno, boćar , boćarski aktivist, bankar ( Pazin , 15.XI.1928. – Poreč , 29.IV.1996.).

Otac mu je bio Vinko, majka Tereza rođ. Gržić, a živjeli su u pazinskim "barakama" gdje je obitelj imala gostionicu s boćalištem na kojem je Bruno igrao još kao dječak. Školovao se u Pazinu, a u poraću dobio je 1948. posao blagajnika u poslovnici Narodne banke u Poreču. Sljedeće godine odlazi na odsluženje vojnoga roka, ali se zbog zdravstvenih problema vraća u Istru i radi u Narodnoj banci u Pazinu. Pod bizarnim okolnostima dobio je 1953. otkaz, ali je vraćen na posao, no i na dosluživanje vojnoga roka, a krajem 1955. ponovo dolazi u Poreč na posao kreditnog referenta u Istarskoj kreditnoj banci (IKB) . U toj će novčarskoj ustanovi odraditi cijeli radni vijek, od kraja 1950-ih na mjestu šefa porečke poslovnice IKB-a Umag. Uz rad se školovao te je u Opatiji završio Višu ekonomsku školu.

Natjecateljsku boćarsku karijeru započeo je 1955. u Boćarsko-kuglačkom klubu Istra Poreč . Bio je najistaknutiji član prve trofejne generacije porečkih boćara, a prvi je natjecatelj potekao iz pazinskoga sporta koji je osvojio naslov državnog prvaka. Naime, već 1958. polučio je svoj najveći uspjeh postavši pojedinačnim prvakom Jugoslavije na turniru u Sežani. Na državnom prvenstvu u Puli sljedeće je godine bio drugi pojedinačno te u Sežani drugi u paru s Antonom Belasom, a prvi pojedinačno na prvenstvu Hrvatske u Zagrebu i drugi u paru s Emiliom Prodanom . Prvak Hrvatske pojedinačno bio je i 1960. i 1961., a drugi 1969. u Poreču. Kao član četvorke "Istre" (uz njega igrali su Marcelo Blasevich, E. Prodan i Mario Vojvoda) osvojio je 3. mjesto na državnom prvenstvu 1968. u Ljubljani. Igrao je i za jugoslavensku reprezentaciju na kvalifikacijskom turniru četvorki 1968. u Ženevi.

Potkraj karijere igrao je za porečki boćarski klub Novo naselje i zaslužan je za otvaranje boćališta u toj gradskoj četvrti. Bio je jedan od osnivača Boćarskog saveza Općine Poreč i dao velik doprinos razvoju boćarske infrastrukture na Poreštini . Stekao je i zvanje boćarskoga suca.

Dobitnik je porečke gradske nagrade 30. april (1984.) te posmrtno plakete BK Istra Poreč (2008.).