Na današnji dan 1968. rođen glazbenik, pjevač zabavne glazbe Alen Vitasović
Alen Vitasović na koncertu u pulskom Kaštelu
Izvor:
Fotoarhiva Glasa Istre, 2019.
Zanimanje za glazbu počeo je pokazivati od malih nogu, naučio je svirati harmoniku s pet godina, a prvi glazbeni sastav osnovao je kao dvanaestogodišnjak. Bio je član više bendova s kojima je svirao uglavnom po turističkim mjestima. U svim tim sastavima je bio vokalni solist, klavijaturist i saksofonist. Završio je gimnaziju i srednju glazbenu školu u Puli (saksofon i klavir).
Nastupao je s raznim bendovima po Hrvatskoj, Sloveniji te po Europi, gdje je stekao ogromno iskustvo i naučio se služiti s još nekoliko instrumenata, poput gitare, flaute i bubnjeva. Po povratku u Istru dvije je godine radio na
Radio Puli
kao glazbeni urednik.
Njegova solo karijera počinje 1993., kada je snimio skladbu
Ne moren bež nje
, koja je postala hit. Ubrzo je postao jedan od najpopularnijih i najuspješnijih hrvatskih izvođača pop glazbe. Osnovao je vlastiti bend Superfree, s kojim je promovirao svoje pjesme diljem Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke, Švicarske itd. Izdvajaju se samostalni nastupi u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski i Domu sportova, dvorani na Gripama u Splitu, dvorani Mladosti u Rijeci, stadionu u Vinkovcima,
pulskoj Areni
i drugdje.
U prvom dijelu karijere ostvario je plodnu i uspješnu suradnju s
Liviom Morosinom
, s kojim ponovno surađuje i u 2020-im.
Pobijedio je na više festivala zabavne glazbe, među kojima su: Melodije hrvatskog Jadrana u Splitu (1995.), Arenafest u Puli (1994., 1995., 1996.), Zadar (1995.), Radijski festival u Vodicama (1997.), Korčula festival (1999., 2004.). Čest je sudionik festivala
Melodije Istre i Kvarnera
na kojem je 1995. pobjedio sa skladbom L. Morosina
Samo Bog te moga učiniti
. Godine 1995. bio je nominiran u pet kategorija za hrvatsku glazbenu nagradu Porin, no osvojio je samo nagradu za najboljeg debitanta.
Aranžer je i producent većine svojih pjesama, a kroz njih je približio i popularizirao čakavski govor širem hrvatskom slušateljstvu. U izvedbama nastoji sačuvati originalni glazbeni izričaj istarskog kraja te je više puta nastupao na smotrama istarskog folklora pjevajući i svirajući narodne pjesme. U više je navrata sudjelovao na Etno festu u Neumu, zajedno s ocem, bratom, stricem i kumom.
Objavio je albume:
Gušti su gušti
(1994.),
Svi festivali
(kompilacija, 1995.),
Come va?
(1997.),
Ja ne gren
(2000.),
Grih
(2003.),
Tone i prijatelji
(2003.),
Zlatna kolekcija
(kompilacija, 2010.),
The Best of Collection
(kompilacija, 2015.).
Osim s L. Morosinom surađivao je i surađuje s mnogim glazbenicima i glazbenim skupinama: Lisom Hunt, Crvenom jabukom, Draženom Turinom - Šajetom, Harijem Rončevićem,
Brunom Krajcarom
, Letom 3, Danielom Moscardom i dr.
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 1997. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobit doprinos kulturi. Dobitnik je Nagrade Grada Pule i Općine
Marčana
te Istriane za 2013. O njegovoj glazbenoj karijeri snimljen je dokumentarac.
Godine 2006. glumio je u hrvatskoj TV-sapunici
Zabranjena ljubav
.
Živi u Orbanićima (općina Marčana).