Na današnji dan 1965. umro agronom i pedagog Vjekoslav Zidarić

Zidarić, Vjekoslav, agronom i pedagog ( Sveti Petar u Šumi , 31.X.1899. – Poreč , 7.VIII.1965.).

Kršten je 8.XI.1899. kao Aloysius Vincentius Josephus, otac mu je bio Vincencij (Vinko), učitelj, a majka Jacobina, rođ. Kurelić.

Pohađao je pazinsku gimnaziju , a nakon I. svjetskog rata nastavio školovanje na Srednjoj vinogradarsko-voćarskoj školi u Mariboru i Srednjoj poljoprivrednoj školi u Križevcima. U Pragu je diplomirao na Višoj poljoprivrednoj zadružnoj školi, a zatim i na Ruskom institutu poljoprivrednoga zadrugarstva (1928.). Doktorsku disertaciju Doprinos vodnih zajednica intenziviranju poljoprivrede (s posebnim osvrtom na istarske vodne zajednice) obranio je 1962. na Sveučilištu u Zagrebu.

Nakon završetka studija nakratko je radio kao predavač na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, potom u Zadružnoj vinogradarsko-voćarskoj školi u Vršcu te kao visoki dužnosnik u Dunavskoj banovini u Novom Sadu.

Vjenčao se u Beogradu s Olgom Kosarom Popović.

Za II. svjetskog rata bio je nastavnik i voditelj imanja Poljoprivredne škole u Križevcima, 1948.–53. direktor Poljoprivredne škole u Pazinu , a 1963.–65. radio je kao profesor na Višoj poljoprivrednoj školi u Poreču .

Zaslužan je za uređenje pazinskih parkova, u kojima je s učenicima Poljoprivredne škole zasadio mnoge egzotične biljke, i melioraciju Cerovljanske vale. Planirao je branu na Pazinčici koja bi spriječila poplave, a akumulacija bi služila za navodnjavanje Beramske vale. Zaslužan je i za otvaranje Narodnog muzeja u Pazinu polovicom 1950-ih, kojemu je bio predsjednik savjeta. Sa svojim je učenicima sudjelovao u raščišćavanju Kaštela , važna je bila njegova uloga vodiča kustosima po selima, a pomagao je i u otkupu predmeta za muzej.

Objavio je veći broj radova s raznih područja poljoprivredne djelatnosti, zadrugarstva, školstva i dr., među kojima: Zemljoradničke zadruge za snabdevanje (Novi Sad 1941.), Zadružno unovčenje i prerada ratarskih proizvoda (Novi Sad 1941.), „Zadrugarstvo u Istri i Matko Laginja“ ( Riječka revija , 2, 1952.); Voćarstvo u Istri (Rijeka 1954.), „Problem osposobljavanja poljoprivrednih kadrova“ ( Agronomski glasnik , vol. 7, 9-10, 1957.), „Osvrt na istorijski razvoj i rad Poljoprivredne škole u Pazinu do 1918.“ ( Jadranski zbornik , 5, 1962.), „Poljoprivredne inicijative u Istri“ ( Problemi sjevernog Jadrana , 1, Rijeka 1963., 53-74), „Razvitak zadrugarstva u Istri i njegova uloga u narodnom preporodu“ ( Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri , Zagreb 1969., 457-475) i dr.

Pokopan je na pićanskom groblju. ( Istrapedia )