Na današnji dan 1927. rođen glazbenik, skladatelj, zborovođa, glazbeni pedagog, kulturni djelatnik Nello Milotti

Milotti, Nello, glazbenik, skladatelj, zborovođa, glazbeni pedagog, kulturni djelatnik ( Trst , 11.XI.1927. - Pula , 10.III.2011.).

Bio je drugo dijete Ferdinanda i Marije, a već je u ranom djetinjstvu pokazivao zanimanje za glazbu, pa ga otac podučava u sviranju triještinke i mandoline. Godine 1935. obitelj se seli u Pulu, gdje Nello nastavlja školovanje.

Potom, od 1942., radi kao naučnik u elektromonterskoj radionici u pulskom brodogradilištu. U tom razdoblju fašistički vojnici uhićuju njegova oca, što je bio povod da se Nello 1943. poveže s narodnooslobodilačkim pokretom , a 1944. odlazi u partizane. U partizanima je, uz pušku, nosio i harmoniku te je svojom glazbom uveseljavao suborce. U šumama Gorskog kotara 1944. napisao je svoju prvu zborsku (četveroglasnu) skladbu Marš istarske brigade na tekst Vladimira Kolara.

Demobiliziran je 1947. te nastupa u Puli i okolici kao zborovođa. Srednju školu Muzičke akademije u Zagrebu završio je 1953., a kompoziciju je diplomirao 1964. na Akademiji za glasbo u Ljubljani, u klasi prof. Blaža Arniča. Od 1953. djeluje kao nastavnik glazbenog odgoja u Talijanskoj gimnaziji u Puli, a zatim je godinama bio nastavnik klarineta i solfeggia u pulskoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova. Toj je školi bio i ravnatelj početkom 1970-ih, a krajem tog desetljeća predavao je glazbene predmete na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji - Odjelu za nastavne djelatnosti u Puli. Pjevački zbor "Lino Mariani" pulske Zajednice Talijana vodio je punih pedeset godina, od 1953. do 2003., a zbor "Matko Brajša Rašan" 1961.-1981. Uz ove pulske vodio je, 1979.-2002., i pazinski zbor "Roženice", kojega je bio i utemeljitelj. Sa sva tri zbora postizao je uspjehe na brojnim nastupima u zemlji i inozemstvu.

Kao skladatelj ogledao se u gotovo svim područjima glazbe: od zborske i orkestralne preko komorne do zabavne te scenske glazbe za dječje igrokaze. U svojem se stvaranju često inspirirao istarskom narodnom glazbom - hrvatskom i talijanskom. U impozantnom skladateljskom opusu, s više stotina djela, brojne su skladbe za zborove - ženske: Volo di rondini , Insieme resteremo , Cantusade , Madrigale , Bezak na tovare , Barčice , Il golfo , Ponti d'argento i dr.; muške: Remenade , L'inno del cantiere , Nebbie ; mješovite: Moreda , Affresco gallesanese , Il campanile di Sarvaš , L'alba sul mare , Spiritus Tuus , Ročki tanac , Ave Maria , La fratellanza , S Titom u slobodu , Radnički barjak , Noć pod Ćićarijom , Hrvatski mornari , Dobro more , Hvala ti, Bože, hvala , Vecchia contrada , Una voce di pianto , Turanj na Vršiću , Benedictus , Bokaleta , Blagdan na moru , Le campane di Valbruna , Barbe , In vino veritas , Ispod Učke male kuće , Istarski pir , Ni ti ga ča je Pazin , Istrijo moja , Kameni grad , Kartulina z Kraljevice , Labinski kovari , Misa zahvalnica , Kosci , L'onda del mattino , Labinski balon , Zemlja moje sriće , Okončaj galebe let , Pramaliće , Pod Lindarom , Slika mile Istre naše , Travarica i dr.; dječje: Srebrne palube , Supetarci razdevalci , Nona Jela , Kako je lip moj grad , Mali kapitan , Mirna teče, Raša gre , Tovarić , Tancale su žabice , Sunce ima dva barkuna i dr. Skladao je i niz instrumentalnih djela, solističkih i komornih, među kojima su Fantasia istriana za klavir, Concertino za klarinet i gudački orkestar, Fantazija za klarinet i klavir, Trio za flautu, obou i klarinet, Koncert na istarski način za gitaru, Momento musicale za četiri violončela, Divertimento za puhački kvintet i dr. Autor je kantate Istarska legenda, simfonijskih pjesama (poema) Le mura di Nesazio , Joakimu Rakovcu , Pazinska poema , Citt à immortale , Ribarevo jutro , Obala , Castrum te operete Poesia del bosco na tekst Mirelle Fonio. Među zabavnim skladbama ističu se Nebuloza , Teran , Urinjska baklja , Barbe , Kartulina z Kraljevice , Pod Lindarom , Istarski pir , Nevera s Kvarnera , Suvenir , Vrati se, mornaru , Bokaleta , Samanj , Labinski kovari , Pisma MIK-u , Kanat od vina , In vino veritas , Boćar , Mešnice , Marafor , Noštromo , Poreču dragi , Puljanko moja , Rovinjska idila , Trsački prošijani , Vieca batana , Istarska serenada i dr.

Jedan je od najplodnijih autora festivala Melodije Istre i Kvarnera (MIK), na kojemu su njegove skladbe vrlo često bile prvoplasirane po glasovima publike i/ili ocjenama stručnog žirija, osobito u 1960-im i 1970-im godinama, a bio je i mnogostruki dobitnik nagrade Roženice za najprimjerenije zastupljen istarsko-primorski tradicijski glazbeni izričaj, koja od 2011. nosi njegovo ime. Kao skladatelj i dirigent dobitnik je mnogih priznanja, među kojima su nagrada Mijo Mirković u Raklju za skladbu Sipe piva (1973.), plaketa Marka Marulića - najviše priznanje Čakavskog sabora (2002.) i posebna zlatna plaketa nagrade Status Hrvatske glazbene unije povodom 60 godina umjetničkog djelovanja (2006.). Godine 1990. dobio je titulu viteza Talijanske Republike ( Cavaliere della Repubblica Italiana ), a 2006. Grb Istarske županije.

Živio je u Puli sa suprugom Katicom, s kojom se vjenčao 1953. Na kuću u kojoj su živjeli i u kojoj je Milotti stvarao postavljena mu je, na rođendan 2011., spomen-ploča. Godine 2012. spomen-ploču je na Domu antifašista u Puli dobila njegova prva autorska skladba Marš istarske brigade , a u blizini Arene njegovim je imenom nazvano šetalište.