Na današnji dan 1926. godine otvoren porečki Gradski muzej za umjetnost i povijest

Zavičajni muzej Poreštine , najstariji muzej u Istri, osnovan 24.VII.1884. na osnivačkoj skupštini Società Istriana di Archeologia e Storia Patria u Poreču .

Nakon pripojenja Istre Italiji 1920-ih središte Pokrajine preseljeno je iz Poreča u Pulu, pa se onamo preselio i Pokrajinski muzej. Porečki muzej postao je gradskim, a dotadašnji je pulski muzej podignut na rang pokrajinskoga.

Nakon višegodišnje stanke u djelovanju, 6.VI.1926. svečano je otvoren porečki Gradski muzej za umjetnost i povijest. Za ravnatelja je postavljen Ranieri Mario Cossàr . Ustanova je djelovala do kapitulacije Italije, tj. do 29.IX.1943., kad je izbio požar koji je uništio većinu građe.

Muzej je ponovno otvoren 1952. u baroknoj palači Sinčić u glavnoj starogradskoj ulici Decumanus (br. 9). Osnivanje i djelovanje Kotarskoga muzeja Poreč, danas Zavičajnoga muzeja Poreštine, povezano je s radom Ante Šonje . On je tri desetljeća sustavno prikupljao predmete koji čine glavninu današnjega muzejskog postava, podijeljena u nekoliko cjelina.

U lapidariju u dvorištu Muzeja izloženi su heraldički predmeti, artefakti, dijelovi sakralnih ili svjetovnih arhitektonskih objekata i kameni spomenici. U prizemlju palače Sinčić smješten je lapidarij s antičkim kamenim spomenicima, reprezentativni primjerci Prapovijesne zbirke. U bočnim prostorijama prvoga kata nalazi se Antička zbirka, s pretežito kamenim, keramičkim, staklenim i metalnim predmetima s područja Poreštine. U zbirci se po jedinstvenosti plastične izvedbe ističu dva rimska portreta (muškarca i žene) i mramorni torzo božice Dijane. Portreti iz XVII. i XVIII. st. u salonu na prvome katu pripadaju članovima koparske plemićke obitelji Carli . Veliko je središnje platno povijesna kopija Posljednje večere   Jacopa Palme ml. , koje se original nalazi u Biskupiji. Na prvom su katu izložene i dvije garniture namještaja poznatih porečkih plemenitaških obitelji Vergottini i Polesini . Mirazne škrinje bogatih porečkih obitelji, izložene u salonima prvoga i drugoga kata, stilski se mogu pratiti od renesanse do historicizma. Na istočnom zidu salona drugoga kata izložena su još dva velika platna te genealoško stablo pripadnika obitelji Carli. Na drugome su katu također portreti članova obitelji Facchinetti iz XIX. st. U salonu se nalaze i kasnobarokne stolice iz Biskupije, velike umjetničke vrijednosti. U bočnoj prostoriji smještene su kasnoantička i srednjovjekovna zbirka, a kronološkim redom izloženi su dijelovi kasnoantičkog (ranokršćanskog) i srednjovjekovnog crkvenog namještaja te grobišne arhitekture od IV. do XVI. st. Na istome je katu Spomenička knjižnica , smještena u autentičnim knjižničarskim ormarima s početka XX. st. Knjižnični je fundus donacija triju znamenitih ličnosti, plemića Gian Stefana Carlija i Nicoloa de Vergottinija, te kanonika Pietra Radoicovicha. Raritetne knjige potječu iz razdoblja XVI.–XIX. st.

Stalna etnografska izložba iz fundusa Muzeja smještena je u romaničkoj kući iz XII. st. na Trgu Marafor.