Na današnji dan 1922. rođen ekonomist, turistički gospodarstvenik Anton - Nini Štifanić

Štifanić, Anton - Nini, ekonomist, turistički gospodarstvenik ( Fuškulin , 21.III.1922. - Zagreb, 4.IV.1979.).

Rođen je u siromašnoj seljačkoj obitelji, pa je nakon osnovne škole, koju je završio u rodnom mjestu, pomagao ocu u obrađivanju tuđe zemlje kao kolon. Protivljenje tadašnjem fašističkom režimu pokazao je već kao školarac protiveći se upisu u Balillu , udrugu fašističkog podmlatka. Otac mu je bio suradnik narodnooslobodilačkog pokreta (NOP), a njega je 1942. unovačila talijanska vojska i upućen je u Pisu na služenje vojnog roka. Tamo je ostao do kapitulacije Italije kada su ga zarobili saveznici. On se pak nastoji povezati s antifašističkim pokretom, najprije u Italiji, potom u Francuskoj, u Marseilleu, kamo je prebačen u travnju 1945.

Nakon kapitulacije Njemačke vraća se kući i povezuje s omladinskom organizacijom Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) te u prosincu 1945. postaje član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) u Fuškulinu. Ističući se političkim djelovanjem već je u svibnju 1947. primljen u KPJ nakon čega dolazi u Poreč na rad u kotarski narodnooslobodilački odbor, a ubrzo postaje i partijski rukovodilac te obavlja niz dužnosti u kotarskim i gradskim službama, a bio je i direktor Ribarskog poduzeća Poreč.

Godine 1957. postavljen je za direktora novoosnovanog porečkog ugostiteljsko-turističkog poduzeća Plava laguna , po vlastitim riječima, gotovo slučajno jer je potencijalni kandidat odustao zbog nepoznavanja francuskog jezika koji je Štifanić malo poznavao (Plava laguna nastala je od francuskog naselja bungalova i šatora u južnom priobalju Poreča). Otada počinje njegova vrlo uspješna karijera turističkog gospodarstvenika. Predvodeći u početku mali, ali ambiciozni kolektiv, koji se u lokalnim okvirima natjecao s drugom, nešto starijom gradskom ugostiteljsko-turističkom tvrtkom Rivierom , Štifanić je kroz sljedeća dva desetljeća postao jednim od najzaslužnijih pojedinaca za velik i uspješan razvoj Plave lagune i porečkog turizma, a time i predvodnik u istarskim i hrvatskim, tada jugoslavenskim turističkim okvirima.

Sklon timskom radu podržavao je i razvijao tada u svijetu prevladavajuće trendove masovnog turizma s raznovrsnom izvanpansionskom ponudom, a dobro je znao iskoristiti kreditne plasmane tadašnjih jugoslavenskih banaka. Kao rukovodilac bio je vrlo blizak radništvu znajući da uspješno turističko poslovanje tvrtke u mnogome ovisi o zaposlenicima. Pod njegovim rukovodstvom Plava laguna je od tvrtke s malim naseljem drvenih bungalova i dva nerentabilna hotela u velikom investicijskom ciklusu, pokrenutom 1967. izgradnjom hotelskog kompleksa Lotosi u Zelenoj Laguni, izrasla u najvećeg i najuspješnijeg jugoslavenskog hotelijera s brojnim hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima. Usporedno je potaknuo povezivanje turističke industrije s ostalom lokalnom privredom - trgovinom, ribarstvom i poljoprivredom.

Tijekom rada se i školovao, pa je diplomirao ekonomiju. Godine 1977. napušta Plavu lagunu i odlazi u Trst za predstavnika Privredne komore Jugoslavije. Preminuo je dvije godine kasnije nakon kratke i teške bolesti.

Za doprinos razvoju Poreča i turizma odlikovan je ordenima rada i zasluga za narod tadašnje Jugoslavije, a dobitnik je i porečke nagrade "30. april". Njegovo ime nose šetnica i srednja turističko-ugostiteljska škola u Poreču te hrvatska godišnja nagrada za turističke djelatnike i ona za životno djelo u turizmu.