Na današnji dan 1913. umro Stjepan Žiža, narodni preporoditelj i skupljač narodnoga blaga iz Kosinožići
Stjepan Žiža
Talijansku je učiteljsku školu pohađao u Trstu, a ispit zrelosti položio 1876. u Kopru. Bio je prvim Hrvatom učiteljem u Istri sa završenom četverogodišnjom učiteljskom školom. Radio je najprije u jednorazrednoj pučkoj školi u
Rovinjskome Selu
, u kojoj je uveo nastavu na hrvatskom jeziku, a zbog nekoliko talijanskih obitelji koje su živjele u mjestu zadržao je talijanski kao predmetni jezik. Držao je da
narodni preporod
može uspjeti samo ako pomogne gospodarskomu i prosvjetnomu uzdizanju sela. Uz pomoć Ferijalnoga akademskoga društva iz Pazina u Rovinjskome je Selu osnovao Narodnu čitaonicu (1898.), u kojoj se promicao hrvatski tisak, te se u okviru te djelatnosti ubrzo otvorila i knjižnica.
Istraživao je narodne običaje, poslovice i pjesme, te je prikupio veliku zbirku istarskih narornih pjesama (13 rukopisnih svezaka), koje je dio objavljen u
Istarskim narodnim pjesmama
(1924.), a poslovice, zagonetke i običaje objavljivao je djelomično u
Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena.
Godine 1900. vlasti su ga premjestile na otok Susak i time onemogućile njegovo djelovanje u duhu hrvatskoga narodnoga preporoda. Na Susku je učiteljevao do umirovljenja 1905., nakon čega se preselio u Lindar. Potom je radio u privatnoj pučkoj školi u Fabcima na Poreštini. Dopisivao se s Antunom Radićem (po uputama kojega je zapisivao narodno blago), kulturnim djelatnicima iz Istre i inozemstva te je surađivao s prvacima Hrvatske narodne stranke (Matko Laginja, Vjekoslav Spinčić i dr.). Veći dio njegova neobjavljena gradiva čuva se u Odsjeku za etnologiju HAZU.
Njegovo ime nosi kulturno-umjetničko društvo iz Rovinjskoga Sela. (
Istrapedia
)
Luka Šešo, Božo Jakovljević, Istarska enciklopedija, 2005.
