Na današnji dan 1908. godine pušten promet opatijski tramvaj
Istrapedia
Pulski tramvaj
, započeo se projektirati 1887., a idejni projekt za električni tramvaj ili tramvaj s konjskom vučom izradio je inž. Rudolf Urbanitzki iz Linza. U prosincu 1900. reviziju projekta obavilo je poduzeće »Wrede« iz Beča. Gradska je uprava 1902. raspisala obveznice u iznosu od 1.200.000 kruna, koje su ubrzo bile potrošene za uvođenje tramvaja. Proba je izvršena 15.III.1904., svečano otvaranje bilo je 24.III.1904., a prvi dan redovitoga prometa 25.III.1904., kad je prodano 6.500 karata. U prva četiri mjeseca prevezeno je 410.000 putnika te zarađeno 50.000 kruna. Pruga je počinjala na željezničkom kolodvoru. Jedan krak išao je uz obalu i Arsenal do Sv. Polikarpa, gdje je bila remiza, a danas tvornica cementa. Drugi krak vodio je uz Marine Casino preko gradskoga središta i uz Arenu ponovno na željeznički kolodvor. Poslije se ispred Arene odvajao krak prema Šijanskoj šumi. Postojao je i plan za produženje do Fažane te Vodnjana. Širina kolosijeka bila je 1435 mm, jednaka željezničkomu. Nakon I. svjetskog rata tramvaju su počeli konkurirati autobusi, pa je 16.VI.1934. ukinut, a grad. su promet preuzeli autobusi društva »Gattoni«. Tračnice su uklonjene te danas o tramvaju u Puli nema nikakva traga.
Opatijski tramvaj
projektiran je 1892. kao parni tramvaj od Matulja do Voloskoga, što nije prihvaćeno zbog bojazni hotelijera da će dim i buka parnih lokomotiva ometati goste. Pripreme za električni tramvaj započele su 1900. Sudjelovali su Bečka kreditna banka i graditelj
Jakob Ludwig Münz
. Koncesija za 12 km tramvajske pruge bila je izdana 12.XI.1906., a promet je započeo 9.II.1908. Tramvajem je upravljalo dioničko društvo Električni tramvaj Matulji–Opatija–Lovran, s kapitalom od 2.200.000 kruna. Pruga se spuštala od željezničke stanice Matulji s 212 m nadmorske visine na obalu. Prtljagu su vozili posebnim vagonima. Ljeti su Opatijom vozili otvoreni vagoni. Konjske zaprege imale su prednost pred tramvajem, koji se kretao brzinom do 10 km/h. Nakon I. svjetskog rata tramvajsko društvo prešlo je pod upravu Società Anonima Ferrovie Elettriche Secondarie Abbazia. Tramvaj je ukinut 31.III.1933., a sljedeći dan počeli su voziti autobusi društva Consortio Intercomunale Servizi Automobilistici Fiume–Abbazia. Pruga je demontirana, a neki su vagoni prodani u Ljubljanu. Postojali su i planovi za spajanje Rijeke i Opatije tramvajskom prugom, a bilo je utemeljeno i društvo za njezinu izgradnju.
Piranski tramvaj
bio je najprije otvoren 24.X.1909. kao trolejbusna pruga do željezničke postaje Sv. Lucija na
Porečkoj pruzi
. Vožnja makadamskom cestom bila je neudobna, pa su ubrzo počele pripreme za izgradnju tramvajske pruge Piran–Sv. Lucija, a koncesija je 11.XI.1911. dodijeljena društvu iz Augsburga. Pruga, dužine 5.447 m i širine 760 mm, otvorena je 20.VII.1912. Tramvajsko društvo Piran–Sveta Lucija–Portorož imalo je pet motornih kola i dvije prikolice. Troškove izgradnje od 150.000 kruna snosili su općina Piran i Pokrajina Istra. Tramvaj je vozio najviše 26 km/h, a el. energiju dobivao je iz elektrane u brodogradilištu. Premda je ukidanjem pruge Trst–Poreč 1935. izgubio putnike, prometovao je sve do 31.VIII.1953. Vagoni su potom prodani u Sarajevo. (
Istrapedia
)
