Moreno Car: Igraš tamo odakle ti je žena: 'Vratio sam se i povest ću svoju ekipu među najbolje’

Svakako najjače ovoljetno pojačanje u redovima porečkog rukometnog premijerligaša je povratak njihovog nekadašnjeg vratara Morena Cara. Crikveničan koji je nakon Srednje škole stigao u redove ‘crveno-bijelih’ iz Velog Jože, od tada je izgradio respektabilnu karijeru. Najprije kao vratar Poreča u tri sezone da bi potom preselio u momčad Nexea, čije je boje branio do ovoga ljeta, čak sedam sezona. Tijekom cijelog tog razdoblja, kada ga naravno ozljede nisu zaustavljale, bio je statistički jedan od najboljih vratara lige, uz zapažene role i na europskim rukometnim parketima.

Nakon kluba koji je pred nekoliko sezona igrao i ‘final four’ Europske lige te je godinama konstantno druga najbolja rukometna momčad u Hrvatskoj, odlučio se za povratak u Poreč. Na kraju krajeva, odavdje mu je i supruga Matea, pa za njega djelomično vrijedi parafrazirana stara izreka 'igraš tamo odakle ti je žena'.

- Još sam na početku prošle sezone u Nexeu odlučio kako će to biti moja posljednja sezona u Našicama i htio sam približiti se Bundesligi. U međuvremenu je bilo nekoliko ponuda koje nisu zadovoljavale moje ambicije u ostvarenju željenog cilja i došao je taj poziv od Vedrana Mataije da dođem ovdje i pomognem mladoj ekipi koliko budem mogao. Vjerujem da sa svojim iskustvom, ponašanjem i radnim navikama mogu pridonijeti da napravimo ovu momčad još boljom, kaže Moreno Car nakon još jednog od napornih treninga u sparnoj dvorani Velog Jože.

Snovi o igranju s najboljima malog su Morena držali od njegove dječačke dobi. Kada je prvi puta stao među vratnice znao je da će njegova karijera biti obilježena uspjehom, iako još nije ni blizu svoga kraja.

- Kako sam počeo pratiti i igrati rukomet sa nekih pet godina odmah je taj nekakav san bio pokušati se probiti do najbolje lige svijeta. Oduvijek sam bio golman, ne znam iz kog razloga. Za vrijeme kada smo igrali mini rukomet bio sam i u terenu, no eto dogodilo se nekako da stanem na gol i tu sam ostao, prisjeća se iskusni Crikveničan početaka svog rukometnog sna.

No put ga je privremeno ‘dobacio’ na zapadnu obalu Istre, gdje se od njegovog prošlog boravka mnogo toga promijenilo. 

- Tada sam stigao kao klinac, nezreo dečko, a sada sam ostvaren i oženjen čovjek, ha ha. Nakon proteklih sezona kada su s aktivnim igranjem prestali Mataija i Matija Rađaković , sigurno je da je klub dobio značajna pojačanja u tom logističkom dijelu gdje će oni sa svojim igračkim iskustvom i znanjem dodatno podići sam rad kluba u tom segmentu. Što se ostalih dečkiju tiče mogu reći da je prvi utisak jako dobar. Svi vole trenirati i to mi se jako sviđa te sam uvjeren da će u nadolazećoj sezoni napraviti još jedan dodatan iskorak u svojim igrama, dodaje Car.

Veza s Porečom ostala je neraskidiva na terenu cijelo vrijeme njegovog igranja za Nexe, s obzirom da na plasmane iz prethodne sezone ova dva kluba gotovo su uvijek bila smještena u istu skupinu. 

- I kada nismo bili zajedno u grupi našli smo se u Ligi za prvaka tako da smo se svaki puta susreli. Mogu reći da je bilo dosta teško igrati protiv njih, pogotovo jer mi nisu nekako ležali, kaže novi/stari porečki vratar.

Ambicije Poreča i ove sezone sežu prema plasmanu u Ligu za prvaka, koje su porečki rukometaši redovito ostvarivali proteklih sezona. No sada je ekipa nešto mlađa i sigurno je i rezultatski izazov nešto veći.

- U ovom trenutku teško je reći koliki su naši dometi, ali naravno da težimo tome da i ove sezone ostvarimo taj plasman u Ligu za prvaka. Svi su igrači jako mladi i to bi mogao biti jedan problem, ali siguran sam da sa njihovim radom možemo stići do cilja. Liga je po meni sve praćenija i bolja jer se mnogi iskusni rukometaši vraćaju u Hrvatsku, uz mnoge mlade koji traže svoju priliku, dodaje Car.

Uz klupske ambicije još nisu splasnule ni one reprezentativne. S 29 godina svakako još puno može dati i na tom polju, iako je i do sada u mnogim navratima bio na reprezentativnom popisu. Ozljede su bile te koje su ga udaljile da i dosad u ‘kockastom’ dresu ostavi značajniji i dublji trag.

- Sigurno da je moj i daljnji cilj da uz profesionalnu karijeru još dodatno pružim reprezentaciji svoje igre. Nedavna ozljeda me u tome malo unazadila, no sad sam spreman i vjerujem kako mogu doseći razinu na kojoj sam bio. Reprezentacija je sada ponovno ulovila odličan plasman i medalju na velikom natjecanju. Sve su to mladi igrači i s mnogima sam bio u mlađim reprezentativnim selekcijama. Vjerujem da su to dečki koji u narednom periodu mogu dati još puno i da će u narednom razdoblju i dalje biti u vrhu svjetskog rukometa, kaže iskusni čuvar mreže. 

I za kraj iskusnog vratar priupitali smo o malim tajnama njegovog zanata. Pašu li mu više ljevaci ili dešnjaci kao šuteri?

- Nikada nisam razmišljao o tome, ali ajmo staviti da mi više paše ljevak sa desnog krila.

Postoji li neka određena taktika kod branjenja penala? Neke male stvari koje dekoncentriraju pucača?

- Nemam neku taktiku. Stanem i napravim ono što sam si zamislio. Može utjecati njegov neki pokret ruke, ali uglavnom je to instinktivno gdje puno pomažu i video analize. Mogu reći da još i danas znam mnoge europske igrače protiv kojih sam branio pa tako i u domaćoj ligi kojima mogu predvidjeti gdje će pucati sedmerac.

Koja ti je bila najbolja i najdraža obrana karijere?

- Teško je reći koja je najbolja obrana karijere, no svakako mogu izdvojiti najbolju obranu sezone. I to od lani kada smo igrali protiv Zagreba na njihovom terenu. Moja obrana u posljednjoj sekundi susreta donijela nam je taj povijesni bod i možda bih iz tog razloga izdvojio upravo nju.