Moj prijatelj ima psa! - zdravstveni pregled

Sezona gripe, raznih viroza, antibiotika, šumećih tableta, čajeva, naranči i mandarina u mrežicama umjesto čokolada je ono što je nama- ljudima normalna pojava u ovo doba godine. Pogotovo ukoliko uzmemo u obzir da nismo osjetili niti Z od zime i da jedemo to ča jedemo iz supermarketa ili od kud več.

No, tako nam je kako nam je i ne žalim se previše zbog šmrcanja, kihanja ili febre (to si predstavljam kako i upload nekih mojih unutarnjih aplikacija koje se odvijaju u pozadini), ali kada sam jutros primjetio da s mojom Pahuljom nešto nije u redu – ni mi bilo svejeno.

Budim se u pet i pol' upravo radi nje i čim se približim njenoj košari u kojoj spi,već čujem radosno mahanje repom kojim me pozdravlja, nakon čega se digne, protegne i radosno zapetlja oko mojih nogu, jer zna što slijedi - idemo van.

Jutros je situacija bila drugačija i sve navedene radnje osim milog pogleda i sporog mahanja repom su izostale. Nije se htjela dići iz košare a pogled joj nije bio bistar kao inače. Bilo je prerano da zovem veterinara, pa sam na brzinu nazvao onog prijatelja koji ima psa. Iako je pet i pol ujutro, znam da i on svoga brečića pelje van u to doba, i da ga neću probuditi. Javio se odmah-upravo je izašao van , a ja sam mu – u detalje objasnio o čemu se radi .

Rekao mi je da joj izmjerim temperaturu i da će on navratiti do mene, čim njegov brek sve obavi. Nakon dvadesetak minuta se pojavio na vratima, i počeo pregledati Pahulju u maniru iskusnog kinologa. Njegov savjet je bio nazvati našeg veterinara Branka oko 7 i dogovoriti pregled. Tako je i bilo.

On je ustanovio da je Pahulja dobila upalu grla, te da je dobro da smo se na vrijeme javili, dok problem s infekcijom dišnih puteva nije eskalirao u nešto veće. Dobila je antibiotike i dogovorili smo se da prođemo na kontrolu idući tjedan. U cijeloj toj situaciji tješilo me je jedno- to da sam na vrijeme prepoznao da mi je psica bolna, no istovremeno me je zabrinjavala pomisao da možda neku drugu situaciju u kojoj psu nije dobro, ne bih prepoznao na vrijeme.

Na popodnevnoj kavi s prijateljem koji ima psa, želio sam saznati više o eventualnim simptomima koji bi mi mogli otkriti da nešto sa njime nije u redu. Spremno je počeo kao da drži predavanje pred amfiteatrom punim studenata: "Krenuti ćemo od glave, točnije od njuške, koja bi trebala biti nešto hladnija od tijela psa i lagano vlažna. Iscjedak iz nosa i otežano disanje “hrkanje“ dok pas ne spava nije normalno (kod brahicefaličnih pasmina je stvar nešto drugačija).

Nakon toga ćemo pogledati zubalo i desni, zubi ne bi trebali imati karijes, i trebali bi biti cijeli, ukoliko su oštećeni ili polomljeni, trebalo bi se obratiti veterinaru koji ih može popraviti da se oštećeni zub ne bi brže kvario. Desni bi trebale biti ružičaste boje, nikako blijede, što je znak anemije i eventualnog prisustva parazita u probavnom sustavu.

Oči bi trebale biti bistre i sjajne. Ukoliko se ispod njih nazire konstantno prisustvo suza, to nije zbog toga jer je pas plakao zbog tuge, nego je vjerojatno riječ o uvrnutom kapku, problemu s trepavicama ili upali oka. Izuzetak su psi koji spavaju vani i kojima je ujutro prisutan iscjedak iz oka kao posljedica zaštite očiju od strujanja zraka i mikročestica prašine koja se u zraku nalazi, a nije prisutan u drugim dijelovima dana. Konstantan iscjedak alarmira na posjet veterinaru.

Prisustvo trećeg kapka je normalno. Uši, iako različite, od pasmine do pasmine, imaju zajedničke segmente koje mogu dati sliku zdravstvenog stanja. Ukoliko su im vrhovi ispucali i flekavi te ako u uhu otkrijemo previše ušnog voska, postoji mogućnost prisustva grinja ili ušnih šugaraca koji stvaraju probleme. Ukoliko pas otresa glavom i pritom jedno uho drži nekako čudno, vjerojatno je riječ o upali uha ili o nekoj travki ili insektu koji su mu upali u uho. Posebno je tome sklona divlja pšenica ili trava koja ima “klas“.

Zglobovi na tijelu psa bi trebali biti pokretni i bez prisustva boli. U interakciji sa psom koji je naviknut na redovito četkanje i održavanje higijene, svaki zglob trebamo uzeti u ruku i provjeriti laganim pokretima njegovu mobilnost i reakciju psa za to vrijeme. Ukoliko pokaže znakove neugode ili čak šepanje na nogu, ili ga je strah kada mu diramo pojedini zglob, posjet veterinaru i kvalitetan pregled bolnog područja bi trebao biti prioritet.

Pojedine pasmine sa visokim pragom tolerancije na bol ne pokazuju znakove boli i kod ozbiljnih povreda. Stoga je bitno redovito provjeravati segmente anatomije svojih pasa, što je najpraktičnije tijekom redovitog održavanja dlake i higijene pasa.

Krzno, koža i dlaka su redovito najčešći pokazatelji ukupne slike zdravlja na psu. Svaka pasmina ima u svome standardu opis dlake, što vizualno, što na dodir, te se u skladu s time trebamo i ravnati prilikom redovitih tjednih (kod nekih pasmina i dnevnih) pregleda svoga psa.

Svako odstupanje i promjene na dlaci ili koži znak su ili neadekvatne prehrane ili pada imuniteta čiji uzrok treba utvrditi kod veterinara.

Kod mješanaca nemamo standarde koji bi nam mogli dati do znanja što je normalno i očekivano za psa, no možemo se ravnati po tome je li dlaka čvrsta, sjajna i u dobrom volumenu, ovisno o dužini. Sve promjene kakvoće i teksture dlake lako primjećuju oni koji redovito skrbe o psu. U dijelu koji se tiče prehrane spomenut ćemo i njen utjecaj na ovaj segment. Redovito održavanje dlake je neophodan faktor ne samo za ljepotu psa nego i za prokrvljenost kože kao i za bolju termoregulativnu funkciju iste.

Spolni organ kod mužjaka koji se često valjaju po prašini trebalobi svako toliko isprati tekućinom za održavanje higijene spolovila. Prljavština koja je na takav način prikupljena u prepuciju psa može izazvati infekciju mokraćnih puteva. Mjerenje temperature jednom tjedno, najbolje rektalno digitalnim toplomjerom koji smo nabavili samo za psa (ne zaboravite ga podmazati!), može nam biti veoma važno i u navikavanju psa na istu radnju kao i kod eventualnog “bolesnog“ stanja. Normalna temperatura psa je od 37,5 do 39 stupnjeva Celzija, dakle, nešto viša nego kod ljudi.

Stolica psa trebala bi biti kompaktna, tamne boje i nikako obilna, na što uvelike utječe prehrana psa. No, prisustvo krvi, glista, proliv ili otežano vršenje nužde nikako nisu odlike zdravog psa.

Ponašanje naših pasa trebalo bi nam biti još jedan bitan pokazatelj zdravstvene slike. Ukoliko se ono naglo promijeni i primjetimo da se pas počeo ponašati čudno, bezvoljno, uplašeno, da štedi neku od nogu u kretanju, drži rep podvijen, ili jednostavno “nije svoj“, nije onakav kakvoga smo ga navikli vidjeti – vrijeme je za pregled.

Uvijek preporučam napraviti temeljit pregled svoga psa doma, procedurom navedenom u gornjim redovima gdje ćemo prije posjeta veterinaru skupiti što više informacija o stanju našeg psa. Velika je razlika da li u ambulantu, sa psom na rukama i zabrinuti dolazite veterinaru riječima: “Nešto nije u redu s mojim psom“, od scene u kojoj su vaše riječi: “Pas ima povišenu temperaturu, proliv, ne želi jesti i povremeno se trese“. U prvom slučaju veterinar treba krenuti od početka da bi pred sobom stvorio čistu kliničku sliku, dok ste ga u drugome slučaju svojim riječima usmjerili u pravcu koji će pridonijeti bržoj reakciji i samim time bržem tretmanu vašeg psa.

Redovitom vlastitom kotrolom svojih pasa povećavamo mogućnost ranog otkrivanja eventualne narušenosti zdravlja, a istovremeno takvi pregledi pomažu psu u navikavanju na proceduru koja se događa pri posjetima veterinaru."

Ostao sam malo pod dojmom svega na što bih trebao obraćati pozornost, no jedan dio mene mi je govorio da je to samo na prvu loptu komplicirano i da ću , ubuduće, kada se ponove nemila zdravstvena stanja moje Pahulje, nešto od ovoga što sam čuo ipak znati upotrijebiti, odnosno – barem dio toga, jer ono sa rektalim guranjem toplomjera ću ipak prepustiti nekome od ukućana tko za to ima želudac.