Mladi istraživači u Višnjanu učili o zvijezdama, glazbi i fizici

Višnjanska škola je u skelama, počela je energetska obnova zgrade, ali građevina ispod nje u kojoj je smješteno Astronomsko društvo Višnjan, njegov Znanstveno edukacijski centar i dormitorij, još je slobodna jer je u toku posljednji ovoljetni kamp.

Ulazim u zgradu, a potom i u njen najglasniji dio. Za stolom su četiri dječaka, voditelj Centra Danko Marušić i dvojica mladića. Ne moram pitati zašto su najglasniji, jer mi jedan od dječaka tumači kako će napraviti spravu kojom će mjeriti koliko je jaka svjetlost zvijezda. Na pitanje kako se zove odgovara: „Ja sam Jakov a i on je Jakov“ i pokazuje na dječaka s kojim radi u paru. Pokazuju mi crtež olovkom na papiru i objašnjavaju kako bi trebala funkcionirati ta njihova spravica u drvenoj kutiji. Jakov B je iz Zagreba i završio je peto razred, a Jakov P iz Šibenika i godinu je dana mlađi. Zaigrani su i „nabrijani“ a tek je drugi od četiri dana koliko traje kamp.

Na drugoj strani stola su Franko iz Kaštelira i Vid iz Rijeke i završili su peti razred. Kane napraviti „naočale“ kojima će također mjeriti svjetlost zvijezda, ali im je cilj utvrditi koja jačina svjetlosti je potrebna da bismo je vidjeli. U tumačenju posla i zadatka pomažu im mentori Vito i Ante. Ostale dvije grupe mentoriraju Maša i Nika, a mentori su srednjoškolci koji će ove godine biti maturanti ili pak godinu dana stariji, brucoši. Nadziru rad 13 djece koja su završila četvrti i peti razred osnovne škole. Osim što svaka grupa ima svoj ozbiljan znanstveni projekt koji treba završiti u četiri dana, tu je i niz drugih obaveza. Raspored je upisan na ulazu u zgradu, pa se iz njega vidi obaveza serviranja doručka, pospremanje nakon objeda, metenje i pranje podova, iznošenje smeća… Voditelj Danko spominje da je prva radionica bila o tome kako se pere posuđe, što izaziva smijeh kod dječaka.

Ostavili smo ih da rade u miru i vratili se posljednjeg dana kada su u „staroj zvjezdarnici“ pred roditeljima predstavili svoje projekte. Prije toga Danko je pripremio slide-show fotografija koje su ilustrirale što su djeca radila četiri dana. A oni svi nestrpljivi, ali kad je Danko pitao tko će prvi... Nastao je tajac. Mentor Ante odlučio je da će to biti najveća grupa koju su činili Korina, Karlo, Juraj, Mihael, Kristofor i Ema. Uz Antu mentorirala ih je i Maša. Njihov projekt zvao se „Priprema, pozor i bacaj kroz prozor“. Izradili su nekoliko varijanti aviona od papira a zadatak je bio da ih bace i mjere koliko daleko i brzo leti koji od njih – tuponosi, kratkokrilni, dugokrilni i specijalni. Nisu ih bacali kroz prozor, a da bi jedan dio podataka bio konstantan, kreirali su i drvenu platformu za lansiranje. Avioni su, naravno, dobili i imena: Đuro, Franjo, Luka, Mirko, Andrea. Bilo je tu mjerenja, računanja, trebalo je otkriti i naučiti što je težište… Ekipa je priznala da je navijala za Mirka jer im je mentorica obećala bombone.

Gaia, Jan i Stella uhvatili su se projekta koji je spojio matematiku i glazbu – Simulirani ukulele. Oni su, između ostaloga, naučili Pitagorin poučak, računali napetost, štimali instrument, a na kraju je Gaia zasvirala. Budući da je to vrlo lijepo zvučalo, Jan je rekao da bi i on aplauz, pa na simuliranom ukuleleu zasvirao „Bratec Martin“. Publika nije štedjela dlanove.

„Gledam modro, vidim plavo“, tako se zvao projekt u kojem su dva Jakova, Franko i Vid mjerili svjetlost zvijezda. Nažalost, bilo je premalo vremena da bi usavršili svoju napravu i obavili sva mjerenja koja su bila predviđena. Ali, nesumnjivo su se jako dobro zabavljali. Možda i više nego radili, sugerirao je Korado Korlević koji je ozbiljna lica pratio prezentacije i na kraju poručio roditeljima da nesumnjivo imaju pametnu djecu koju treba podržati u „glancanju njihove izvrsnosti“.

„Možda su se djeca više zabavljala nego radila, ali sigurno bi i trebalo malo više vremena da bi se obavio posao. U svakom slučaju, uspjeli smo ako taj ukulele budu djeca usavršila doma, ako nastave raditi ono što su ovdje započeli. A znamo da iz kampa nose telefonske brojeve i mail adrese jer su ovdje našli prijatelje među vršnjacima i mentorima. Hrabrite ih da održavaju veze među sobom“, rekao je Korado, a zanimljiva je bila posebna zahvala timu ADV-a od dvoje ljudi koji su nekada iz Zagreba dovodili u znanstveni kamp u Višnjan svoje dijete, a ovoga puta unuka.