Mlada Riječanka umrla s dijagnozom iz 19. stoljeća, sa tragovima teške torture

U četvrtak 18. svibnja u kasnim poslijepodnevnim satima dežurna ekipa Hitne medicinske pomoći došla je na intervenciju u riječko naselje Turnić. Iz prizemnog stana jednokatnice prethodno je upućen dramatičan poziv. Međutim, medicinska ekipa ostala je bespomoćna, ali i preneražena onim što je vidjela. Liječnica je odmah obavijestila policiju. U spavaćoj sobi na krevetu nepomično je ležala 30-godišnja konobarica iz Rijeke Tanja Brnelić. Već prvi preliminarni vanjski pregled pokojnice upućivao je na strahote... Tanja Brnelić pokopana je u subotu, a mrtva je pronađena u stanu obitelji Lampert. Posljednje tri godine živjela je s dečkom Alenom, njegovom majkom Ankicom i ocem Stjepanom kojeg svi zovu Boris.

Sumnja u torturu

Prve sumnje o torturi koju je proživljavala nesretna Tanja Brnelić potvrđene su tijekom obdukcije. Obdukciju je obavio dr. Dražen Cuculić iz riječkoga Zavoda za sudsku medicinu. Kao što je uobičajeno, dr. Cuculić će nalaz i mišljenje dostavit Istražnom centru riječkog Županijskog suda. Iz neslužbenih, ali provjerenih izvora, doznajemo da je Tanja Brnelić umrla uslijed bronhopneumonije s empijem pleure, odnosno uslijed izljeva gnojnog sadržaja u prsište. Međutim, posebno je indikativna činjenica da je na donjem dijelu leđa kod pokojnice pronađena velika otvorena rana (ulcera decubitalia). Liječnicima nisu promakli tragovi dvostrukog prijeloma donje vilice, kao ni ožiljci na rukama. Smrt je prirodna, ali što je dovelo do nje? To već nekoliko dana pomno i temeljito ispituju kriminalistički inspektori PU primorsko-goranske.

Sama činjenica da netko umre zbog izljeva gnoja u prsište, da ima otvorenu veliku ranu na donjem dijelu leđa, kraste i ožiljke na rukama i nedavno slomljenu donju čeljust upućuju da nisu »čista posla«. Liječnici su nam objasnili da se »ni u Africi više ne umire na taj način«, a to znači u groznim mukama. Jer, nesretnica je otvorene rane imala barem 15 dana prije smrti.

Zbog toga smo najprije potražili obitelj Lampert. U dvorištu kuće ugledali smo ženu s viklerima koja nam se predstavila kao Alenova majka. Alen je ostao nepomično sjediti u dvorištu milujući svoga psa.

Život na lancu

- Tanja u zadnje vrijeme nije ništa jela. Jednostavno, nije htjela. Znam da se stalno svađala s Alenom u vezi nekih kredita. Ne znam točno. Možda će nam Alen reći...

Međutim, Alen bez riječi, izgubljena pogleda, s cigaretom u ruci, samo odmahuje glavom.

- Njegovali smo mi Tanju. I ranu smo joj sa sprejem tretirali. Ali, ona je bila čudna. Eto, u četvrtak joj je naglo pozlilo. Mi smo odmah pozvali Hitnu pomoć. A što smo drugo mogli - zdvojno nam objašnjava Alenova majka Ankica. Tanja nije radila, a njen život s Alenom bio je kao i svaki drugi brak. Svađali su, znali su se i potući. Tako vam je to bilo.

Pozvonili smo i na vrata stana u Ulici Udatny na broju 8. Otvorila nam je Tanjina majka Radojka. Predstavlja se kao domaćica Studentskog naselja »Ivan Goran Kovačić« u Rijeci. Muž joj je umro 1990. godine u dobi od 43 godine. Imali su samo Tanju.

- Da sam ja znala da je Alen narkoman, ne bi moja Tanja bila s njime. Alena je upoznala u restoranu »Feniks«. Čini mi se prije tri godine. Od tada je bila stalno s njim. Dala sam im i ključ ovoga stana. Vidjela sam da ga Alen ima među svojim ključevima. Vozi on crvenoga »golfa«. Oni su dolazili ovdje i kada mene nije bilo doma. I nikada ništa nije nestalo. Zadnji puta sam je vidjela u petak prije 1. maja. Od onda se nismo viđale. Ja bih nju zvala kod Alena, ali oni mi je nisu željeli dati na telefon. Što ću ja kod njih? Bila sam samo jednom. I to za prošli Božić. Moja Tanja je bila kod njih kao na lancu, Alen joj je zabranio raditi. Nakon »Feniksa« radila je još kratko vrijeme kod »Barba Frane«.

- Ma kakve je ona kredite mogla davati ili uzimati. Niti je radila, niti imala novca. Kad bi došli kod mene, pitala bi me deset kuna. Daka bih joj dvadeset, a ona bi mi vratila deset. Takva je ona bila. Znala sam joj reći: »A što ćeš ti u tuđoj kući?«. »Pa i drugi tako žive. Zašto ne bih i ja?« - odgovarala bi mi. Krajem prošle godine nazvala me iz sušačke bolnice. Sva uplašena odmah sam je posjetila. Rekla mi je da je pala na boce. I to plastične! Ali, morala bi imati ogrebotine. Ne, nije ih imala već je imala slomljenu donju čeljust i razbijene zube koje je popravila, a ja platila. Alen i njegova majka Ankica samo su joj jedanput došli u posjet. A Tanja mi je rekla: »Ako ne dođu, neću više biti na lancu«, ispričala nam je Radojka Brnelić.

Slomljena čeljust

- Pitate za slomljenu čeljust? Koliko ja znam, pala je tu negdje u kući. I sama je otišla u bolnicu gdje je zadržana na liječenju. Posjetili smo je kasnije. Vrata njihove sobe uvijek su bila otvorena i sve sam čula. Njena majka uopće nije dolazila k nama. Alen je, eto, opet na tabletama. Nismo bili niti na sprovodu. Kako bi uopće mogli ići u takvom stanju. Ali, dali smo osmrtnicu. Moj Alen nikada nije radio. Nije nikako mogao naći posao. Na muža su mi pucali. Tri metka je dobio.