Milijunski zahtjevi HRS-a prema gradovima-organizatorima Svjetskog prvenstva
1
[slika2w]Gradovi-domaćini Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine ponovno bruje zbog informacije koju smo pokušali istražiti među dužnosnicima tih gradova, a radi se o milijunskim iznosima koje Hrvatski rukometni savez navodno potražuje od gradova-domaćina kao participaciju u troškovima organizacije, iako o tome, navodno, pri ranijim dogovorima nije bilo riječi.
Iako su dužnosnici ”zakopčani do grla” i ne žele davati službene izjave, većinu onoga što muči poglavare gradova-domaćina uspjeli smo tijekom proteklih dana doznati .
Ugovori još nisu potpisani
Već smo više puta od porečkog gradonačelnika Edija Štifanića tražili na uvid Ugovor o suorganizaciji 21. Svjetskog prvenstva u rukometu za muške, ali on toj našoj molbi, kako nam je u današnjem razgovoru rekao, nije bio u mogućnosti udovoljiti, budući da ugovor ni do danas nije potpisan.
To je već samo po sebi zanimljiva informacija, jer je do početka prvenstva ostalo još vrlo malo vremena, pa se svatko razuman mora upitati:”A što se čeka?”
Doista, nevjerojatno je da je prvi sučev zvižduk već tu, iza ugla, a da važne stvari poput ugovora nisu odavno riješene, naročito ako uzmemo u obzir koliko je Svjetsko rukometno prvenstvo već do sada u medijima, slučajno ili namjerno, uvučeno u aferaški kontekst. Podsjetimo samo da su nacionalni TV Dnevnici (osim onog HRT-a) vijest o otvorenju porečke sportske dvorane započeli naslovima poput ”SKANDAL U POREČU”, potpuno zanemarujući činjenicu da su Poreč i Istra dobili najmonumentalniji sportski objekt sve tamo od izgradnje Arene u Puli.
[slika1d]
Prijedlog ugovora i izjave Silvia Njirića u koliziji sa troškovnicima
Prvoj je sjednici lokalnog Organizacijskog odbora SP-a 2009. u Poreču prisustvovao i Izvršni direktor i glavni koordinator organizatora, gospodin Silvio Njirić, koji je na direktne upite o troškovima koje domaćini moraju snositi nabrojao prijevoz predstavnika medija, uređenje dvorana u skladu sa propisima i posebnim zahtjevima IHF-a, tehničku organizaciju priredbe, estetsko uređenje dvorane i okoliša, hitnu medicinsku pomoć, zdravstvene ustanove, svečanosti zatvaranja i otvaranja u svojim dvoranama, promociju SP-a na razini grada, razne priredbe, te honorare osoba iz organizacije na razini gradova.... i ništa više. Postojala je, istina, u članku 10. pod točkom ”k” jedna prazna linija na koju je trebalo upisati naknadno utvrđeni iznos participacije troškova, ali suorganizatori, koliko nam je poznato, nisu očekivali tako velike iznose. Prazna linija je u prijedlogu Ugovora sa Porečom popunjena brojkom 3.500.000,00 kuna, a parentium.com doznaje da su takav troškovnik dobili gradonačelnici svih gradova domaćina.
Pansioni po 150, sokovi po 10, catering za 140.000 eura
Činjenica da se radi o troškovima koji ranije nisu spominjani, prilično je sporna i znakovita, ali ni to nije sve: u troškovniku se, naime, nalaze stavke koje HRS po draftu ugovora preuzima na sebe, a sada u njima trebaju participirati gradovi-domaćini, dok su pojedine stavke tog troškovnika poprilično ”napumpane” .
Tako se, primjerice, za smještaj sudionika SP-a od Grada Poreča traži participacija u cijeni od 150€, iako je jedan porečki hotelijer za pansion istaknuo ponudu u visini od 70€. Catering je, pak, procijenjen na 140.000 Eura, dok je za službene telefone zatražena participacija u cijeni od 3.000 Eura, iako je Silvio Njirić rekao da je to poklon sponzora.
Evo redom nekih troškova u kojima HRS želi participiranje gradova-domaćina:
- Smještaj ekipe (puni pansion, 4 obroka) 7 dana x 25 osoba x 6 ekipa x 150€ = 157.500€
- Smještaj službene osobe (puni pansion) 7 dana x 20 osoba x 150 € = 21.000€
- VIP Osobe 7 dana x 20 osoba x 200 € = 28.000 €
- Napitci (ekipe i službeno osoblje) 7 dana x 200 osoba x 10€ = 14.000 €
- Catering 7 dana x 400 osoba x 50€ = 140.000 €
- Protokol (zastave, himne, pokloni) ukupno 50.000€
- Službena odijela (odijelo, 2 košulje, kravate) 30 kompleta x 500€ = 15.000€
- Službeni telefoni 30 x 100€ = 3.000€
Tako bi troškovi prvenstva u Poreču samo za preliminarnu grupu bili 675.300 eura, za President's cup dodatnih 163.600 eura, što u konačnici čini 838.900 eura, odnosno, malo više od šest milijuna kuna.
HRS predlaže da Poreč participira sa okruglo tri i pol milijuna kuna, dok pretpostavljeni iznosi (na osnovu neslužbenih razgovora sa dužnosnicima gradova-domaćina) iznose otprilike jednako toliko za Varaždin i Osijek, po 4 milijuna kuna za Zadar i Split, a astronomskih 15 milijuna kuna za Zagreb. Sve to u konačnici daje oko četrdeset milijuna kuna ”participacije”.
Loš marketing ili nešto drugo?
Pokušali smo, naravno, doznati i razloge za uvođenje participacije, a špekulacija ima više, od one koja je navodno i službeno-neslužbeno objašnjenje, a to je da organizator od naplate TV-prava, marketinga i iz ostalih prihoda nije uspio naplatiti dovoljno novaca da pokrije troškove organizacije, pa čak do onih da se radi o novcu kojeg će HRS iskoristiti za nešto sasvim nevezano uz gradove-domaćine (osim jednoga).
Kako bilo, barem u slučaju Poreča će o tom ”problemu” morati odlučivati Gradsko vijeće koje se sastaje u četvrtak (sutra) u 18 sati, jer smo uvjereni u to da gradonačelnik Edi Štifanić ni Poglavarstvo takve odluke neće donositi samostalno.
O ozbiljnosti situacije govori i činjenica da smo informacije o svemu ”iščupali” od naših kontakata u HRS-u i drugim gradovima, a tek manjim dijelom u Gradu Poreču. Što se pak tiče komentara gradskih vijećnika do kojih je ova informacija, prirodno, također došla, čuli smo mišljenje da se radi o ucjeni HRS-a i da će većina vijećnika biti protiv usvajanje odluke o participiranu troškova, čak i pod cijenu da se SP uopće ne održi u Poreču. Ipak, postoje i oni koji misle da je održavanje SP-a za Poreč od izuzetne važnosti, te da Grad mora pomoći organizatoru da se izvuče iz organizacijskih problema, bez obzira na to tko je kriv. Jedan nam je porečki sportski djelatnik rekao kako Prvenstvo treba odraditi do kraja i besprijekorno, a kasnije ima vremena za traženje krivaca i odgovornosti.
Trpe gradovi i reprezentacija, ugled Hrvatske na kocki
Organizacija SP-a doista je u nekim segmentima izvedena šlampavo i u posljednji trenutak (Porečani su osnivanje Organizacijskog odbora predlagali prije godinu i pol dana, a osnovano je tek prije nekoliko tjedana). Brojke o kojima pišemo i koje unose nemir među građane, sportaše i one koji rade na organizaciji Prvenstva ili tu istu organizaciju plaćaju, dodatno stvaraju ozračje nepovjerenja.
Dodamo li svemu tome aroganciju i bijes ispoljen od strane nekih ljudi, poglavito na otvorenju sportske dvorane u Poreču, cjelokupna atmosfera nije bogznakako ugodna. Sve to ostavlja gorak okus u ustima onih koji bi trebali uživati u novim sportskim dvoranama, a nije da cijela ta situacija pomaže ni našim rukometnim reprezentativcima, među njima ni izborniku Červaru, do grla umiješanom u politiku.
Možda ne bi bilo zgorega da svi ti ljudi prije svojih budućih poteza uzmu u obzir činjenicu da bi prvenstveno trebali brinuti o kvaliteti organizacije SP-a, te da ugled države u sljedećem periodu uvelike ovisi i o njima.
Darko Požarić: Ne mogu ni pomisliti da se Svjetsko prvenstvo neće održati u Poreču
Za komentar smo zamolili gospodina
Darka Požarića
, koji u ovom trenutku kao Porečan i predsjednik Skupštine RK Poreč, te kao član Upravnog odbora HRS-a sjedi na dva oštra mača, a evo što je on za Parentium.com izjavio:
”Kao član Upravnog odbora HRS, te uvažavajući činjenicu da sam građanin grada Poreča i predsjednik Skupštine RK Poreč, vrlo mi je teško opredijeliti se između očito oprečnih razmišljanja Grada i HRS o načinu financiranja Svjetskog prvenstva.
Napominjem da nisam osobno učestvovao u razgovorima oko troškova organizacije, niti u koncipiranju Ugovora, te da mi nisu poznati detalji pregovora između Grada i HRS koji su trebali prethoditi pročišćenom tekstu Ugovora.
Moram iskreno reći da ne znam je li nešto očekivano ili nije, te da li su poštivani raniji dogovori. Pretpostavljam da to znaju oni koji su Ugovor dogovarali, a uskoro očekujem službeno očitovanje Grada Poreča o tekstu Ugovora. Do tada taj Ugovor smatram prijedlogom, tekst kojeg je nezahvalno komentirati sve do njegovog supotpisa.
Kad taj Ugovor bude potpisan kao rezultat dobre volje obiju strana, bit ću spreman dati odgovore na veći dio postavljenih pitanja, ali pretpostavljam da to tada neće biti toliko interesantno.
Za nekoga je puno, za nekoga malo. Očekujem da GV prihvati ugovor
Troškove organizacije Svjetskog prvenstva komentirao bih na način da su sredstva mala za one koji ih trebaju primiti, a velika za one koji bi ih trebali dati. Vječiti je to problem između kupca i prodavača, između davatelja i korisnika, gdje se u pravilu sve postiže dogovorom i pravovremenim pregovaranjem. Kad ste već skočili u vodu, pretpostavlja se da znate i plivati.
Svakako očekujem da Gradsko poglavarstvo, a nakon toga i Gradsko vijeće, donesu odluku o prihvaćanju Ugovora, osobito ako isti iziskuje neka novčana davanja od strane Grada.
Ne mogu ni pomisliti da se Svjetsko prvenstvo neće održati u Poreču , vjerojatno kao ni i većina građana Poreča, iako postoje određena razmišljanja da se to može dogoditi. Vjerujem da će se postići dogovor između Grada Poreča i HRS, i to svakako prije 01.12.2008. kada je zakazana sjednica Upravnog odbora HRS-a na čijem dnevnom redu pod točkom 2. piše: ”Definitivno potvrđivanje gradova suorganizatora SP 2009, na osnovu potpisanih ugovora.”
Nisam pristalica afera niti sličnog načina dolaska do konačnog cilja. Svjetsko rukometno prvenstvo je velik projekt, ne samo za grad Poreč, nego za cijelu državu. Takvi projekti obično oko sebe okupe ljude dobrih, ali nažalost i loših namjera. Mnogi sebi žele prigrabiti djelić kolača, a ako ništa drugo, onda barem djelić slave.
Kad smo dobili organizaciju Svjetskog prvenstva, nismo imali niti jednu izgrađenu dvoranu koja zadovoljava tehničke propise IHF-a, nismo u stvari niti znali što nas sve čeka na putu do odigravanja prve utakmice. Sad je situacija bitno drugačija, odnosno povoljnija.
Ostalo je za istrčati još zadnjih 100 metara do konačnog cilja. Vjerujem da smo to u stanju i mi u gradu Poreču i mi u Rukometnom savezu.
Što se nas sportaša tiče, vrlo kratko: Dvorana je tu i nitko nam je ne može uzeti.”
rekao je za parentium.com Darko Požarić.
