Maturanti suočeni sa zadnjim jednodnevnim izletom

,,Dragi naši maturanti, jeste li spremni za polazak!?'' veselo nas je ranim jutrom upitala profesorica biologije Marija Žužić. , a potom i naše drage razrednice u pratnji: Breda Vojvoda, Graciela Bičanić i Ines Mur . Odmah je krenulo i standardno prebrojavanje pospanih maturanata jezične i opće gimnazije te ekonomske struke . Iako je većina provela burnu subotu pjesma i smijeh pratili su nas cijelim putem.

Bez obzira na pretjerano stajanje, i to tri puta, na vrijeme smo stigli na prvo odredište- Krapinu . Oduševio nas je Muzej krapinskih neandertalaca. Ovaj novi muzej slovi za jednog od najmodernijih i najsofisticiranijih muzeja. Ulaskom u muzej napustili smo današnjicu i sa čuđenjem gledali svijet neandertalaca. Prikazan film vjeran je nekadašnjem načinu života kroz sve ljudske rituale: od lova, brige za obitelj, bolesti do pokapanja mrtvih. U razgled samog muzeja kreće se s datumom 23. kolovoza 1899. kada je krapinski učitelj poslao Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru kosti koje je pronašao. Također je obrađen postanak svijeta, povijest zemlje, a posebice nas se dojmio slijed razvoja života od prvih hominida do krapinskog neandertalca. Nakon što smo bolje upoznali svijet prošlosti i provjerili svoje znanje iz biologije i povijesti vratili smo se užurbanom načinu života i našem glavnom gradu Zagrebu . Glad i žeđ utažili smo u pivnici Zlatni medo , a potom u našoj ulozi nadobudnih Porečana krenuli u haranje shopping centra Arena.

U kasno popodne stigli smo u Zagrebačko kazalište mladih . I dok su pojedinci razmišljali kako ući u politički svijet i spasiti Hrvatsku nas je dočekala predstava Čovjek koji je spasio Europu u režiji Renea Medvešeka. Sve počiva na staroj nizozemskoj legendi o dječaku koji je začepivši svojim prstom rupu na nasipu spasio grad od poplave. No sada je u glavnoj ulozi Hrvat na privremenom radu u inozemstvu koji igrom slučaja ponavlja isti hrabri čin i svojim djelom dospijeva u fokus hrvatske i nizozemske javnosti. Uz Matine zgode i nezgode dobro smo se nasmijali.

Kada se činilo da je danu došao kraj, navalili smo na fancy salate po vlastitom izboru i nazdravili u naše ime. Večernje pitanje je definitivno bilo: čekati ili ne. Naime, naš šofi je zaboravio na nas pa smo mi iskoristili priliku, upoznali stranog uličnog svirača i pjesmom i plesom pozdravili Zagreb.

Mija Matasović, 4.JG