Materinski i maćehinski odnos prema okolini
1
[slika1]Prošećemo li gradom, odmah ćemo steći dojam da je lijep i uređen. Pogledom na prostor oko Doma zdravlja ili na Viale, ili recimo benzinske crpke INA i OMV, bacimo li pogled na rivu ili okoliš hotela vidjet ćemo da se mnoga poduzeća i ustanove trude oko uklapanja svog dijela prostora u image Poreča kao prvaka Hrvatske u uređenosti (iako moramo priznati da nam se mnogi gradovi, npr. Rovinj primiču i u tom segmentu kvalitete života).[slika2]Ono što autoru ovih redaka nikako nije jasno jest činjenica da primjerice telefonske govornice odgovorni u Domu zdravlja, kod naftaša (INA i OMV) shvaćaju kao svoju imovinu i tako se prema njoj odnose (vidi sliku) dok se Hrvatski telekom čije su te govornice vlasništvo prema njima odnosi totalno maćehinski. Sasvim smo dovoljno pisali o toj problematici a po pitanju javnog wc-a od govornice kod Teleboutiquea poduzeli i odgovarajuće korake da se stanje promijeni bar nekako, kad već nisu pomogli prethodni članci.
Obišli smo gradske telefonske govornice i nigdje nismo primijetili primjerice kantu za otpatke, osim na spomenutim benzinskim pumpama, kod Doma zdravlja ili u slučajevima kad se govornice nalaze u sklopu hotela, ugostiteljskih i sličnih objekata.
Sve su govornice redom išarane i nevjerojatno prljave. Kupili smo telefonsku karticu ali nigdje na govornicama nismo našli upute ni na hrvatskom, a kamo li na stranim jezicima oko načina upotrebe govornice ili o mogućnostima kupnje kartica. Na mnogim govornicama nema istaknutog pozivnog broja, na mnogima su žice potrgane a neke i ne rade ili u slušalicama krči. Mnoge su postavljene na vrlo frekventnim mjestima pa je razgovor osim u gluho doba noći gotovo nemoguć. Skoro ni jedna nije osvijetljena a nemaju ni osvijetljene tipkovnice ni displaye pa se noću svatko mora snalaziti kako najbolje umije. Stvarno je sramotno da najveći državni monopolist sa hrpom ekstraprofita ničime ne pridonosi nivou okoline u kojima ima smještene svoje poslovnice nego ga, dapače, svojom nebrigom srozava na jadne grane.
Ako INA može (vidi prvu sliku u opremi članka) uložiti novac da bi izgled svoje benzinske pumpe dovela na nivo na kojem jest, zašto to ne radi i jedini hrvatski isporučitelj usluga u fiksnoj telefoniji? Pretpostavljamo da je to radi spomenute nebrige a postoji i dovoljna doza bahatosti zbog osjećaja nedodirljivosti. Međutim, kad bi grad donio minimum standarda po pitanju uređenja okoliša poslovnih prostora (govornica nije ništa drugo do poslovnog prostora jer se na tom mjestu daju usluge koje se naplaćuju!) i kad bi se taj isti grad prirdžavao standarda i uredno sankcionirao one koji ih ne poštuju, vjerujemo da bi situacija bila daleko bolja. Ne možemo ne primijetiti da na prostorima koje uređuje Usluga nema ni jednog papirića, travnjaci su lijepi, pokošeni i čisti, svaka se šteta uglavnom odmah popravlja i stanje je uglavnom svake godine sve bolje a zelene se oaze polako ali sigurno šire prema periferiji grada. Svjesni smo da kod Usluge postoje volja i sposobnost da se stvari urede, zato treba brinuti o tome da se uvedu stroga pravila o izgledu površina i instrumente da ih se sprovede u djelo.
I zato: BRAVO za gradske komunalce koji brinu za čistoću i uređenost, BRAVO i za hotelijere te mnoge velike i male privatne firme i ustanove a jedno gromoglasno FUJ (doslovno) prljavome monopolisti.
Obišli smo gradske telefonske govornice i nigdje nismo primijetili primjerice kantu za otpatke, osim na spomenutim benzinskim pumpama, kod Doma zdravlja ili u slučajevima kad se govornice nalaze u sklopu hotela, ugostiteljskih i sličnih objekata.
Sve su govornice redom išarane i nevjerojatno prljave. Kupili smo telefonsku karticu ali nigdje na govornicama nismo našli upute ni na hrvatskom, a kamo li na stranim jezicima oko načina upotrebe govornice ili o mogućnostima kupnje kartica. Na mnogim govornicama nema istaknutog pozivnog broja, na mnogima su žice potrgane a neke i ne rade ili u slušalicama krči. Mnoge su postavljene na vrlo frekventnim mjestima pa je razgovor osim u gluho doba noći gotovo nemoguć. Skoro ni jedna nije osvijetljena a nemaju ni osvijetljene tipkovnice ni displaye pa se noću svatko mora snalaziti kako najbolje umije. Stvarno je sramotno da najveći državni monopolist sa hrpom ekstraprofita ničime ne pridonosi nivou okoline u kojima ima smještene svoje poslovnice nego ga, dapače, svojom nebrigom srozava na jadne grane.
Ako INA može (vidi prvu sliku u opremi članka) uložiti novac da bi izgled svoje benzinske pumpe dovela na nivo na kojem jest, zašto to ne radi i jedini hrvatski isporučitelj usluga u fiksnoj telefoniji? Pretpostavljamo da je to radi spomenute nebrige a postoji i dovoljna doza bahatosti zbog osjećaja nedodirljivosti. Međutim, kad bi grad donio minimum standarda po pitanju uređenja okoliša poslovnih prostora (govornica nije ništa drugo do poslovnog prostora jer se na tom mjestu daju usluge koje se naplaćuju!) i kad bi se taj isti grad prirdžavao standarda i uredno sankcionirao one koji ih ne poštuju, vjerujemo da bi situacija bila daleko bolja. Ne možemo ne primijetiti da na prostorima koje uređuje Usluga nema ni jednog papirića, travnjaci su lijepi, pokošeni i čisti, svaka se šteta uglavnom odmah popravlja i stanje je uglavnom svake godine sve bolje a zelene se oaze polako ali sigurno šire prema periferiji grada. Svjesni smo da kod Usluge postoje volja i sposobnost da se stvari urede, zato treba brinuti o tome da se uvedu stroga pravila o izgledu površina i instrumente da ih se sprovede u djelo.
I zato: BRAVO za gradske komunalce koji brinu za čistoću i uređenost, BRAVO i za hotelijere te mnoge velike i male privatne firme i ustanove a jedno gromoglasno FUJ (doslovno) prljavome monopolisti.
Fotogalerija
