Marko Radolović: volonter, student i mentor na višnjanskom putu do zvijezda

Lokalno
Sniježana MATEJČIĆ
Marko Radolović
Marko Radolović
To da je Marko Radolović s 206 volonterskih sati uloženih u Astronomsko društvo Višnjan (ADV) prvi ponio Nagradu „Danijela Ustić“ Volonterskog centra Istra za volontera godine, nije više novost. Bio je to samo povod, a ne i razlog za razgovor s 24-godišnjim studentom elektronike na zagrebačkom FER-u. Pažljivo sluša a govori usredotočeno i logičnim slijedom pa već nakon nekoliko minuta zaboravite da je gotovo trostruko mlađi. Prvo ga, ipak, pitam u što je to tako vrijedno volonterski radio u ADV-u?
- To je malo duža priča, ali konkretan odgovor na Vaše pitanje je: s kolegom Matejem Markovićem kojem sam bio mentor postavljali smo i prilagođavali ispod Dormitorija u Višnjanu uređaj za mjerenje elektromagnetskog zračenja sa Sunca. Bilo je tu puno popratnih poslova, izrade kutije i slično, pa sam u radionici kod Pjera (Patar Radovan) „bravario“, vario komade koje smo prije toga pokupili na otpadu. Taj uređaj sad već tjedan dana radi bez problema, konačno smo sve posložili, priča Marko, a ja ga pitanjem vraćam na početak. Što je mjerač elektromagnetnog zračenja sa Sunca, koliko to košta, zašto je dijelove radio od materijala s otpada i zašto je sve to važno – serija pitanja kakva će postaviti neznalica. Ali Marku je svojstvena ona iskrica razumijevanja za nestručnjake kakva krasi Korada Korlevića. Na pitanje se nasmiješi iskrenim osmijehom pa krene ispočetka: otvara nam vrata u neki drugi svijet.
Njegov nekadašnji mentor koji sada vodi edukaciju djece u Višnjanu pitao ga je bi li bio mentor srednjoškolcima u novom programu koji bi ADV uključilo u e-Callisto mrežu za promatranje sunca. Čim je čuo „mentoriranje srednjoškolaca“ i ADV pristao je. Doduše, te prve godine niti jedan se učenik nije prijavio za taj program, pa je vrijeme proveo gledajući što i kako rade drugi mentori.
Marko i Matej na prezentaciji programa e-Callisto u Višnjanu
Marko i Matej na prezentaciji programa e-Callisto u Višnjanu
- Bilo mi je važno provjeriti kakav odnos imaju mentori s učenicima, koliko je rada, a koliko zabave. Nisam imao iskustvo rada u kampu a ono što sam vidio bilo mi je inspirativno, jer se radi puno, zabavni dio je spontan i ispunjavajući, a odnos mentora prema polaznicima nije uštogljen i s visine, više kao prema znatiželjnim mlađim kolegama – zato je ponovno došao dva mjeseca kasnije, u dopunski kamp za nekolicinu onih koji nisu uspjeli ući u ljeti. Jedna od njih bio je i Matej, njemački srednjoškolac rodom iz Zagreba, koji je ove jeseni upisao zrakoplovno inženjerstvo na prestižnom Tehničkom fakultetu u Minhenu.
- Prijavio se za rad na projektu promatranja sunca u tom dopunskom kampu i od onda zajedno radimo. Sposoban je i individualac kao ja, pa smo odmah kliknuli, kaže Marko a odmah slijedi pitanje kako rade skupa kad je jedan u Zagrebu, drugi u Minhenu, kako taj zajednički rad izgleda.
- Video pozivima dogovorimo okvir posla koji treba napraviti, dogovorimo neku strategiju i detalje a onda svaki sam programira, dizajnira, razmjenjujemo gotove radove, planiramo radnu akciju, kao onu nedavnu, kada smo Novu godinu dočekali lemeći žice u Dormitoriju u Višnjanu.
Ne treba postavljati pitanje hoćemo li konačno saznati što oni to mjere a ima veze sa Suncem i zašto je to važno, jer Markova priča teče glatko i logično. Dakle, njih dvojica sposobnih individualaca, Marko i Matej, najprije su morali ostvariti pretpostavke da se ADV uključi u Mrežu za promatranje Sunca – najprije postaviti uređaj koji će registrirati elektromagnetsko zračenje Sunca. Srećom, jedan je švicarski inženjer elektrotehnike razvio uređaj koji se može izraditi relativno jeftino, za nekoliko stotina eura. Visoki stup s antenom i metalnom kutijom koja krije uređaj za prijem signala i onaj koji signale šalje na kompjuter, postavljen je kod Dormitorija, jer je tamo najmanje signala iz okoline koji ometaju prijem. „Promatramo elektromagnetsko zračenje sa Sunca u rasponu od 50 d 450 megaherca. Kad se dogodi izboj sunčeve mase, odnosno oluja na Suncu, dolazi do jakog elektromagnetskog zračenja koje dolazi i do Zemlje. Iz oblika signala može se otkriti što se dogodilo na Suncu. Mi zapravo nemamo pojma što se tamo događa, možemo samo promatrati s velike udaljenosti. Ali, sada znamo da sunčeve oluje mogu uzrokovati značajne smetnje na Zemlji, kao što se dogodilo 2015. godine kada je u dijelu svijeta bila onemogućena komunikacija između aviona i kontrola leta. Podsjeća i na veliki prekid u opskrbi električnom energijom u Americi osamdesetih godina prošlog stoljeća, koji je imao veze sa zračenjem sa Sunca.
- U projektu Razumijevanje tranzijentnih pojava u Sunčevoj koroni koriste mjerenja iz Mreže kojoj sada pripada i ADV za analizu pojava povezanih sa zračenjem sa Sunca. Zbog relativno jeftine izvedbe spektrometra, ovakve mjerne stanice kao naša postoje na 250-ak mjesta u svijetu, od kojih je trenutačno šezdesetak aktivnih. Prosječno stigne između tri i šest jakih signala dnevno. Kad se na Suncu pojavi pjega to je znak da slijedi oluja. Podaci iz različitih mjernih stanica šalju se na središnji server i koriste ih astrofizičari u svojim znanstvenim radovima, objašnjava Marko. Veselo dodaje kako je, zahvaljujući relativno jeftinoj izvedbi, ovaj uređaj moguće koristiti u edukaciji, što je njemu iznimno važno. Srednjoškolci ga mogu složiti u sedam dana i onda imaju alat za praćenje aktivnosti na Suncu.
Marko sa srednjoškolcima u Znanstvenom kampu u Višnjanu
Marko sa srednjoškolcima u Znanstvenom kampu u Višnjanu
- To je najbliže Suncu koliko se može doći i naravno da su impresionirani. Zapravo, mislim da nikada niti ne prestaje biti impresivno, priznaje Marko. Zato je radio na „usavršavanju“ uređaja u Višnjanu. Dizajnirao je sklop koji prati potrošnju struje svih uređaja u sustavu. To mu omogućuje pristup iz Zagreba i kontrolu potrošnje struje. Jer, padne li potrošnja, znači da je uređaj u kvaru. Sad već mjesec dana sve radi kao urica pa je njegovo zadovoljstvo zarazno.
U Višnjan ga, osim projekta Callisto, odnosno mjerenja Sunčeva elektromagnetskog zračenja, privlači projektni rad sa srednjoškolcima kroz znanstveni kamp, mentoriranje mladih ljudi i poticanje njihove znatiželje kako to već u ADV-u rade od osnutka. Za Zagreb ga veže mentoriranje tamošnjih srednjoškolaca za znanstvena natjecanja. Ali i fakultetske obaveze te rad uz studij. Zaposlen je u tvrtki koja dizajnira uređaje za sigurnost na željeznici. „naravno da ja tamo ne dizajniram, radim manje odgovorne poslove. Ali ne smeta. Od djetinjstva sam impresioniran strojevima koji ne rade. Kad bi netko od susjeda htio baciti stari televizor ili kompjuter, uređaj bi najprije završio u mojim rukama. Donosili su k meni na rastavljanje. Ako ne bih uspio popraviti, što je bilo često, barem sam imao vrijedne komponente za neke druge popravke. Kad mi donesu komad stare elektronike koki ne radi ubijem se pokušavajući ga popraviti, duhovito opisuje Marko. Veli da u Zagrebu ne postoji ništa slično ADV-u. Na 700 kilometara od Višnjana u Petnici u Srbiji postoji znanstveni kamp. Znanstveni kamp ADV-a ne educira djecu na standardni način, kao u školi, već se mentori prema polaznicima ponašaju kao prema mlađim kolegama, zajednička im je motivacija koja ih vodi u znanstvenim projektima. Marko kaže kako, srećom, i na FER-u ima profesora koji se slično odnose prema edukaciji.
- Nekako mi se puno toga preklapa, pa kasnim s fakultetom. Jako mi je važno mentoriranje studenata za natjecanja u Istraživačkom centru mladi u Zagrebu, ali se tamo aktivnosti intenziviraju obično u isto vrijeme kada traje ispitni rok na FER-u, priznaje Marko. Zato niti ne razmišlja o odlasku na neki fakultet u inozemstvu, osim ako to ne bi bilo kroz pola semestra ili semestar i ako bi bilo priznato, jer ne želi izgubiti još vremena prije diplomiranja. Pred njim je relativno dug put do cilja, jer planira doktorirati i ostati raditi na fakultetu.
- Zanima me nastava, pred pločom se osjećam dobro. Zato mi je mentoriranje srednjoškolaca važno, jer kroz taj angažman poboljšavam svoje nastavničke vještine, otkriva nam svoje planove u kojima nema snova o odlasku u svijet. Veli kako bi bilo lijepo kad bi mogao živjeti i raditi u Istri, ali to sada nije moguće.
- Volio bih život organizirati tako da jedan semestar predajem studentima, a jedan semestar se bavim znanstvenim radom. Ne znam kako bih to mogao raditi u isto vrijeme, jer se za predavanja uvijek jako temeljito pripremam, a to oduzima puno vremena. Kad bih tako mogao podijeliti posao, onda bih možda mogao jedan dio godine živjeti u Istri, a drugi u Zagrebu. To mi se sada čini idealnim, kaže Marko koji strastveno sluša klasičnu glazbu i redovan je gost na zagrebačkim koncertima. Pitam ga za omiljeno glazbeno razdoblje ili skladatelja a on odmahuje rukama u nedoumici, pa kaže: sve nakon Beethovena do Richarda Straussa. Uz to još country muziku i Måneskin, koje je otkrio na Euroviziji i od onda povremeno dodaju začin nekim njegovim raspoloženjima.
A za Nagradu „Danijela Ustić“ kaže da je došla slučajno, kao i njegov odlazak u Višnjan kako bi mentorirao projekt praćenja Sunčeva zračenja.
- Jedno rano jutro nazvala me Iva Forkapa iz Zvjezdarnice i pitala me slažem li se da me kandidiraju za volontera godine jer imam puno volonterskih sati. Pristao sam bez puno misliti i zaboravio na to. Nisam imao nikakva očekivanja. Onda je nakon nekih mjesec i pol stigao e-mail u kojem su me obavijestili da sam osvojio tu nagradu i nisam mogao vjerovati. Razmišljam ovako: kad sam preuzeo tu obavezu u ADV-u da mjerna stanica funkcionira i bude u međunarodnoj Mreži, to je moj posao i to radim najbolje što znam, kaže ovaj nesvakidašnji, zarazno energičan, uspravan mladi čovjek, volonter godine, srednjoškolski mentor na višnjanskom putu do zvijezda.

Fotogalerija

© 2003 - 2025 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti