Markiranje s nastave - neodgovornost ili "zasluženi" odmor?
1
Mama, boli me trbuh!!...Tata, puca mi glava!!...Oprostite, smijem na WC?!..Mama mi je na putu pa mi ne može opravdati izostanak!!...Bila sam na pregledu!..Kasnio je bus!..Zaboravio sam knjigu!...Zaboravila sam bilježnicu, ali stvarno sam napisala zadaću!!..Zaspao sam!...Izgubili smo se u školi!...
POZNATO?
MISLIM DA JEST!
Svatko od nas je barem jednom upotrijebio neku od ovih rečenica kako bi se izvukao iz neke neugodne situacije, spasio od ispitivanja za koja nije spreman i time pokušao dobiti na vremenu ili zato što mu se jednostavno nije dalo grijati školske klupe i slušati određena predavanja.
Situacija se, međutim, zakomplicirala te je markiranje postalo sve češći dio svakodnevice, a sve manje iznimka. Sve su rjeđi oni koji marljivo sjede u školskim klupama i izostaju jedino kada je to nužno, a vrtoglavo raste broj učenika koji za to vrijeme ispijaju kavice na gradskoj rivi, spavaju do podne i, što je najgore, smatraju to u potpunosti opravdanim i normalnim.
Budimo do kraja iskreni i priznajmo da su školski programi često prenatrpani i zahtijevaju maksimalnu spremnost na svim područjima. Mnogi mladi, pogotovo oni koji uz školu imaju i druge obveze, često ne uspijevaju savladati sve što se od njih očekuje. Međutim, vrlo se brzo snađemo pa cijeli problem oko školskog sustava pokušamo pretvoriti u vlastitu korist.
Nije li pomalo licemjerno da za svaku lošu ocjenu i neopravdani sat krivimo sustav, a pritom se ne zapitamo jesmo li učinili baš sve što je u našoj moći da to spriječimo? Možda ponekad uistinu imamo razloga da protestiramo i zalažemo se za sebe, ali mnogo su češće situacije u kojima, bez pravih argumenata, uvjeravamo sve oko sebe da smo mi jedine žrtve, uopće ne shvaćajući da to zapravo nije točno.
Često smo toliko uporni, tvrdoglavi i nekritični u dokazivanju svojih viđenja situacije da uz malo sreće i moći manipulacije vrlo brzo u mrežu svojih laži i opravdavanja upletemo roditelje, prijatelje, poznanike i sve osobe koje bi u datom trenutku mogle predstavljati slamku spasa. Tada smo u stanju proliti potoke suza, smisliti sto i jedno opravdanje i pasti niže nego li smo to ikad očekivali.
Sve je još uvijek u savršenim granicama normale dok su neopravdani izostanci vezani samo uz poneko kašnjenje i izbjegavanje ispita, a slijedi im kajanje i iskrena isprika, ali stvar postaje krajnje ozbiljna kad nas za sve mjere jednostavno prestane biti briga, a izostanci postanu vezani uz čistu lijenost, neodgovornost i izbjegavanje obveza.
Tada smo mi u pravu, a svi ostali su bezobzirni, nepristupačni i nemaju razumijevanja! Nek` profesori slobodno pišu neopravdane sate, a roditelje nek` na informacijama oblijeva hladan znoj! Također, kada dođu kući, neka slobodno uvode svoje uobičajene kazne, ali
MI JEDNOSTAVNO IMAMO PRAVO NA „ZASLUŽENI“ ODMOR I JUTARNJU KAVU
, a oni nek` rade što hoće!
Ovakvi su slučajevi česta pojava u našem društvu, a trenutni obrazovni sustav jednostavno nema sasvim prikladan odgovor za njihovo suzbijanje. Odnosno, ako se i pokuša učenike potaknuti ili ucijeniti raznim mjerama, osnovni je problem u tome što njih to najčešće ne brine. Jer njima je dosadno, ništa im se neda i smatraju da na to imaju pravo!
Možda, djelomično, i imaju pravo slati svojevrsnu poruku nezadovoljstva i nezainteresiranosti na rad. Međutim, tada bi trebali biti puno svjesniji svojih postupaka, a još više posljedica svojih izbora, što najčešće nisu.
Odrasli smo u društvu koje nas je učilo da se vječito zalažemo za neka svoja prava, da protestiramo i izražavamo svoj stav, da imamo pravo na izbor što je, zapravo, sasvim u redu. No, čini se da je naš osnovni problem što smo predavanje koje je govorilo o obvezama , u skladu s pravom na izbor, jednostavno preskočili!
Stoga, nemojte zamjeriti, držimo se onoga što znamo!
Jedno smo predavanje jednostavno preskočili jer nam nije bilo dovoljno interesantno, a pritom ne zaboravite da mi na to imamo pravo!!
Inspirirani ovim problemom raspitali smo se malo među vršnjacima i profesorima i saznali koji su uopće najčešći razlozi izostanaka:
[slika2]
Nikola Lomen, 1. jezične gimnazije
Najčešće izostajem iz škole zato što mi se ne da biti na satu. Nisam ja kriv što su profesori dosadni. Izostanke ne opravdavam, ako me zapišu imam neopravdani sat, a ako ne, nikom` ništa. Roditeljima obično ništa ne govorim, a kada saznaju, smislim izliku u roku od sekunde.
3
Vjera Šestan, 1. jezične gimnazije
Glavni razlozi zbog kojih izostajem iz škole su nenajavljena ispitivanja ili moja nespremnost za neki najavljeni ispit, a ponekad mi se jednostavno ide na kavu. Svoje izostanke najčešće opravdavam time da sam bila bolesna, da profesora nije bilo ili da je profesor zakasnio, a roditelji mi uglavnom povjeruju.
[slika4]
Saša Bosanac, 4. jezične gimnazije
Najčešće izostajem iz škole zato što mi se spava ili jer se ne uspijem spremiti za određena ispitivanja. Kada se to dogodi, uvijek sam iskren, ne smišljam kojekakve izlike i jednostavno dobijem neopravdani sat. U ovoj školskoj godini imam samo četiri neopravdana sata, što nije tako strašna brojka u usporedbi s nekim mojim vršnjacima.
[slika5]
Irina Riđić, prof.
Prvenstveni problem zbog kojeg učenici izostaju s nastave jest taj što nisu dovoljno svjesni vlastite odgovornosti. Izostanci su često vezani za previše opsežan školski program, a ponekad se javljaju i kao posljedica odnosa unutar obitelji. Mislim da je za suzbijanje sve većeg broja neopravdanih izostanaka ključna bolja komunikacija profesora s učenicima i njihovim obiteljima.
[slika6]
Marija Žužić, prof.
Učenici najčešće izostaju s nastave zbog bolesti ili putovanja koja su uglavnom vezana uz sport. Posebna su kategorija neopravdani izostanci koji se javljaju kao posljedica kašnjenja ili namjernog izbjegavanja nastave. Kao razrednica, inzistiram na tome da roditelj osobno opravda svaki učenikov izostanak, jer tek kada roditelj stane iza svoga djeteta mogu, biti u potpunosti sigurna da se doista radi o opravdanim razlozima izostanaka. Smatram da je održavanje stalne komunikacije s roditeljima ključno za suzbijanje neželjenih neopravdanih sati.
[slika1]
Petra Andrić, psihologinja
Pismena i usmena ispitivanja temeljni su razlog učeničkih markiranja s nastave. Izostancima s određenih predmeta prije svega žele dobiti na vremenu i eventualno prikupiti dovoljno informacija o pitanjima koja će im biti postavljena kada budu odgovarali. Na taj su način u mogućnosti kontrolirati vlastiti uspjeh i dobiti što bolju ocjenu. Međutim, veći problem su izostanci koji se javljaju kao posljedica toga što je učenicima dosadno na određenom broju predavanja. Programi su previše opsežni i strogo strukturirani, a nastava se često svodi na predavanja i frontalni način rada, što izaziva nezadovoljstvo kod novih, naprednih generacija.
Fotogalerija
