Majstori improvizacije pa teksaški blues

[slika1w]

Najprije niz dugih mainstream jazz skladbi u kojima su se ritmički izmjenjivale solističke i skupne improvizacije, a potom prava lavina od petnaestak i više pjesama u gromoglasnom nizu nepatvorenog teksaškog bluesa - tako bi se u jednoj rečenici mogla sažeti druga večer Montraker live festivala.

Barend Middelhoff Organ Quartet čine redom vrsni glazbenici: slovenski orguljaš Renato Chicco, gitarist Guido di Leone, američki bubnjar Andy Watson i nizozemski saksofonist s adresom u Bologni već sedam godina, Barend Middelhoff. Kažu da je riječ o saksofonistu koji ulazi u red prvih deset nizozemskih saksofonista svih vremena. Diplomirao je na amsterdamskom konzervatoriju, a dodatno se školovao u New Yorku kod Jimmyja Heatha i Georga Garzonea.

Danas je profesor na bolonjskom konzervatoriju, a već sedam godina svira s orguljašem Chiccom, nešto kraće s gitaristom Di Leoneom. Bubnjara je, kako je priznao, sreo u Vrsaru na dan koncert i odmah to proglasio svojim sretnim danom.

[slika2w]

"Lucky man" bila je Middelhoffova skladba kojom su počeli nastup. Slijedile su redom njegove autorske pjesme u kojima su se muzičari izmjenjivali u majstorskim improvizacijama u kojima su uživali i publika i oni sami. Nastup su zaključili Gershwinovom baladom "Embaceable You", pa onda ipak odsvirali još jednu za kraj.

Tek što su publiku uljuljali u nježno raspoloženje, pauza je razbila čaroliju. Doduše, dio publike nestrpljivo je čekao nastup teksaškog blues gitarista Buddyja Wittingtona i njegovog benda. Kad su konačno uštimali gitare, kojima vlaga u zraku nije bila naklonjena, krenuli su brzi i žestoki brojevi, od "You Upset Me Baby", "My Baby Has a Black Cat Bone", "Too Much Of A Good Thing Can't Be Good For Me"…

Wittington svira takvom lakoćom kao da govori: pa što tu ima biti komplicirano. Kao da je sam izmislio gitaru da se ima čime igrati. Bas je svirao potpuno cool Pete Stroud, za bubnjevima je bio Darby Todd, a za klavijaturama raspoloženi Roger Cotton. Zanimljiv je podatak da je Wittington svoj prvi autorski CD izdao prije tri godine, ali je 15 godina svirao gitaru s Johnom Mayalom u Bluesbrakersima - nakon Claptona i Greena.

Wittington je nesumn jivo jedna od zvijezda ovogodišnjeg Montraker live festivala kao jedan od najkreativnijih predstavnika novog blues vala. Ima odličan glas, ali je gitara ta koja ga izdvaja - brzi, furiozni rifovi ostavljaju publiku otvorenih usta. (S. MATEJČIĆ)