Majka s petero djece uskoro bez krova nad glavom
Jasna Kasunić s djecom (Arhiva/S. MATEJČIĆ)
Jasna Kasunić, samohrana majka s petero djece, čija je priča o životu u ruševnoj kući u Kurjavićima kraj Višnjana, u kojoj živi nelegalno i u nemogućim uvjetima, prije godinu dana odjeknula u medijima, još uvijek živi na rubu egzistencije.
Nakon što je početkom ove godine izgledalo da će priča imati sretan kraj, jer je pokrenut kotač pomoći - zdravstveno je osigurano najmlađe jednogodišnje bolesno dijete, općinsko komunalno poduzeće obavilo najnužnije radove na trošnoj kući, a na sjednici Općinskog vijeća u prošloj godini donesen zaključak da će Općina Višnjan osigurati zemljište za gradnju kuće u blizini njihovog sadašnjeg smještaja, pri čijoj bi realizaciji pomogla i Istarska županija, priča je na ovoj točki zamrla.
Nakon članka Glasa Istre pomoć stizala sa svih strana
Slučaj obitelji Kasunić-Pavlović objelodanjen je u javnosti prije točno godinu dana, nakon neočekivane smrti Vlade Pavlovića, nevjenčanog supruga Jasne Kasunić, oca malodobne djece i jedinog hranitelja obitelji.
U kući u Kurjavićima žive posljednjih trinaest godina prema dogovoru s vlasnikom, bez potpisanog ugovora. Vlasnik im je ruševnu kuću ponudio kao interventno rješenje dok kvalitetno ne riješe problem stanovanja, ali u posljednje vrijeme, budući da nema izgleda da će se slučaj riješiti, najavljeno im je da moraju iseliti.
S obzirom na to da nisu dobili ugovor o stanovanju i dalje koriste dokumente s ranije legalne adrese u višnjanskom selu Farini. U ruševnoj kući nemaju riješene osnovne prostorne i higijenske uvjete, a zbog nelegalnog stanarskog odnosa ne mogu prijaviti boravište.
Nakon lanjske objave priče u Glasu Istre, u pomoć se uključio niz pojedinaca i udruga te obavio najnužnije radove u kući, poduprte su potporne grede u prizemlju i na katu te je sanirana po djecu opasna ruševina u dvorištu.
Općina je obitelj uvrstila u socijalni program i priznato im je pravo na podmirenje troškova stanovanja, ali ključni problem, rješavanje pitanja mjesta stanovanja, još uvijek ostaje. Kasunić veli da nikakav službeni odgovor o tome u kojoj je fazi rješavanje njihova stambenog pitanja iz Općine do danas nije stigao.
Gore od ovoga ne može biti
Ova samohrana majka nije zaposlena, dijabetičarka je na inzulinu, a obitelj uzdržava prihodima od Centra za socijalnu skrb u iznosu od 2.034 kune mjesečno, obiteljske mirovine u iznosu od 1.188 kuna, dječjih doplataka u iznosu od oko dvije tisuće kuna i 1.300 kuna koje je odobrila Općina za podmirenje troškova vode, električne energije, odvoza otpada i komunalne naknade.
Općina je prvo plaćala djeci školski topli obrok, ali je nedavno to ukinula. Kako veli Kasunić, djeca nakon nastave moraju na autobus za povratak kući te ne stignu na školski ručak. S novcem od pomoći mogli bi preživjeti, ali od njega obitelj ne može riješiti svoj stambeni problem.
Njena djeca nemaju ni kupaonicu ni toalet, špina se u dvorištu u zimskim mjesecima zaledi, u kući postoji jedna utičnica, strujni kablovi vise preko kreveta gdje spavaju, a perilicu za rublje mora držati u dvorištu i ne može je koristiti po kiši.
Nakon lanjskog apela za pomoć mnogi su joj pojedinci darovali odjeću za djecu, koju nema gdje držati, pa stoji u najlon-vrećama u dvorištu. Pod u skučenoj kuhinjici, koja glumi i dnevni boravak, propada na jednom mjestu, strop na katu, gdje spavaju djeca, prokišnjava, a osim toga strahuju i hoće li im kiša smočiti školske knjige i zadaće.
- S novcem koji dobivamo mogli bismo živjeti kad bismo imali gdje. Bilo nam je rečeno da će nam Općina Višnjan sufinancirati najam stana na području općine, ali njega ne mogu naći. Koga god nazovem iz oglasa, kada čuje da se radi o majci s petero djece, ne želi iznajmiti stan.
Prije godinu dana nadala sam se da će se nešto riješiti, ali sada vidim da je to sve manje izgledno. Kad budem trebala, vratit ću ključeve od ove kuće, ali ne znam kud dalje, priča Kasunić.
Dok stojimo među ruševinama u trošnom dvorištu, priznaje da joj je bilo teško ponovno s cijelom pričom ići u novine, ali zaključuje da joj jednostavno gore od ovoga ne može biti.
Socijalna radnica: Smještaj se mora riješiti
- Što se tiče rješavanja dogovora oko smještaja obitelji Jasne Kasunić, nismo informirani ima li nekih novosti na tom planu. Mi kao centar nemamo svojih prostora za stanovanje za ponuditi, niti ih možemo dodijeliti, već stan treba riješiti na neki drugi način. Onaj tko raspolaže nekretninom, odnosno jedinice lokane samouprave, su ti koji mogu nešto pokrenuti.
Centar nema vlasništva nad nekretninom, mi možemo pružiti podršku obitelji, ali mora se riješiti smještaj jer se ne može stalno prebacivati loptica, rekla nam je Danijela Jurić, socijalna radnica u porečkom Centru za socijalnu skrb, zadužena za područje Višnjana.
Mattich bez odgovora o gradnji kuće
Je li Općina učinila nešto po pitanju rješavanja slučaja Jasne Kasunić, raspitali smo se kod višnjanskog načelnika Angela Matticha.
"Općina Višnjan je sukladno svojim mogućnostima pomogla obitelji gđe Jasne Kasunić na način da je sukladno odluci o socijalnoj skrbi odobrila pomoć za podmirenje troškova stanovanja kao i troškova toplog obroka za svu djecu koja pohađaju osnovnu školu. Općina Višnjan je posebno izvanredno organizirala i pripremu toplog obroka - ručka, koji bi djeca konzumirala kad završe s nastavom, prije odlaska kući, u našem Dječjem vrtiću Višnjan. Zbog neredovitosti dolaska i neopravdanosti izostajanja i konzumacije pripremljenih obroka navedena pomoć je ukinuta. Utrošene su namirnice i radna snaga, a rezultata nije bilo.
Općina Višnjan će sukladno svojim odlukama i dalje pomagati svim onim sugrađanima koji udovolje propisanim uvjetima. Dijelimo suosjećanje da je život mnogih obitelji na području općine Višnjan složen i težak. Po kriteriju solidarnosti i jednakosti pristupit ćemo svakom našem sugrađaninu i obitelji", stoji u pisanom Mattichevom odgovoru.
Na naše ponovljeno pitanje o tome je li se nešto poduzelo po pitanju zaključka o smještaju i gradnji kuće na obećanoj parceli, od Matticha nismo dobili odgovor. (Napisala i snimila Vedrana HABEREIER)
Nakon što je početkom ove godine izgledalo da će priča imati sretan kraj, jer je pokrenut kotač pomoći - zdravstveno je osigurano najmlađe jednogodišnje bolesno dijete, općinsko komunalno poduzeće obavilo najnužnije radove na trošnoj kući, a na sjednici Općinskog vijeća u prošloj godini donesen zaključak da će Općina Višnjan osigurati zemljište za gradnju kuće u blizini njihovog sadašnjeg smještaja, pri čijoj bi realizaciji pomogla i Istarska županija, priča je na ovoj točki zamrla.
Nakon članka Glasa Istre pomoć stizala sa svih strana
Slučaj obitelji Kasunić-Pavlović objelodanjen je u javnosti prije točno godinu dana, nakon neočekivane smrti Vlade Pavlovića, nevjenčanog supruga Jasne Kasunić, oca malodobne djece i jedinog hranitelja obitelji.
U kući u Kurjavićima žive posljednjih trinaest godina prema dogovoru s vlasnikom, bez potpisanog ugovora. Vlasnik im je ruševnu kuću ponudio kao interventno rješenje dok kvalitetno ne riješe problem stanovanja, ali u posljednje vrijeme, budući da nema izgleda da će se slučaj riješiti, najavljeno im je da moraju iseliti.
S obzirom na to da nisu dobili ugovor o stanovanju i dalje koriste dokumente s ranije legalne adrese u višnjanskom selu Farini. U ruševnoj kući nemaju riješene osnovne prostorne i higijenske uvjete, a zbog nelegalnog stanarskog odnosa ne mogu prijaviti boravište.
Nakon lanjske objave priče u Glasu Istre, u pomoć se uključio niz pojedinaca i udruga te obavio najnužnije radove u kući, poduprte su potporne grede u prizemlju i na katu te je sanirana po djecu opasna ruševina u dvorištu.
Općina je obitelj uvrstila u socijalni program i priznato im je pravo na podmirenje troškova stanovanja, ali ključni problem, rješavanje pitanja mjesta stanovanja, još uvijek ostaje. Kasunić veli da nikakav službeni odgovor o tome u kojoj je fazi rješavanje njihova stambenog pitanja iz Općine do danas nije stigao.
Gore od ovoga ne može biti
Ova samohrana majka nije zaposlena, dijabetičarka je na inzulinu, a obitelj uzdržava prihodima od Centra za socijalnu skrb u iznosu od 2.034 kune mjesečno, obiteljske mirovine u iznosu od 1.188 kuna, dječjih doplataka u iznosu od oko dvije tisuće kuna i 1.300 kuna koje je odobrila Općina za podmirenje troškova vode, električne energije, odvoza otpada i komunalne naknade.
Općina je prvo plaćala djeci školski topli obrok, ali je nedavno to ukinula. Kako veli Kasunić, djeca nakon nastave moraju na autobus za povratak kući te ne stignu na školski ručak. S novcem od pomoći mogli bi preživjeti, ali od njega obitelj ne može riješiti svoj stambeni problem.
Njena djeca nemaju ni kupaonicu ni toalet, špina se u dvorištu u zimskim mjesecima zaledi, u kući postoji jedna utičnica, strujni kablovi vise preko kreveta gdje spavaju, a perilicu za rublje mora držati u dvorištu i ne može je koristiti po kiši.
Nakon lanjskog apela za pomoć mnogi su joj pojedinci darovali odjeću za djecu, koju nema gdje držati, pa stoji u najlon-vrećama u dvorištu. Pod u skučenoj kuhinjici, koja glumi i dnevni boravak, propada na jednom mjestu, strop na katu, gdje spavaju djeca, prokišnjava, a osim toga strahuju i hoće li im kiša smočiti školske knjige i zadaće.
- S novcem koji dobivamo mogli bismo živjeti kad bismo imali gdje. Bilo nam je rečeno da će nam Općina Višnjan sufinancirati najam stana na području općine, ali njega ne mogu naći. Koga god nazovem iz oglasa, kada čuje da se radi o majci s petero djece, ne želi iznajmiti stan.
Prije godinu dana nadala sam se da će se nešto riješiti, ali sada vidim da je to sve manje izgledno. Kad budem trebala, vratit ću ključeve od ove kuće, ali ne znam kud dalje, priča Kasunić.
Dok stojimo među ruševinama u trošnom dvorištu, priznaje da joj je bilo teško ponovno s cijelom pričom ići u novine, ali zaključuje da joj jednostavno gore od ovoga ne može biti.
Socijalna radnica: Smještaj se mora riješiti
- Što se tiče rješavanja dogovora oko smještaja obitelji Jasne Kasunić, nismo informirani ima li nekih novosti na tom planu. Mi kao centar nemamo svojih prostora za stanovanje za ponuditi, niti ih možemo dodijeliti, već stan treba riješiti na neki drugi način. Onaj tko raspolaže nekretninom, odnosno jedinice lokane samouprave, su ti koji mogu nešto pokrenuti.
Centar nema vlasništva nad nekretninom, mi možemo pružiti podršku obitelji, ali mora se riješiti smještaj jer se ne može stalno prebacivati loptica, rekla nam je Danijela Jurić, socijalna radnica u porečkom Centru za socijalnu skrb, zadužena za područje Višnjana.
Mattich bez odgovora o gradnji kuće
Je li Općina učinila nešto po pitanju rješavanja slučaja Jasne Kasunić, raspitali smo se kod višnjanskog načelnika Angela Matticha.
"Općina Višnjan je sukladno svojim mogućnostima pomogla obitelji gđe Jasne Kasunić na način da je sukladno odluci o socijalnoj skrbi odobrila pomoć za podmirenje troškova stanovanja kao i troškova toplog obroka za svu djecu koja pohađaju osnovnu školu. Općina Višnjan je posebno izvanredno organizirala i pripremu toplog obroka - ručka, koji bi djeca konzumirala kad završe s nastavom, prije odlaska kući, u našem Dječjem vrtiću Višnjan. Zbog neredovitosti dolaska i neopravdanosti izostajanja i konzumacije pripremljenih obroka navedena pomoć je ukinuta. Utrošene su namirnice i radna snaga, a rezultata nije bilo.
Općina Višnjan će sukladno svojim odlukama i dalje pomagati svim onim sugrađanima koji udovolje propisanim uvjetima. Dijelimo suosjećanje da je život mnogih obitelji na području općine Višnjan složen i težak. Po kriteriju solidarnosti i jednakosti pristupit ćemo svakom našem sugrađaninu i obitelji", stoji u pisanom Mattichevom odgovoru.
Na naše ponovljeno pitanje o tome je li se nešto poduzelo po pitanju zaključka o smještaju i gradnji kuće na obećanoj parceli, od Matticha nismo dobili odgovor. (Napisala i snimila Vedrana HABEREIER)
