Mafija hara Hrvatskom

U godini koja je upravo završila mafija se ponovo i službeno vratila u Hrvatsku. Još uvijek to nije talijanska inačica organiziranog kriminala, već balkanska izvedenica koja je u stopu slijedi.

Jer, kako drukčije gledati na ubojstvo Cvetka Simića, čije je raskomadano tijelo pronađeno u zagrebačkom jezeru Jarun? Kada je gradsko kupalište početkom ožujka počelo izbacivati dijelove Simićevog tijela, očito je bilo iznenađenje domaće policije i tajnih službi, ali i javnosti koja je zgrožena očekivala odgovore: ime ubojice ili barem razlog te brutalne likvidacije. No, ni jedno ni drugo nismo dobili; tek rekonstrukciju Simićevih veza i poznanstava koja je dovela do samog vrha balkanske mafije - narkodilera braće Šarić i pripadnika Zemunskog klana koji je likvidirao srpskog premijera Zorana Đinđića.

[slika5]Upravo su dvojica odbjeglih zemunaca, gotovo neshvatljivom pogreškom - međusobnim okršajem na periferiji Zagreba - razotkriveni te pritvoreni nakon sedam godina uspješnog skrivanja pred brojnim svjetskim službama. Godinama traženi Sretko Kalinić zvani Zver i Miloš Simović boravili su u zagrebačkom stanu, povremeno čak i radili, no novac im je uredno stizao i iz Srbije. Je li Simović u Kalinića pucao jer mu je ovaj «mutio» sa ženom ili je razlog njihovog obračuna ipak bio nešto teži, javnost za sada ne zna. Zna se, međutim, da je Kaliniću u nabavci lažnih-pravih hrvatskih dokumenata pomogao Cvetko Simić.

[slika6][slika7]

Simović je nakon pucnjave uspio pobjeći iz Hrvatske, no tek do Srbije, gdje je uhićen i trenutno čeka suđenje u jednom od najčuvanijih zatvora, a i Kalinić je, iako ima i hrvatsko državljanstvo, temeljem svježepotpisanog sporazuma o izručenju vlastitih državljana u slučajevima organiziranog kriminala, ekspresno predan srpskim vlastima.

[slika4]Sasvim drukčiji prizvuk nakon tih krvavih zagrebačkih događaja dobili su oni iz siječnja 2010. kada su Mario Gilg i sada pokojni Mladen Popović - po kako se kasnije ispostavilo, nalogu Marija Sove i uputama Dalibora Marovića - u Puli oteli Dina Marinkovića. Pokušali su ga prisiliti da im plati 50.000 eura. No, sumanuta otmica i vožnja prema Premanturi okončane su u krvi. Marinković je, naime, dohvatio pištolj koji je u vožnji ispao Gilgu. Popovića je u autu usmrtio hicem u glavu, dok je drugog otmičara ranio. Kad je auto sletio s ceste, Marinković je uspio pobjeći.

Tek mjesecima kasnije postalo je jasno da je toj otmici, kao i ubojstvu Riječanina Alessandra Ausilija i ranjavanju Denisa Dukića u Šišanu potkraj 2009. godine razlog misteriozni nestanak četiri milijuna eura ukradenih iz kombija u Portorožu, gdje ih je sakrio pulski pomorac Anastazije Martinčić. On se trenutno nalazi u urugvajskom zatvoru, gdje je završio zbog šverca dvije tone kokaina za crnogorskog narkobosa Darka Šarića. Upravo Marinkovića Martinčić sumnjiči za krađu tog novca, a 50.000 eura koji su traženi od njega trebali su biti početak otplate.

«Balkanski ratnik», operacija kojom su udružene policije više zemalja počele kresati krake Šarićeve hobotnice, očito će naići na još neugodnih dijelova tog međunarodnog narkolanca po Lijepoj Našoj.

Pukanić mogao biti živ?

Klupko iste balkanske mafije nastavilo se raspletati i na suđenju optuženima za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića. Dok Sreten Jocić, zasad najviše pozicionirani u ovoj uroti još čeka pravorijek u beogradskom dijelu procesa, na zagrebačkom sudu atentatori na zaštitno lice Nacionala kažnjeni su dugotrajnim zatvorskim kaznama. Nakon nešto više od dvije godine od atentata na Pukanića te devet mjeseci sudovanja, Robert Matanić je osuđen na 33 godine zatvora, Luka Matanić i Amir Mafalani dobili su po 16 godina, Bojan Gudurić kažnjen je s 30 godina, a Slobodan Đurović s 15 godina zatvora. Željko Milovanović, kojem je u Zagrebu suđeno u odsutnosti, dobio je 40 godina zatvora. Atentatoru koji je dovezao do parkirališta Nacionala skuter sa skrivenim eksplozivom paralelno se sudi i u Beogradu.

Ovaj proces, kao i oni vođeni ove godine protiv Mladena Šlogara zbog ubojstva Ivane Hodak, te Kazimira Dužnovića zbog ubojstva policajca Ivana Grbavca tijekom razbojstva u poslovnici Raiffeisen banke u Sesvetama, otvorili su brojna pitanja o radu domaće policije i «pratećih» službi. Zato je, i nakon što je sud izrekao relativno visoke zatvorske kazne optuženim atentatorima, ostao loš dojam i gorak okus zbog činjenice da je Ivo Pukanić možda mogao biti živ. (Ana RAIĆ-KNEŽEVIĆ/Novi list)

Izuzetnu gorčinu ostavio je i incident koji se krajem listopada dogodio u Solinu. Razvojačeni rastrojeni branitelj Ivica Grgić zaposjeo je benzinsku pumpu u Solinu i bacio nekoliko bombi, ranivši jednog policajca. Nakon višesatne drame, tijekom koje su evakuirani stanari okolnih kuća, specijalci su ubili Grgića u trenutku kad je zaprijetio da će baciti još jednu ručnu bombu.

Od ove godine domaća policija trebala bi se ponovo posvetiti rasvjetljavanju neuspjelog atentata na Vjeku Sliška 28. studenog 1999. godine kada je projektilom ispaljenim iz «armbrusta» ubijen slučajni prolaznik Zoran Domini. Naime, posljednjih deset godina za to krvoproliće u središtu Zagreba bio je optužen Nikica Jelavić. Lani je Jelavić pravomoćnom presudom Vrhovnog suda RH oslobođen krivnje...