Luka Stojnić: odnedavno ravnatelj novigradske Talijanske osnovne škole

Porečki likovni umjetnik Luka Stojnić početkom nove školske godine, dakle prije nekoliko dana, preuzeo je dužnost ravnatelja Talijanske osnovne škole Novigrad. Već je i ta činjenica dovoljan povod za razgovor, ali ima još razloga. Naime, Luka Stojnić, rođeni Porečan, posljednjih je 14 godina imao, uz porečku, i belgijsku adresu. U Belgiju je otišao s mjesta ravnatelje te iste škole, a odvela ga je ljubav.

No, krenimo ispočetka. Pitam ga da nam najprije kaže kako je odlučio otići u Belgiju.

- Ma, to je gotovo nevjerojatna priča i nisam siguran da će biti zanimljiva ljudima, govori suzdržani Luka, koji ni inače nije od puno riječi. Umjetnici obično nisu. Umjesto njih govori njihova umjetnost, a Lukina je progovarala u tih 14 godina s različitih strana Europe, uključujući i Istru. Ipak pristaje ispričati neobičnu priču: dok je bio u vojsci njegova majka iznajmila je apartman nekoj belgijskoj obitelji, a kad je došao na kratak dopust upoznao je tinejdžericu te obitelji s kojom se nekoliko godina dopisivao.

- Mene je studij odveo u Veneciju i ta je krhka veza pismima nestala, dok me prije petnaestak godina nije slučajno našla na društvenim mrežama. Kad smo se našli kao odrasli slobodni ljudi, bila je to ljubav na prvu, pripovijeda Luka. Vjenčali su se i počeli razmišljati gdje nastaviti zajednički život. Ona jako voli Istru, ali u Belgiji ima dobar posao. On nikada nije bio u Belgiji. Kad su stavili sve za i protiv na stol, izbor je pao na njen rodni gradić Essen, na samoj granici Belgije i Nizozemske, ne veći od Poreča.

- Najprije sam dvije godine učio jezik. Bila je to velika promjena ali i izazov. Do tada sam imao iskustvo rada u talijanskim osnovnim školama u Poreču i Novigradu i u gimnaziji u Bujama, odradio dvije godine ravnateljskog mandata u Novigradu, a onda sam u Belgiji odjednom bio slobodnjak, boem. Slikao sam, naravno, radio kućanske poslove, četiri godine poučavao odrasle ljude crtanju u ustanovi sličnoj našim pučkim učilištima. Mogao sam raditi i izvan svoje struke, ali nije bilo potrebe. Slikao sam, pripremao izložbe, pripovijeda Luka i konstatira da mu je nedostajala struktura, da se zasitio boemskog načina života, jer je uvijek nešto radio uz to što je slikao.

- Uhvatio sam se kako s nekom melankolijom promatram djecu koja s učiteljicama idu ulicom i priznao si da mi nedostaje taj rad u školi, kontakt s djecom. Ali, nisam ni slutio da će mi se ponovno otvoriti takva prilika, priznaje.

Dok pijemo dobru kavu u jednom porečkom kafiću, Luka mi kaže kako su ga neki poznanici zvali u Belgiju i rekli da se otvara natječaj za njegovo nekadašnje radno mjesto.

- Nagovarali su me da pratim natječaje i da se javim, dali mi naslutiti da bi im to bilo drago. Među njima su bili i roditelji nekadašnjih mojih učenika, prisjeća se tek nedavnih događaja. Počeo je razmišljati i sa suprugom razgovarati o tome bi li im obojima bilo prihvatljivo živjeti odvojeno, uz povremene posjete, barem jedan petogodišnji mandat.

- Moja je žena jako empatična. I racionalna. Udaljenost neće dovesti u pitanje naš odnos. Uostalom, ona već sljedeći mjesec dolazi u Istru koju obožava. Već smo razgovarali o tome da se preselimo u Istru kad oboje zaključimo svoj radni vijek.

I tako je Luka relativno lako donio odluku javiti se na natječaj na kojem je i izabran za posao. Kolika će to promjena biti za njega, život samca i posao upravljanja školom?

- Ma, ja sam ti feminist, ne radim razliku među poslovima. I u Belgiji sam bio domaćica, godinama sam i prije živio sam. Nije to neki izazov za mene. A posao? Pa, s mjesta ravnatelja novigradske škole otišao sam u Belgiju. Do tada sam u dvije godine uspio pokrenuti odvajanje vrtića i gradnju zgrade vrtića za koju sam priskrbio dio sredstava iz Italije. Prije odlaska pokrenuo sam i projekt gradnje nove zgrade talijanske škole. I to je sad pred realizacijom. Kao da se zatvara jedan značajan krug i zapravo sam s velikim elanom i voljom došao ponovno raditi u Novigrad. Znam kakav je hrvatski školski sustav, upoznao sam djelomično belgijski i mogu detektirati niše kroz koje se mogu provesti poboljšanja. Znam da kao ravnatelj male škole ne mogu mijenjati sustav, ali uz pomoć lokalne zajednice i ljudi koji upravljaju gradom može se ipak ponešto bitno promijeniti. Mislim da gradnja jedne škole uz drugu predstavlja takav jedan veliki korak naprijed, jer djeca moraju imati jednake uvjete školovanja i prilike rasti jedni s drugima, kaže novi ravnatelj novigradske Talijanske osnovne škole.

Luka kaže da svoj ravnateljski posao ne vidi kao osmo-satno radno vrijeme, kako je to posao bez fiksnog radnog vremena pa je u jednu ruku dobro što ne mora razmišljati o tome hoće li zakasniti doma.

- Nisam ostavio Belgiju, kao što nisam ostavio ni Istru kad sam se oženio i odlučio za Essen. Ali, ova prilika mi je bila važna, vraća strukturu u moju svakodnevicu i daje mi priliku raditi ono što volim u uvjetima u kojima se dobro osjećam. Osim toga, mislim da mogu pridonijeti svojim angažmanom na kulturnom planu u Poreču i Istri. Cilj mi je odraditi jedan ravnateljski mandat, pa ćemo vidjeti, ponovno zajedno odlučiti što dalje, uz smiješak zaključuje Luka Stojnić zatvarajući krug i gradeći most, osobni i onaj među kulturama.