Loredana Musizza: maslinarka po krijanciji

Loredana ili Lori Musizza, Porečanka iz Vabrige, najpoznatija je lokalno i u susjednim zemljama po svojim karnevalskim venecijanskim maskama. Danas je, kaže, u mirovini. Zatvorila je obrt i radi jednako, ako ne i više od kad je „u mirovini“: obitelj, vrt, masline… i sve pokušava obaviti na način kako su radili noni. A to iziskuje ne samo trud, nego i puno više vremena od konvencionalnog načina uzgoja povrća. Lori je već dvadesetak godina maslinarka, premda je u kampanji odrastala uz roditelje i noniće u Vabrigi. A kad njeni nisu više mogli sami, preuzela je brigu o maslinicima.

„To je trebalo učiniti po krijanciji, da se ne zapuste nasadi. Poslije je i Ugo od roditelja preuzeo brigu o masliniku u Poreču. Sad imamo četiristotinjak stabala. Zasadili smo i nešto novih, jer nekada je u Vabrigi bio običaj da se sadi red maslina red loze. Sad imam samo masline. I nisu u Vabrigi, nego na Lorunu, vidjet ćeš“, obećava dok se dogovaramo za razgovor. Do maslinika na Lorunu vodi bijela cesta, rimski put veli Lori. Gobast je, blatnjav i kamenit pa do maslina neće stići kome do njih nije stalo. „Vidi, još je na ovoj ostalo par maslina“, kaže pružajući ruku i kušajući škuri smežurani plod. „Možeš pojesti bez straha, nema na njima nikakvog otrova. Da špricam s otrovima pa onda jedem, ne ide to tako. Ne razumijem one koji to rade. Sjećam se da su moji samo vapnom bijelili stabla“, otvara Lori važnu priču o uzgoju maslina na način koji je prihvatljiv za očuvanje prirode.

„Fascinira me taj uzgoj koji ne remeti prirodni red. Voziš se i vidiš maslinike koji izgledaju zapušteni, visoka trava oko stabla, a stabla prepuna roda. Trava i korov ima svoju funkciju. Zemlja se manje suši ljeti a trava štiti i od nametnika, jer se hrane tim korovom, ne napadaju stabla ni plodove. A kad je maslina stara stotinjak godina ne rabi ni kopati, ona je prirodno otporna i rodi. Mi pokosimo šetimanu prije berbe, inače pustimo tako.“ Pitam je kako štiti masline od mušice a ona kaže da skuplja plastične boce i u njih stavlja prirodni pripravak, pa bocu objesi na svako stablo. Veli da je prije dvadesetak godina, kada je preuzela maslinike od roditelja, znala što treba raditi a onda je po putu još puno naučila. „Moji su noni govorili da maslina ne rodi svake godine i meni je normalno da jedne godine sve bude puno, a druge da rodi manje. Priroda se zna obraniti a ljudi se moraju s tim pomiriti. Nekada se masline nisu brale prije novembra i ulje je bilo drugačije, žuto. Čuvalo se u kamenicama. Danas znamo bolje. Ugo i ja napravimo tri vrste ulja, jedno miješano, onda imamo leccino i jedno od starih sorti. Svako je drugačije. A prije tri godine posadili smo nekoliko stabala sorte leucocarpa, grčke sorte koju sade u Kalabriji. To su bijele masline. Stvarno bijele – čekaš da pocrne ti sićušni plodovi, a one pobijele. Prošle jeseni sam pobrala prvih nekoliko kilograma i doma sam od njih u kuhinji radila ulje“, smije se Lori i govori da je dobila nekoliko žlica ulja, kao za lijek. Ulje je prozirno i kaže kako je jako blago, gotovo slatko.

Musizze uglavnom obiteljski obavljaju radove u maslinicima na četiri lokacije i uz povremenu vanjsku pomoć. A kad krene berba, Lori je u maslinama danima, dok se sve ne pobere. Danju se bere, navečer je u uljari u Kremenju: Ne baca koštice, one već 16 godina pokreću centralno grijanje u kući u naselju Bolnica. Maslinovo ulje koje proizvede distribuira lokalno, uglavnom poznanicima, onima koji probaju pa preporuče drugima. „Passa parola“ funkcionira besprijekorno. Loredana Musizza ostavlja dojam žene ogromne energije i poduzetna duha. Prije petnaestak godina okupila je dobar dio istarskih maslinarki, njih dvadesetak je osnovalo Udrugu maslinarki Istre. „To je bila odlična ideja. Jedne godine smo za jednu izložbu stavile sva naša ulja skupa, izradile smo i naljepnicu i dobile zlatnu medalju. Tiskale smo i knjižicu Ja ulika kojom smo maslinu i maslinovo ulje željele približiti široj publici jer je maslina dugovječno, izdržljivo i ljekovito stablo“, sjeća se Lori. Nažalost udruga je po malo zgasnula. Udrugom se treba baviti a to iziskuje vrijeme. No, pokazale su koliko ih ima i kako su uspješne maslinarke.

Zanima nas koliko vremena oduzimaju masline i je li istinita tvrdnja onih koji se protive ekološkom uzgoju maslina jer je prinos manji? Lori odmahuje glavom dok odgovara kako za maslinik treba odvojiti manje vremena nego za vinograd. I daleko manje nego za obrt kojim se donedavno bavila. Bila je obrtnica – izvoznica. Sve maske je izvozila u Italiju. „Intenzivno je jedino kad počne berba i ako je dobra godina. Inače sve fini u dan dva. I ne, nije istina da je manji urod u biološkom masliniku“, kaže Lori i dodaje: „Ovisi koliki urod očekuješ. Kad imaš masline koje su udomaćene u našem kraju već u proljeće možeš naslutiti kakav će biti urod. Lanjski je bio odličan. Mislim da ove godine neće biti takav. Priroda je jedno veliko čudo.“