Lijepo je biti bajker u Rovinju i Osijeku, a u Poreču nije - zahvaljujući gradskim vlastima

[slika1d]Lijepo je biti motociklista, to zna svaki vlasnik metalnog konjića. Motivi za njegovo posjedovanje su različiti, a osim šminkeraja i sličnih, više-manje kozmetičkih, postoje i oni ozbiljni poput osjećaja slobode i mogućnosti da se lakše probijete kroz gradsku gužvu.

Posljednjim motociklom kojeg vozim prešao sam oko 110.000 kilometara cestama Hrvatske i okolnih zemalja. Motocikl mi je ”vozilo broj jedan”, što znači da njime godišnje prijeđem daleko veći put nego automobilom.

Iako dobar dio tih kilometara prijeđem zbog posla, nešto ipak odvezem iz gušta, ”snimajući” teren i uspoređujući krajeve kojima prolazim sa svojim gradom. Ponekad sam zadovoljan, ali vrlo često to i nisam.

[slika3d] Puno vozača na dva kotača - malo sluha u Gradu

Nisam usamljeni jahač: brojni su u našem gradu motociklisti, skuteraši i drugi koji imaju vlastiti odgovor na gradske gužve u kojima automobil samo smeta. Dijelom zato što Grad nema odgovora na problem parkiranja, dijelom zbog bezobrazluka vozačke populacije, u određenim je periodima dana sasvim besmisleno u Poreč dolaziti automobilom.

I zato mnogi Porečani poput mene koriste – motocikl, motorin, skuter, bilo što uskoga, samo da se što lakše probijemo tamo kud smo krenuli.

Osim što fizički zauzima manje mjesta, motocikl troši manje goriva i manje zagađuje zrak od automobila, te ne izaziva gužve. U cijelom naprednom svijetu odavno su micanje automobila iz centra grada prioritet i cilj, kako ekološki, tako i na brojne druge načine.

Polurješenja koja ne funkcioniraju

Prije nekog vremena gradske su vlasti Poreča napokon uslišale jadikovke motociklista, pa na Narodnom trgu i u Zagrebačkoj ulici obilježile mjesta rezervirana za njihova vozila. Iako im je odmah sugerirano da ta parkirališna mjesta okruže stupićima, nisu nas poslušali, pa i dan-danas sva ta mjesta zauzimaju automobili.

Osim što su zakrčena automobilima, ta parkirališta imaju i preveliki nagib, što je dokaz kako netko zadužen za obavljanje tog posla nije previše razmišljao. Mi, lokalci, naučili smo već tu lekciju, pa nismo samo jednom neupućenim strancima guranjem pomagali da svoj 200-250 kg težak motocikl izvuku sa parkinga, jer, gospodo draga, motocikli nemaju ”rikverc”, barem ne svi!

[slika2d] Vlasnik kafića također nekažnjeno uzurpira parking za dvokolice

Na Narodnom trgu osim automobilista, skuterašima i motociklistima parkirališni prostor zauzima i drski (netko će reći "snalažljivi") vlasnik kafića koji je na propisno obilježeno parkiralište za motocikle raširio klupice i reklame, pa od javne površine napravio terasu. I to tako traje godinama, a da nitko od nadležnih, usprkos našim prigovorima, ništa nije napravio. ”Možda nisu vidjeli”, rekli bismo da ne znamo kako se svi djelatnici Grada svakodnevno našetavaju Narodnim trgom jer im je radno mjesto pedeset metara dalje!

Za to vrijeme, motociklisti parkiraju tamo gdje stignu, pa uz nemar gradskih vlasti izazivaju probleme pješacima na Trgu slobode i drugdje.

[slika4d] A kako to rade drugdje?

Nisam samo jednom naveo primjer Rovinja gdje je taj problem odmah riješen kako spada – parkiralištima sa stupićima kroz koje se automobili ne mogu provući, pa zauzeti mjesto koje im ne pripada. Proteklog sam vikenda jedan dio dana proveo uz rijeku Dravu u Osijeku, i uz rekreativnu zonu sa brojnim ugostiteljskim objektima naišao na propisno napravljeno parkiralište za dvokolice. Osječki prijatelji rekli su mi kako je ispočetka i kod njih bilo problema sa bezobraznim vlasnicima automobila koji su zauzimali parking prostor za motocikle, no, nakon nekog vremena ”posađeni” su metalni stupići kroz koje sada mogu proći samo oni kojima je parkiralište namijenjeno.

[slika5d]Lijepo je biti motociklist u Osijeku i Rovinju. Možda bajkeri tamo imaju nekih problema koje ja prilikom zadnjeg boravka tamo nisam primijetio, ali, što se parkirališta tiče, barem se stiče dojam kako netko brine za njihove probleme.

Ima se para, nema se sluha

A mi, porečki bajkeri, što da mislimo o svojoj gradskoj vlasti? Stavite se u našu kožu, dragi čitatelji, pa procijenite sami: uz sve silne megaprojekte kojima se unaokolo hvali, jedna od najbogatijih općina u državi nema novaca za nekoliko desetaka metalnih stupića?

Ima novaca, sasvim sigurno, samo nedostaje volje i sluha. Ne mogu nam reći da nisu znali, jer mi znamo da čitaju naše stranice, na kojima je to rečeno već mnogo puta. Ne mogu reći ni to da nema rješenja, jer smo im ga već nekoliko puta doslovno nacrtali. Mogu se samo poklopiti ušima, sve dok jednog jutra na rampi ispred parkirališta na gradskoj rivi koje koriste kao jednu od svojih povlastica, ne pronađu parkiran red motocikala koji će im braniti prolaz do njihovog ”svetog parkirnog mjesta”. Jer, i bajkeri su samo ljudi, pa im ponekad prekipi.

Hvala na pažnji.