Lidrano 2007. - skupni nastupi III. dio

„ U očekivanju Godota“ je dramsko-scenska igra u izvedbi III.gimnazije iz Osijeka. Glavni likovi su Gogo i Didi. Na početku predstave dečki se sastaju ispred mlade vrbe i pitaju se jesu li na pravom mjestu dok čekaju Godota. Dosadno im je u očekivanju Godota te pomišljaju na svakakve gluposti. Da „ubiju“ vrijeme pomišljaju na vješanje o vrbu. Predstava završava njihovim odustajanjem od očekivanja Godota, sjedaju na rub pozornice i smišljaju gdje bi dalje.

KRITIČKI OSVRT NA IZVEDBU

Izvedba dramsko-scenske igre "U očekivanju Godota" nije me se baš dojmila. Nisam naišla ni na jedan detalj koji bi predstavu oživio. Radnja je očekivanje Godota i planiranje na koje bi se sve načine mogla riješiti dosada. Suviše je naglašena monotonija i depresivnost koju su mogli malo ublažiti.

[slika5][slika4]Dramsko-scenska igra Opatijske hotelijersko-turističke škole bila je predstava „Pingvini“.

Dvije starice nalaze se na obližnjoj klupici u parku gdje započinju razgovor. Omiljena zanimacija im je razgovor o tuđim životima. Kad se nađu u takvim razgovorima teško im je odoljeti. Kod gospođe Barille u tijeku je čajanka a na kraju dolazi i ukusna večera. Gospođa Robinson i gospođa.Knorr hvale ukusno spremljeno jelo ne znajući da jedu pingvina.

Dvije starice mijenjaju temu i spominju pročitani novinski članak o pregaženoj starijoj ženi. Gospođa Robinson i sin gospođe Barille raspravljaju o svojem nedavno snimljenom filmu. Nakon nekog vremena dvije starice nailaze na njih dvoje te ih fotografiraju dok su na „djelu”. Iako su starice veoma uzbuđene, uživaju promatrajući tuđe fotografije. Starice prijete gospođi Robinson da će fotografije pokazati njezinom mužu. Da bi to izbjegla, gospođa Robinson pristaje na tajni sastanak sa dvije starice. One joj postavljaju neke uvjete: neće, naime, ništa pokazati ako be dobiju ono što traže zauzvrat:

1. suncobrane s terase gospođe Robinson
2. da se gospođa .Robinson prestane viđati s mladim Barillom
3. da ih gospođa Robinson pozove na večeru kod obitelji Barille.

Na večeri starica vadi pištolj i prijeti da će ubiti gospodina Knorra, no nesreću sprječava druga starica svojim borilačkim vještinama. Predstava završava ponovnim razgovorom između starice i jednog neznanca na obližnjoj klupici.

KRITIČKI OSVRT NA IZVEDBU:

Predstava mi se također svidjela. Ne samo zahvaljujući dobroj glumi, dobro izvedenim ulogama i nego i po samoj radnji. Smiješno je vidjeti dvije radoznale starice koje zanimaju detalji iz tuđih života, ali isto tako i smješno tajne sastanke gospođe Robinson i mladog Barille.

Slijedeće dvije izvedbe bile su po mišljenju publike najbolje, a to su „Pustolov pred vratima“ dramske družine X. gimnazije iz Zagreba, te „Fobije“ i izvedbi Turističko-ugostiteljske škole „Antona Štifanića“ iz Poreča. [slika3] [slika2]

Drama Milana Begovića „Pustolov pred vratima“ je dramsko-scenska igra u izvedbi dramske družine X. gimnazije iz Zagreba. Glavni likovi ove dramske igre su bolesna djevojka i njezina sestra milosrdnica. Sporedni likovi koji se pojavljuju su: djevojčin muž, gospodin u šarenom prsluku, Kristina, neznanac i njegov leš, podvornik u vagonu, režiser tragičnih filmova i najbolji prijatelj. Radnja se odvija u posljednjim trenucima života bolesne djevojke, njezinim željama i molitvama pred sam odlazak u smrt. Na početku izvedbe bolesna djevojka i sestra milosrdnica razgovaraju o životu. Djevojka želi ljubiti, biti ljubljena i naći čovjeka koji sve daje a ništa ne uzima. Želi proživjeti pravi život,pravu ljubav, brak, afere i snažnu strast.Takvog zamišljenog čovjeka nazvala je „pustolovom pred vratima“. Na samrti ju posjećuje Smrt koja joj pruža ispunjenje posljednjih želja; omogućuje joj iluziju u zamjenu za neproživljeni život. Djevojka uživa u zagrljajima, plesu i poljupcima mladog gospodina te uviđa da je napokon pronašla sreću koja ju je odavno napustila. Njezine nam proživljene afere pokazuju fotografije na dijaprojektoru: djevojka uživa u zagrljajima raznih muškaraca i u dugim šetnjama, razmišlja o napokon pronađenoj sreći. Nakon nekog vremena djevojku potrese tragična vijest. Muškarac koji joj je pisao i slao ljubavna pisma iznenada umire. Svoj je život okončao ustrijelivši se u usta. Slijedi razočaranje, sreća joj i ovaj put okreće leđa. Nakon što je muž saznao za ljubavna pisma, odlazi. Smrt joj nudi drugu priliku, no ovaj put je to život bez ljubavi. Pruženu priliku djevojka odbija govoreći kako bez ljubavi nema života i naglašava:“Sreća počinje onda kad srce stane.“

U predstavi su sudjelovali: Maša Savićević, Tina Tišljar, Illen Blažević, Dinko Dujmić, Jurica Fiket, Milena Matijević, Maja Križanec, Ana Kukolja, Lovorka Tomašković i Dora Bodakoš.

KRITIČKI OSVRT NA IZVEDBU:

Ova me izvedba oduševila. Autor i učenici su se doista potrudili te svakako zaslužuju veliki pljesak i riječi pohvale. Osim dobre glume, velike želje i motivacije, oduševili su nas i rekvizitima poput velikog dijaprojektora na kojem smo mogli vidjeti razne slike vezane uz djevojčin život. Djevojka prihvaća priliku da ponovno bude sretna iako joj na kraju biva ponovno oduzeta. Radnja je prožeta snažnim emocijama, kratkom srećom i veseljem, tugom i razočaranošću. Smatram da svi koji su uložili puno truda i volje za izvedbu ovakve predstave trebaju biti veoma ponosni.

„Fobije“ je dramsko-scenska igra u izvedbi Turističko-ugostiteljske škole „Antona Štifanića“ iz Poreča, to je skupni rad izvođača. Kao što sam naslov igre govori, fobije prate svakog od nas, nekog više, nekog manje. Postoje različite fobije, no moram priznati da za fobije iz ove predstave nisam čula. Glavni likovi su: doktor Gordan i njegovi pacijenti Glen,Žana,Krešo i Klaudija. Naime,pacijenti pate od neobičnih fobija koje nastoje nekako riješiti terapijama kod doktora Gordana. Glen se boji ispričavanja na sve moguće načine, a ponajviše riječi “Oprostite“. Klaudija se boji stvari koje se ponavljaju, a Žana tihih i neugodnih situacija. Nakon nekog vremena pojavljuje se četvrti pacijent Krešo. Krešo ima zaista neobičnu fobiju. Naime, kad god vidi da se drugi boje počne lajati. No, vjerujem da ne bi bilo tako zabavno da se doktor Gordan ne boji ničega. Doktor se boji glasnih uzvika riječi “Ah“! Prava zabava i urnebesni smijeh počinju sa situacijama vezanih uz njihove fobije koje ih dovode skoro do ludila. Zakasnivši na početak terapije, Krešo se ispričava doktoru gdje Glen poludi. Počne vikati na sav glas. Doktor ponovi ispriku, a Klaudija glasno vikne i počne se tresti. Nakon toga slijedi minuta šutnje gdje Žana također poludi, počne vikati i tresti se. Krešo na svaku fobiju glasno zalaje. Pri kraj izvedbe doktor, Glen i Klaudija pobjegnu sa terapije puni straha. Na pozornici ostaju sjediti Žana i Krešo koji također žurno istrče bojeći se da se fobija ne ponovi: Žani tiha i neugodna situacija a Kreši njegov strah.

U predstavi su sudjelovali: Glen Stelko, Gordan Gregurović, Krešo Milanović, Maja Rupenović i Žana Vujasin.

KRITIČKI OSVRT NA IZVEDBU:

Nakon ove predstave ostala sam definitivno bez riječi. Izvedba je bila odlična i zaista me oduševila. Moram naglasiti.da stvarno možemo biti veoma ponosni na ovakve glumce i to pogotovo zato jer su to učenici Strukovne i ugostiteljske škole Antona Štifanića Poreč.

Mislim da im je najveća nagrada pljesak publike. Nakon što je predstava završila dvoranom su i dalje razlijegali zvuci pohvala i pljeska. Terapija mladim ljudima nije bila od velike pomoći. Umjesto da mirno razgovaraju o strahovima, oni su ih nesvjesno izazivali.

U srijedu, 25. travnja 2007. u večernjim satima sudionici „Lidrana“ mogli su uživati u večeri poezije s Enesom Kiševićem.

Predstave pratila: Dina Kamber , SŠ Mate Balote Poreč