Leo Marić, Chicago, USA: Otvoreno pismo građanima Poreča

Događaji oko Otvorenog pisma Maurizia Vivode građanima Poreča ponukali su me na osobni komentar. Pokušat ću biti dobronamjeran i iskoristiti razuman broj riječi a da nikoga ne uvrijedim ili potcijenim.

Svaka promjena društvenog sustava zahtijeva prilagodbu mentaliteta, karaktera i uvjerenja, što možda opravdava široku paletu (ne)razumijevanja forumaša portala parentium.com za neuobičajene krikove poštovanog Maurizia.

Što se to događa sa današnjim građanima i gradovima?

Izgleda da svi mi, građani i gradovi, bolujemo od sličnih “bolesti”.

Uzmimo za primjer već skoro zaboravljeni, lokalno poznati fenomen porečke sportske dvorane na Žatiki... Ista bolest i dijagnoza širom Hrvatske, a većina građana (ona ista većina koja je već “izabrala” naše birane “kreatore”) ne samo da nije poduzela ništa kako se dijagnosticirana pogreška ne bi dogodila ili spriječila, već je spremna na ponavljanje istih pogrešaka, kao recimo u najavljenoj gradnji Turističkog hrama u Poreču (kao, mi to nećemo platiti iz vlastitog džepa?!).

Iskorištavanje EU fondova odjednom je postalo jako popularno među današnjom političkom avangardom svih predznaka i boja. Za taj nam novi plan pored nezamjenjivih političara trebaju “kvalitetni ekonomisti”, već ostvareni pristup EU te - jako puno vremena. Pitam se, jesam li ja jedini koji u sve to sumnja i gleda kao na još jednu besmislenu političku inovaciju - masovnu zabludu za naivne i neuke?

Vraćam se na funkciju Grada i građana Poreča...

Građani svoje lokalne predstavnike BIRAJU sa ciljem i željom da isti upravljaju njihovom životnom sredinom i pripadajućim dobrima. Izabrani tu sredinu i dobra razvijaju, usmjeravaju i stimuliraju te ih štite propisima i zakonima.

Izabrani se trebaju zdušno brinuti za sve vitalne funkcije grada i potrebe građana, recimo, kao što svatko od nas brine za svoje osobno gnijezdo, kakvo god ono bilo. Naši su izabranici za sve to i adekvatno plaćeni.

Zašto je onda svima nama toliko komplicirano pronaći izabrane i “željene” sposobne ljude pozitivnog karaktera i htijenja, koji bi svojim dokazanim kvalitetama i osobnim primjerom vodili naše gradove?

Odgovor na takva pitanja ja još uvijek nemam, ali... ono što znam i mislim o Poreču je sljedeće:

Postojeća gradska i javna uprava Poreča nije IZABRANA već NASLIJEĐENA, prevelika je i preskupa. Pitanje glasi: zašto mora biti tako i tko je tako odlučio?

Narod Poreča je birao gradonačelnika i njegove zamjenike, ali se nitko ne pita zbog čega se postojeći birokratski aparat sa svim svojim zaposlenima i pripadajućim mehanizmima također ne mijenjaju na izborima. Zar ne može i za birokraciju vrijediti jednaki četverogodišnji ciklus sa ugovorima o radu na određeno vrijeme, čime bi se novoizabranima omogućilo organiziranje uspješnih timova? I zakoni prirode zasnovani su na promjenama (polaritet, mijene svjetla i tame), pa ne vidim zašto ista takva logika ne bi vrijedila i za ljudske kreacije!

Postojeći porečki upravni sustav (kakav je u svim gradovima u Hrvatskoj) ne bi poboljšali ni pokojni Steve Jobs, ni Rambo ni John Wayne, a kamo li naš sugrađanin iz Baderne (ili Štifanići, ispričavam se zbog netočnosti informacije). Zar MI, građani i birači ne možemo zahtijevati primjenu postojećeg, trulog i neefikasnog sustava? Pa i Biblija se mijenjala, a kako ne bi postojeći, na brzinu pisani i pogrešno usmjereni zakoni Republike Hrvatske.

Postojeći gradski porezi i ostali nameti preveliki su te i dalje rastu, a nisu namjenski zahvaljujući već opisanoj glomaznosti i nelogičnosti birokratskog sustava. Većinu ubranih poreza i drugih nameta pojedu upravo preveliki hladni pogon, nezasitni i netransparentni troškovi. Zar mi, građani, ne zaslužujemo bolji i pošteniji sustav?

Spomenut ću tek pojam i svrhu ubiranja turističke boravišne pristojbe: kakav je tok ubranog novca, kolika je birokracija koja od njega živi te na koncu, kakva je prava korist za grad koji omogućava da se ona ubire?

Kakva je razlika živjeti u Poreču koji u sezoni proguta 120+ tisuća ljudi dnevno (a zimi životari sa 10-15% toga) i recimo Rijeke, Osijeka ili Varaždina najbolje znaju stalni stanovnici Poreča.

Zar naši turistički profesionalci i lokalni mozgovi nemaju boljih rješenja, ideja i sposobnosti nego ta sredstva trošiti na hramove turizma i bezbrojne domjenke na tuđi račun i trošak? Plaćenih stručnjaka kao drva u svakome gradu, županiji, agenciji i udruženju...

Postojeći principi funkcioniranja SVIH gradskih službi koji servisiraju građane su preskupi, prespori, komplicirani i birokratizirani. Ne zna se tko pije, ali se zna tko plaća: MI, građani toga grada.

Evo jednostavnog primejra: produljenje vozačke, osobne iskaznice ili nedajbože imovinskog lista te plaćanje taksenim markama vrhunac su postojećeg birokratskog idiotizma i snobizma. Zar mi, građani, ne zaslužujemo bolje, zar naši IZABRANI stručnjaci ne znaju bolje i jednostavnije?

Utjecaj lokalne političke stranke (u ovom slučaju IDS-a) na razvoj ovog grada je nedostatan. IDS se, kao i sve ostale političke stranke, uglavnom razvija u već doživljenu ideološku tiraniju, jednoumlje, nepotizam, korumpiranost te na kraju izaziva ovo sad već postojeće nezadovoljstvo građana. Upravo onih koji su demokratski glasali na izborima. Pa, u kojem onda grmu leži zec (problem)? Zar mi, postojeći i budući birači ne zaslužujemo jednostavnije i efikasnije izborne zakone i ustavne procedure koji bi nas zaštitili od već dokazanih političkih devijacija?

Upitni su sposobnost i znanje već spomenutih i naslijeđenih javnih djelatnika, svakako materijalno osiguranih i iznadprosječno plaćenih zaposlenih gradskih i drugih javnih profesionalaca. Nemogućnost njihova smjenjivanja sve do odlaska u mirovinu ili uz otpremninu dovodi nas do početka problema: zar zbilja moramo trpjeti takvo nasljeđe prethodnog sustava i ništa ne smijemo mijenjati ili poduzimati?

Porečki urbanistički kaos naslijeđen iz prethodnih sutava (čitaj: od “bijesnih” doktora arhitekture) nikako da se uklope u novi, neoliberalni stil, u kojem politika glumi kapitaliste, a struka ekonomiste. Ljudi moji, što je teško u tome da se prvo iskopaju ceste i infrastruktura svih oblika i namjena, pa tek onda te silne kuće svih dimenzija (koje su sve osim u skladu sa nekim virtualnim urbanističkim propisom), a da o zelenim površinama, kanalizaciji ili zaštiti okoliša ni ne pričam?

Može li bolje i što treba učiniti da bolje bude moguće?

Škole i sportske organizacije u Poreču zaslužuju posebno otvoreno pismo i analizu. Postojeće stanje (uz čast izuzecima) preslika je gore opisanog sistema i problema. Žalosno je gledati našu mladost iskrivljene prošlosti i mutne budućnosti, bez mogućnosti da utjehu i spas pronađe u BOLJEM školskom i sportskom sustavu, koji više i nije sustav. Zar naša mladost ne zaslužuje bolje i pametnije ulaganje u budućnost, nego treba ostati prepuštena sama sebi i “Facebook rješenjima”?

Završit ću sa IDENTITETOM grada Poreča koji je i pored svih prirodnih ljepota pao na najniže vrijednosti u odnosu na one kojie pamtim.

Dovoljno je da u vrijeme ljetne sezone sjednete na terasu caffe bara Habitat pa pogledom krenete prema otoku Sveti Nikola. Nakon što se oporavite od već ranije doživljenog vizualnog šoka zvanog Hotel Fortuna, poklona starije generacije “izabranih”, doživjet ćete dodatni kolaps vrijednosti, dostojanstva i ukusa prilikom sudara sa najnovijim izvorom dodatnih prihoda naše gradske birokracije u formi neukusnih, ružnih štandova. Zar su Poreč i njegovi građani to zaslužili?

Građanima vlastitoga grada nije lako napisati otvoreno pismo. Svako je takvo pismo događaj vrijedan pažnje i razmatranja. Moje je osobno mišljenje da prava otvorena pisma mogu napisati samo oni koji su svojim vlastitim primjerom, radom, uspjehom i poštenjem postigli nešto u svom životu, neovisni o onima koji vladaju sustavom, poput onih opisanih u ovome pismu.

Takvi su uspješni i neovisni kod nas, na žalost, još uvijek velika rijetkost.

Postojeći je sustav u stvari izgrađen tako da NE dozvoljava nekontroliranu uspješnost, neovisnost, inovaciju, poštenje i produktivnost, jer bi to bila direktna konkurencija našoj sadašnjoj društvenoj avangardi - našoj postojećoj političkoj birokraciji.

Ne mislite li da su slična otvorena pisma već trebali napisati svi naši aktualni i prethodno birani gradonačelnici, lideri lokalnih stranaka, rukovoditelji javnih službi poput škola i sportskih ustanova, uglavnom svi korisnici javnih sredstava?

Mislim da nam mnogi takvi duguju otvorena pisma sa odgovorima na opisane probleme i otvorena pitanja.

Zašto danas nemamo više takvih otvorenih pisama?

Građani, jesmo li mi u većini zaista spremni za željene i prave promjene, ili ćemo se i dalje igrati demokracije, pa kao i do sada mijenjati gradonačelnike i njihove zamjenike, uz zadržavanje postojećeg sustava i zakona?

S poštovanjem i željom za boljom budućnosti lijepo pozdravljam sve građane čiste savjesti, vaš pazinski Porečan, rođeni Istrijan hrvatskog porijekla, ali ipak - balkanski emigrant čistih namjera i savjesti Leo Marić, Chicago, USA