"Poreč" - "Koteks Split" 31:27 (14:13)
«Poreč» - «Koteks Split» 31:27 (14:13)
Suci:
Đino Giljević (Ploče) i Tomislav Komazin (Metković)
Nadzornik : Ivan Toplak (Zagreb)
Poreč : Vedran Šimunović, Saša Ilić, Saša Borotić 1, Vedran Mataija, Stevan Popov 6, Tomislav Matošević 3, Aleksandar Beaković, Dean Turković, Krešimir Maraković 5, Mario Šporčić, Elvis Laković 7, Boris Lisica 9 (3), Goran Gorenac i Valter Matošević (16)
Split: Vladimir Božić, Marko Koljanin 2, Hrvoje Kovačić 4, Davor Javorčić, Marin Babić, Mario Maretić 3, Mijo Domljan 3, Siniša Markota 7 (4), Duje Miljak 2, Martin Grgić 3, Goran Jerković, Željan Bosnić, Željko Gulin i Silvio Skelin 3
Teško, ali zasluženo. Ocjena je to jučer viđenog u dvorani SRC «Veli Jože» pred 600 vjernih navijača porečkih rukometaša, koji su prepoznali kvalitetu splićana, te bodrenjem i pritiskom pomogli u ostvarenju izuzetno vrijednih bodova. Teško je to više i sakriti, ova ekipa zaslužuje, ali i istinski vjeruje da treba ući u ligu za prvaka, čime bi se postigao izvanredan rezultat, odnosno omogućilo ovoj sredini da već krajem studenog može razmišljati o takmičarskoj sezoni 2006/07.
Porečani su odlično otvorili utakmicu – 3:0, a sve nakon toga bila je prava prvenstvena bitka ravnopravnih protivnika, u kojoj su splićani potvrdili kvalitetu koje se trener Ilić pribojavao, tvrdeći da je to najjača ekipa u skupini B, koja ima 14 igrača, koja može stalno mijenjati ritam i da dosadašnji rezultati nisu pravo mjerilo njihovih vrijednosti.
U prvih 30 minuta, domaćini nisu imali raspoloženog igrača u napadu; Krešimir Maraković je igrao sa blokadom, Boris Lisica se propisno ispromašivao i odigrao loše u obrani, te se rezultatski priključak zadržavao isključivo izuzetno raspoloženom, svjetski poznatom vrataru Valteru Matoševiću, koji je porečanima «uživo» pokazao kako je stekao taj epitet. Branio je Valter nemoguće, a u kakvom neravnopravnom položaju su ga ostavili njegovi suigrači mogli su samo vidjeti oni u dvorani.
U nastavku utakmice ipak nova priča. Momci trenera Saše Ilića je mislila isključivo na igru, proradili su Lisica i Popov, Maraković se malo probudio i nakon neugodnih 17-19, slijedi serija od 4 pogotka u nizu za ohrabrujućih 21:19. Stvari tada polako sjedaju na svoja mjesta, obrana počinje pomagati Valteru i sve miriše na novu pobjedu. Splićani stalno prijete, u igri ih dobrom igrom održava iskusni Siniša Markota, ali ulaskom Aleksandra Beakovića i ovaj se «problem» riješava. U posljednjih pet minuta bilježimo maestralne «krađe» lopti Elvisa Lakovića i efektno završavanje akcija, što je podiglo moral ekipi, ali i podgrijalo dlanove publike.
Zadnja minuta utakmice protekla je u dugotrajnom aplauzu porečana na tribinama koji su prepoznali i nagradili veliki uspjeh ove momčadi, ne zaboravljajući da je 7 igrača igralo gotovo svih 60 minuta, a da za jedan mali klub kakav je «Poreč» nedostatak ozlijeđenih Ivana Božića, Tomislava Milinkovića, te Tomislava Špehara i te kako znači. Ako dodamo tome da su Krešimir Maraković i Mario Šporčić igrali ozlijeđeni, uspjeh ove ekipe poprima nevjerojatne dimenzije.
Suci:
Đino Giljević (Ploče) i Tomislav Komazin (Metković)
Nadzornik : Ivan Toplak (Zagreb)
Poreč : Vedran Šimunović, Saša Ilić, Saša Borotić 1, Vedran Mataija, Stevan Popov 6, Tomislav Matošević 3, Aleksandar Beaković, Dean Turković, Krešimir Maraković 5, Mario Šporčić, Elvis Laković 7, Boris Lisica 9 (3), Goran Gorenac i Valter Matošević (16)
Split: Vladimir Božić, Marko Koljanin 2, Hrvoje Kovačić 4, Davor Javorčić, Marin Babić, Mario Maretić 3, Mijo Domljan 3, Siniša Markota 7 (4), Duje Miljak 2, Martin Grgić 3, Goran Jerković, Željan Bosnić, Željko Gulin i Silvio Skelin 3
Teško, ali zasluženo. Ocjena je to jučer viđenog u dvorani SRC «Veli Jože» pred 600 vjernih navijača porečkih rukometaša, koji su prepoznali kvalitetu splićana, te bodrenjem i pritiskom pomogli u ostvarenju izuzetno vrijednih bodova. Teško je to više i sakriti, ova ekipa zaslužuje, ali i istinski vjeruje da treba ući u ligu za prvaka, čime bi se postigao izvanredan rezultat, odnosno omogućilo ovoj sredini da već krajem studenog može razmišljati o takmičarskoj sezoni 2006/07.
Porečani su odlično otvorili utakmicu – 3:0, a sve nakon toga bila je prava prvenstvena bitka ravnopravnih protivnika, u kojoj su splićani potvrdili kvalitetu koje se trener Ilić pribojavao, tvrdeći da je to najjača ekipa u skupini B, koja ima 14 igrača, koja može stalno mijenjati ritam i da dosadašnji rezultati nisu pravo mjerilo njihovih vrijednosti.
U prvih 30 minuta, domaćini nisu imali raspoloženog igrača u napadu; Krešimir Maraković je igrao sa blokadom, Boris Lisica se propisno ispromašivao i odigrao loše u obrani, te se rezultatski priključak zadržavao isključivo izuzetno raspoloženom, svjetski poznatom vrataru Valteru Matoševiću, koji je porečanima «uživo» pokazao kako je stekao taj epitet. Branio je Valter nemoguće, a u kakvom neravnopravnom položaju su ga ostavili njegovi suigrači mogli su samo vidjeti oni u dvorani.
U nastavku utakmice ipak nova priča. Momci trenera Saše Ilića je mislila isključivo na igru, proradili su Lisica i Popov, Maraković se malo probudio i nakon neugodnih 17-19, slijedi serija od 4 pogotka u nizu za ohrabrujućih 21:19. Stvari tada polako sjedaju na svoja mjesta, obrana počinje pomagati Valteru i sve miriše na novu pobjedu. Splićani stalno prijete, u igri ih dobrom igrom održava iskusni Siniša Markota, ali ulaskom Aleksandra Beakovića i ovaj se «problem» riješava. U posljednjih pet minuta bilježimo maestralne «krađe» lopti Elvisa Lakovića i efektno završavanje akcija, što je podiglo moral ekipi, ali i podgrijalo dlanove publike.
Zadnja minuta utakmice protekla je u dugotrajnom aplauzu porečana na tribinama koji su prepoznali i nagradili veliki uspjeh ove momčadi, ne zaboravljajući da je 7 igrača igralo gotovo svih 60 minuta, a da za jedan mali klub kakav je «Poreč» nedostatak ozlijeđenih Ivana Božića, Tomislava Milinkovića, te Tomislava Špehara i te kako znači. Ako dodamo tome da su Krešimir Maraković i Mario Šporčić igrali ozlijeđeni, uspjeh ove ekipe poprima nevjerojatne dimenzije.
