Ladonja od predizbora izgubila 18.000 glasača
Predizbiorni skup (M. Mi.)
Iako su nedjeljni parlamentarni izbori, uz veliku pobjedu Kukuriku koalicije, iznjedrili i uspjeh nekoliko manjih stranaka i neovisnih lista, među njima nije i Ladonja, najmlađa istarska politička stranka. Bez obzira na činjenicu da je raspolagala znatno većim financijskim mogućnostima, Ladonja nije u 8. izbornoj jedinici postigla izborni rezultat don Ivana Grubišića u 10., dalmatinskoj izbornoj jedinici, koji je oslanjajući se na svoj ugled bez problema i većih troškova osvojio dva saborska mandata. Lider Ladonje Plinio Cuccurin, koji je bio nositelj stranačke liste s ambicijom da uđe u Hrvatski sabor, dobio je svega 12.010 glasova u osmoj izbornoj jedinici, odnosno 5,14 posto, što je bilo dovoljno za prelazak zakonskog izbornog praga, ali premalo za dobivanje mandata.
Novi poraz Plinija Cuccurina otvara nekoliko zanimljivih pitanja, ali i jasno dijagnosticira dječje bolesti Ladonje, koje toj stranci onemogućuju da uđe u svijet ozbiljne politike. Doima se, prije svega, da se Ladonja javnosti i biračima prezentira kao alternativa postojećim strankama, ali u nejasnom svjetonazornom okviru, pa se ona prije svega doživljava kao eksperiment, a ne kao realna politička opcija. Na parlamentarnim izborima birači ipak ne eksperimentiraju pa je Ladonja dobila skoro tri puta manje glasova nego na vlastitim predizborima, u kojima je, kako su tvrdili, sudjelovalo oko 30 tisuća građana samo u Istri.
Neoliberalizam kao najgora psovka
Politički analitičari skloni su Ladonju vrednovati kao zanimljiv pokušaj da se promijene uobičajeni obrasci ponašanja u hrvatskoj politici.
- Ladonja je bila jedina politička opcija koja je imala demokratski izbor kandidata za izbornu listu na
parlamentarnim izborima, kaže analitičar dr. Žarko Puhovski, uz napomenu da su se nevladine organizacije i mediji
više bavili financiranjem kampanja, a manje unutarstranačkom demokracijom.
- Bio je to zanimljiv pokušaj, slaže se politolog dr. Anđelko Milardović, koji je prije izlaska na birališta upozorio da će tajkunske stranke - uključujući i Ladonju - slabo proći. Ta se tvrdnja pokazala točnom, uz iznimku Željka Keruma, koji je u parlament dospio zahvaljujući HDZ-u.
Puhovski se slaže s tvrdnjom da birači danas ne žele glasati za kapitaliste: "Dio problema je, neosporno, doživljaj da je Ladonja tajkunska stranka. Došla su vremena u kojima je neoliberalizam najgora psovka i u tom pogledu ljudi koji imaju kapital iza sebe ne mogu biti popularni. U svijetu ljudi s kapitalom pokušavaju utjecati iz pozadine pa je Cuccurinov pokušaj korektniji, iako je šansa za uspjeh bila mala".
Novi poraz Plinija Cuccurina otvara nekoliko zanimljivih pitanja, ali i jasno dijagnosticira dječje bolesti Ladonje, koje toj stranci onemogućuju da uđe u svijet ozbiljne politike. Doima se, prije svega, da se Ladonja javnosti i biračima prezentira kao alternativa postojećim strankama, ali u nejasnom svjetonazornom okviru, pa se ona prije svega doživljava kao eksperiment, a ne kao realna politička opcija. Na parlamentarnim izborima birači ipak ne eksperimentiraju pa je Ladonja dobila skoro tri puta manje glasova nego na vlastitim predizborima, u kojima je, kako su tvrdili, sudjelovalo oko 30 tisuća građana samo u Istri.
Neoliberalizam kao najgora psovka
Politički analitičari skloni su Ladonju vrednovati kao zanimljiv pokušaj da se promijene uobičajeni obrasci ponašanja u hrvatskoj politici.
- Ladonja je bila jedina politička opcija koja je imala demokratski izbor kandidata za izbornu listu na
parlamentarnim izborima, kaže analitičar dr. Žarko Puhovski, uz napomenu da su se nevladine organizacije i mediji
više bavili financiranjem kampanja, a manje unutarstranačkom demokracijom.
- Bio je to zanimljiv pokušaj, slaže se politolog dr. Anđelko Milardović, koji je prije izlaska na birališta upozorio da će tajkunske stranke - uključujući i Ladonju - slabo proći. Ta se tvrdnja pokazala točnom, uz iznimku Željka Keruma, koji je u parlament dospio zahvaljujući HDZ-u.
Puhovski se slaže s tvrdnjom da birači danas ne žele glasati za kapitaliste: "Dio problema je, neosporno, doživljaj da je Ladonja tajkunska stranka. Došla su vremena u kojima je neoliberalizam najgora psovka i u tom pogledu ljudi koji imaju kapital iza sebe ne mogu biti popularni. U svijetu ljudi s kapitalom pokušavaju utjecati iz pozadine pa je Cuccurinov pokušaj korektniji, iako je šansa za uspjeh bila mala".
Šanse Ladonje za uspjeh bile bi veće da su iskoristili svoj, ne odviše raskošan izborni potencijal. Nekoliko mjeseci pred izbore najavljivana je koalicija Ladonja - Akcija mladih - Lista za Rijeku, koja se ipak nije dogodila. Politički kuloari tvrde da je do prekida suradnje došlo zbog nemogućnosti dogovora o "podjeli prvog mjesta" - ne bi li polovicu mandata u Saboru sjedio predstavnik Ladonje, a polovicu koalicijski partner - no tu je priču teško provjeriti.
Ono što se može provjeriti jest broj glasova, koji pokazuje da je koalicija Bez kompromisa Akcije mladih, Liste za Rijeku i Stranke umirovljenika dobila 4.175 glasova, odnosno 1,79 posto. Kad bi se tome pridodali Ladonjini glasovi, njih 12.010, takva bi koalicija, da je sklopljena, ušla u Sabor s većim uspjehom od Hrvatskih laburista u 8. izbornoj jedinici.
Ovako se potvrdilo da Ladonja uživa skromnu podršku "preko Učke" te da je nekoaliranje s adekvatnim partnerima u Primorsko-goranskoj županiji jedan od razloga za izborni neuspjeh. Drugi razlog možemo potražiti u kampanji, koja je bila koncipirana oko sukoba s IDS-om i stvaranja konkurencije Kukuriku koaliciji, što nije prošlo kod većine birača.
"Stare" stranke svoje su birače, naprosto, bolje animirale za izbore, smatra i dr. Žarko Puhovski: "Bila je mobilizacija na dva bloka i smatralo se da oni koji nisu uz kukurikovce stoje uz HDZ. Ladonja je upala u raskorak 'blokovskog' glasanja, kao što se desilo Draženu Budiši i drugim kandidatima u 9. izbornoj jedinici".
Veliko je pitanje hoće li i u Ladonji, kao i u drugim posrnulim strankama, stranački lideri snositi odgovornost za izborni poraz. Bez obzira na opservacije o "dobrom rezultatu" ili pak Pirovoj pobjedi, jasno je da izborni cilj Ladonje da ima zastupnika ili dva u Hrvatskom saboru nije ostvaren te da politička odgovornost traži i razmatranje pozicije Plinija Cuccurina u toj stranci. On sam je najavljivao da će se, u slučaju neprolaska, povući iz politike kad mu završi mandat vijećnika u Županijskoj skupštini, dok zadnjih dana kaže da je govorio o "odgovornosti ako nas birači ne
prepoznaju". To je, dakako, relativno, jer su i stranku sa sto glasova birači prepoznali, ali u premaloj mjeri.
Cuccurinov drugi veliki poraz
Gubitak izbora za Sabor drugi je veliki politički poraz Plinija Cuccurina. Na lokalnim izborima 2009. godine kandidirao se za istarskog župana i izgubio, ali dobio je mjesto županijskog vijećnika. Na parlamentarnim izborima nije dobio mandat, ali nije ni iznio jasnu alternativu postojećim politikama. Ladonja je, istina, imala "predizbore", no poznavatelji prilika u Istri znali su unaprijed njihov ishod.
Iako neki politički analitičari naglašavaju da Ladonji sam plasman jednog zastupnika u Sabor, pa bio to i Plinio Cuccurin, ne bi mnogo donio, razvidno je da bi to bila dobra "priprema terena" za lokalne izbore u proljeće 2013. godine.
- Stranka ionako nije u pravom smislu parlamentarna ako nema klub zastupnika pa je svejedno je li gospodin Cuccurin ušao u Sabor ili nije, drži politolog Davor Gjenero.
Mnogo veći problem sve su slabiji rezultati, odnosno broj glasova koji Ladonja dobiva u općinama i gradovima koji su im bili "utvrde", poput Višnjana ili Tinjana. Uz neke iznimke, poput Cuccurinovih Bala, Ladonja je na nedjeljnim izborima dobila između pet i deset posto glasova, što - s obzirom na veliku propagandnu mašineriju koja je stajala iza kampanje - nije odviše impresivno. Ta će se razina podrške svakako rasplinuti do lokalnih izbora za godinu i pol pa će stranački lideri morati biračima ponuditi neku novu "priču", odnosno politiku.
Rješenje bi, naravno, moglo biti i u nuđenju novog čovjeka na čelu stranke, jer će Cuccurin nakon dva poraza teško pobuditi optimizam birača i privući glasove. Ali, o tome će odlučivati Ladonjino članstvo u svojim, kako je dio javnosti uvjeren, transparentnim i demokratskim unutarstranačkim izborima. (Dubravko GRAKALIĆ)
