Kultura i kućni ljubimci

1
Svi mi danas živimo u izrazito potrošački usmjerenom društvu. Svakodnevno smo obasipani nevjerojatnom količinom reklama, prenesenih poruka, informacija. Svijet postaje hiperproduktivan na ograničenim tržištima potrošnje. Multinacionalne nas kompanije žele pridobiti za potrošača a u tu svrhu koriste neizrecivo mnogo metoda privlačenja.
Još od djetinjstva su nas roditelji učili, a televizija kontinuirano obasipala informacijama da ćemo biti uspješni sportaši ako nosimo "Champion" majice, da će naše noge skakati poput Michaela Jordana ako nosimo "Nike Air" tenisice. U takvim nastojanjima stvaraju se određene povezanosti proizvoda s emocijama, željama i sposobnostima svih nas. Filmska kompanija Disney je veoma uspješno uspjela plasirati priču o 101 dalmatincu, poznatom animiranom crtanom filmu koji je uslijed velikog interesa (prvenstveno vlasnika filma za profitom) pretvoren u klasičan film. Dobro se sjećam tih godina. Zanimljivo je to što se tada potražnja za Dalmatinskim psom u svijetu povećala. Svi klinci su tada htijeli novog psića. Roditelji su, uslijed pritisaka klinaca kupovali pse.
Psi i ostali kućni ljubimci postaju moda. Pojavljuju se specijalizirane emisije na televizijskim programima, otvaraj se specijalizirani dućani kućnih ljubimaca, počinju se vrtiti ogromne svote novaca oko biznisa zvanog kućni ljubimci. Tu su hrana, razne četke za održavanje, takmičenja i drugo.
Pošasti mode nisu mogli odoljeti ni mnogobrojni Porečani. Sve se više vidi naših sugrađana s kućnim ljubimcima na uzici kako ponosno pokazuju svoje mezimce po ulicama grada. Nije to ništa loše, dapače, kućni ljubimci dokazano umanjuju dnevni stres, uveseljavaju i čine ljude sretnima. Pogotovo je to izraženo u mlađoj i starijoj populaciji. Zanimljivo bi bilo saznati koliko evidentiranih pasa i mačaka posjeduju građani Poreča. Za pretpostaviti je da taj broj nije malen.
Uslijed širenja grada te povećanja njegovog stanovništva, životni se prostor, a posebice zelene površine smanjuju. Pojavljuje se problem suživota kućnih ljubimaca i stanovništva. Još uvijek živimo u dosta tradicionalnoj sredini tako da je parola "Što će reći ljudi?!" i te kako bitna. Ne daj Bože da se u šetnju psa ili nekog drugog ljubimca uzme i lopatica s vrećicom, tako udomaćena u zapadnom svijetu s kojim se volimo često uspoređivati. Vjerojatno su i ti zapadnjaci više prisiljeni silom zakona uzimati te lopatice, no oni ih uzimaju i to je bitno u ovom slučaju. Porečani to ne čine. Vole pokazati ljubimce, no kada su obaveze u pitanju, dolazimo na skliski teren.
[slika3]U mnogim se parkovima grada svakodnevno susrećemo s klincima. Uz klince se često nalaze i psi ili mačke. Često taj prizor izgleda idilično, no mnogi nisu svijeni potencijalnih problema. Kućni ljubimci mogu biti prijenosnici raznih bolesti i nosioci parazita koji s lakoćom prelaze na ljude. Sjetimo se samo trihinele, trakavice ili ostalih nametnika. Dovoljno je da klinac nehotice dotakne "kakicu" kojeg ljubimca i u igri nesvjesno prinese ruke ustima.
[slika1]Park koji je posebice "opsjednut kakicama" ljubimaca je onaj na Peškeri, odnosno na samom početku Obale Ante Šonje. Često se te "kakice" mogu vidjeti i na samoj spomenutoj obali te na drugim mjestima u Gradu. Kućni ljubimac nije samo zabava, on predstavlja i obavezu. Obavezu vlasnika, ali i obavezu društva. Grad mora svakako pronaći rješenje ovog problema. Jedno od mogućih je određivanje površine za pražnjenje ljubimaca, no budimo realni, osobno ne vidim takvog mjesta u uskom gradskom obruču. Plava laguna se dosjetila dobrog rješenja u vidu posebno izrađenih kantica za takav otpad. Vjerojatno ste svi to vidjeli.[slika2]U gradu se mogu pronaći i ovakve table s oznakama zabrane kao što je to slučaj u Parku Olge Ban. Svakako bi bilo dobro te oznake postaviti i na ostala mjesta gdje se klinci intenzivno druže.
Dakle, dovoljno je malo volje da se u gradu ugodnije živi. Prijedlozi su tu, očekujemo akciju!
Još od djetinjstva su nas roditelji učili, a televizija kontinuirano obasipala informacijama da ćemo biti uspješni sportaši ako nosimo "Champion" majice, da će naše noge skakati poput Michaela Jordana ako nosimo "Nike Air" tenisice. U takvim nastojanjima stvaraju se određene povezanosti proizvoda s emocijama, željama i sposobnostima svih nas. Filmska kompanija Disney je veoma uspješno uspjela plasirati priču o 101 dalmatincu, poznatom animiranom crtanom filmu koji je uslijed velikog interesa (prvenstveno vlasnika filma za profitom) pretvoren u klasičan film. Dobro se sjećam tih godina. Zanimljivo je to što se tada potražnja za Dalmatinskim psom u svijetu povećala. Svi klinci su tada htijeli novog psića. Roditelji su, uslijed pritisaka klinaca kupovali pse.
Psi i ostali kućni ljubimci postaju moda. Pojavljuju se specijalizirane emisije na televizijskim programima, otvaraj se specijalizirani dućani kućnih ljubimaca, počinju se vrtiti ogromne svote novaca oko biznisa zvanog kućni ljubimci. Tu su hrana, razne četke za održavanje, takmičenja i drugo.
Pošasti mode nisu mogli odoljeti ni mnogobrojni Porečani. Sve se više vidi naših sugrađana s kućnim ljubimcima na uzici kako ponosno pokazuju svoje mezimce po ulicama grada. Nije to ništa loše, dapače, kućni ljubimci dokazano umanjuju dnevni stres, uveseljavaju i čine ljude sretnima. Pogotovo je to izraženo u mlađoj i starijoj populaciji. Zanimljivo bi bilo saznati koliko evidentiranih pasa i mačaka posjeduju građani Poreča. Za pretpostaviti je da taj broj nije malen.
Uslijed širenja grada te povećanja njegovog stanovništva, životni se prostor, a posebice zelene površine smanjuju. Pojavljuje se problem suživota kućnih ljubimaca i stanovništva. Još uvijek živimo u dosta tradicionalnoj sredini tako da je parola "Što će reći ljudi?!" i te kako bitna. Ne daj Bože da se u šetnju psa ili nekog drugog ljubimca uzme i lopatica s vrećicom, tako udomaćena u zapadnom svijetu s kojim se volimo često uspoređivati. Vjerojatno su i ti zapadnjaci više prisiljeni silom zakona uzimati te lopatice, no oni ih uzimaju i to je bitno u ovom slučaju. Porečani to ne čine. Vole pokazati ljubimce, no kada su obaveze u pitanju, dolazimo na skliski teren.
[slika3]U mnogim se parkovima grada svakodnevno susrećemo s klincima. Uz klince se često nalaze i psi ili mačke. Često taj prizor izgleda idilično, no mnogi nisu svijeni potencijalnih problema. Kućni ljubimci mogu biti prijenosnici raznih bolesti i nosioci parazita koji s lakoćom prelaze na ljude. Sjetimo se samo trihinele, trakavice ili ostalih nametnika. Dovoljno je da klinac nehotice dotakne "kakicu" kojeg ljubimca i u igri nesvjesno prinese ruke ustima.
[slika1]Park koji je posebice "opsjednut kakicama" ljubimaca je onaj na Peškeri, odnosno na samom početku Obale Ante Šonje. Često se te "kakice" mogu vidjeti i na samoj spomenutoj obali te na drugim mjestima u Gradu. Kućni ljubimac nije samo zabava, on predstavlja i obavezu. Obavezu vlasnika, ali i obavezu društva. Grad mora svakako pronaći rješenje ovog problema. Jedno od mogućih je određivanje površine za pražnjenje ljubimaca, no budimo realni, osobno ne vidim takvog mjesta u uskom gradskom obruču. Plava laguna se dosjetila dobrog rješenja u vidu posebno izrađenih kantica za takav otpad. Vjerojatno ste svi to vidjeli.[slika2]U gradu se mogu pronaći i ovakve table s oznakama zabrane kao što je to slučaj u Parku Olge Ban. Svakako bi bilo dobro te oznake postaviti i na ostala mjesta gdje se klinci intenzivno druže.
Dakle, dovoljno je malo volje da se u gradu ugodnije živi. Prijedlozi su tu, očekujemo akciju!