Kući u gaćama i s oznakom "neradnik"

Način na koji je Alen Rabak iz okolice Tara početkom mjeseca otišao s posla dostavljača u jednoj porečkoj tvrtki teško se može nazvati dostojanstvenim. Kako nam je ispričao, njegova najava da kani dati otkaz izazvala je burnu reakciju poslodavca Marija Hrvatina koji ga je, po Rabakovim riječima, zbog toga verbalno napao i odgurnuo, a zatim i primorao da skine radno odijelo, pa je ovaj u donjem rublju napustio dvorište firme u kojoj je proveo više od šest godina.

Kad su mu prije nekoliko dana vraćeni dokumenti, u radnoj knjižici je uz pečat tvrtke zatekao tiskanim slovima upisanu riječ "neradnik".

Rabak je, veli, došao na posao na Uskrsni ponedjeljak i već ujutro u četiri oka najavio šefu da namjerava otići iz poduzeća. Zatim je preuzeo smjenu, odradio je i oko 14 sati došao u dvorište tvrtke te rekao Hrvatinu, koji je upravo naišao, da želi početi raditi otkazni rok.

"Počeo je vikati na mene, psovati me i vrijeđati, prijetiti da mi neće dati dokumente. Dvaput me odgurnuo, no nisam mu uzvratio, a onda je povikao neka vratim radno odijelo, neka odmah odem i da me više ne želi vidjeti. Bilo je jako neugodno, čak ga je i sin pokušavao smiriti.

Skinuo sam radnu odoru i ostao u čarapama i gaćama. Zaogrnuo sam se starom trenirkom i takav otišao kući, u potpunom šoku. Sve se desilo pred drugim radnicima i susjedima koji su čuvši galamu došli vidjeti što se događa", kaže Rabak.

U tvrtku otad više nije odlazio, a na policiju je otišao dva dana nakon incidenta, no, po njegovoj ocjeni, više nije imalo svrhe podnositi prijavu. "Mislim da nisam zaslužio takvo poniženje nakon što sam šest godina radio najbolje što sam znao", rekao je Rabak.

Objašnjava da je tvrtku odlučio napustiti iz osobnih razloga - zdravlje ga više ne služi kao nekoć te je sreću odlučio potražiti drugdje. Smatra da je u raskidu radnog odnosa postupio korektno.

"Nisam otišao između 1. svibnja i 1. rujna, kada ni ne smijemo dati otkaz zbog povećanog opterećenja tijekom turističke sezone. Bio sam spreman odraditi i dulji otkazni rok od propisanog, dok ne nađu zamjenu. Zbilja sam želio da to riješimo na civiliziran način. A to što ja želim dati otkaz je pravo koje mi nitko ne može oduzeti. Napokon, svatko sam odlučuje o svom životnom putu. Želim da se o ovome čuje jer javnost ne zna što se sve oko nas događa", zaključio je.

Prozvani vlasnik tvrtke nije izravno odgovorio na pitanja o tome što se dogodilo u dvorištu, no u ovom se slučaju također osjeća oštećen.

"Bio sam mu kao otac. Koji put nisam učinio za vlastitog sina koliko za njega. Posuđivao sam mu novac znajući da ima dvoje djece, interesirao sam se i posredovao kod banke kad je imao financijskih teškoća. Dalje od toga nisam mogao ulaziti u njegov privatni život. Kakav je to način, nakon svega doći i reći da od danas radite otkazni rok?

Ja ne mogu tek tako naći čovjeka koji će poznavati teren i svaki objekt kojem dostavljamo. Zbog čega je prezimio kod nas pa dao otkaz pred sezonu? Žalosti me što se obratio novinarima, nisam to zaslužio", rekao je Hrvatin kojeg je naš telefonski poziv zatekao na službenom putu. Naveo je i da je imao razloga sumnjati da njegov sada bivši djelatnik u posljednje vrijeme nije radio kako treba.

"Radnike sam školovao i licencirao o vlastitom trošku, imaju sve uvjete za rad, čak i salu s vodom i kavom, što u nekim drugim tvrtkama često nije slučaj", rekao je Hrvatin. Smatra neprimjerenim da se njegovo ime i tvrtka zbog ovog slučaja nađu u novinama te je najavio da će se o pitanju našeg prava da objavimo tekst konzultirati s odvjetnikom. Na ponovljeno pitanje što se kobnog ponedjeljka dogodilo u dvorištu odvratio je da svatko ima svoju verziju, da on sam dobro zna što se desilo, a da za zveckanje "uvijek trebaju dva dinara".

U sindikalnim krugovima potvrđuju da su upisom riječi "neradnik" prekršena pravila o upisu sadržaja u radnu knjižicu, inače javnu ispravu, u koju se podaci bilježe u skladu sa Zakonom o radu te Pravilnikom o radnoj knjižici.

Prema tom pravilniku, u rubrici "bilješke" upisuju se "podaci značajni za ostvarivanje određenih prava koji se ne mogu upisati ni u jednu rubriku u radnoj knjižici" te eventualna promjena radnikovog prezimena ili imena. Nezapamćeno je, vele, da se nekome u tu rubriku, a ni bilo koju drugu u radnoj knjižici, bilježilo vrijednosne kvalifikacije na osobnoj razini. (M. DODIĆ)