Kuća bez dozvole i puta s rješenjem o rušenju: Slobodan Blagojčić optužuje Grad Poreč za prodaju javnog puta
Kuća (lijevo) čiji je investitor od Grada legalno otkupio dio puta, desno kuća obitelji Blagojčić
[slika1d]POREČ - »Grad je prodao dio javnog puta Pranjiću prije nekoliko godina, on je sagradio kuću sa stanovima koje je prodao, put je zagradio i sada ja nemam pristup ni svojoj kući ni satu električne energije, a u međuvremenu mi je iz Ministarstva prostornog uređenja stiglo rješenje o rušenju kuće jer nemam pristupni put. Pa kako ću ga imati kad ga je Grad prodao? Moja kuća je tamo bila prije 1968. godine, a Pranjić je svoju zgradu nedavno završio«, potužio se Slobodan Blagojčić u porečkom dopisništvu Glasa Istre.
Evo o čemu je riječ.
Vlasnica kuće izgrađene u Gornjim Špadićima, koju spominje Blagojčić, zapravo je njegova supruga Kata. Kuću je kupila prije nekoliko godina, a radi se o prizemnici bez krova za koju su lani pribavili elaborat i mišljenje sudskog vještaka Denisa Marušića iz Rijeke. U elaboratu stoji da je »istočni dio kuće izgrađen prije 1968. godine, a prema sadašnjem Zakonu o građenju, kuće izgrađene prije 16. veljače 1968. godine mogu se u zemljišne knjige upisati bez građevne dozvole. Ali, treba pokrenuti proces legalizacije«.
- Mučimo se s tim prilaznim putom od lipnja prošle godine. Tužit ćemo i Grad i državu dok pravda ne bude zadovoljena, pogotovo zato jer smo sad još dobili rješenje o rušenju. Tražili smo sudskim putem privremenu mjeru zabrane rušenja. Detaljni plan za taj dio grada Ministarstvo je odbilo 1999. godine, pa me zanima kako je Pranjić sagradio kuću, ističe Blagojčić.
Ministarstvo naložilo rušenje
A što kaže druga strana, Grad i Ministarstvo, odnosno zemljišne knjige?
U zemljišnim knjigama stoji da je na Blagojčićevoj katastarskoj čestici obiteljska stambena zgrada od 101 četvornog metra i dvorište od 368 četvornih metara. U siječnju ove godine odbačena je provedba prijavnog lista i kopija katastarskog plana kojima se ucrtava stambena zgrada, ali nakon žalbe Županijskom sudu i rješenja toga suda od svibnja ove godine stoji zabilježba da je zgrada upisana bez priložene uporabne dozvole. S druge strane, zgrada na susjednoj katastarskoj čestici (uz koju je ograđen dio javnog puta, odnosno Ulice Špadići) ima devet etažnih uložaka, odnosno devet stanova različitih vlasnika, koji redom imaju zabilježbu da stambena zgrada nema uporabne dozvole. Vlasnik jednog stana je Luka Pranjić, stalno nastanjen u Požegi, za kojega saznajemo da je investitor zgrade.
[slika2d]Iz Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja dobili smo odgovor u kojemu stoji da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da se radi o prizemnici dužine i širine 10 metara, a visine 3,9 metara, od blok opeke, ožbukane i sa stolarijom, ravnog betonskog krova. Na susjednoj parceli, koja je gradsko vlasništvo s pravom korištenja osobe iz Srbije, betonski su temelj i nadstrešnica autopraonice – sve bez građevne dozvole.
- Uvidom u izmjene i dopune Provedbeno-urbanističkog plana od restorana Peškera do hotela Turist, donesenim 4. kolovoza 1988. godine, utvrđeno je da je katastarska čestica 2623 k.o. Poreč (Blagojčićeva prizemnica, op. a.) namijenjena za dječje igralište, a k.č. 2619 (autopraonica, op. a.) kao zeleni pojas, a uvidom u katastarsku podlogu načinjenu nakon aerofotogrametrijskog snimanja 1977. godine utvrđeno je da na predmetnoj lokaciji nije postojala građevina«, piše u odgovoru ureda glasnogovornice Ministarstva Kate Gojević. Zato je 20. rujna ove godine građevinska inspekcija donijela rješenje u kojem naređuje vlasnici Kati Blagojčić da sama ukloni bespravno sagrađene objekte.
Pristup objektu jedino iz - zraka
Oni pak ne namjeravaju sami rušiti, nego će inzistirati na legalizaciji objekta, što sada neće biti lako jer nemaju pristupni put, osim preko gradske parcele, čiji su dio nasuli šljunkom, a komunalni redari su odmah reagirali. Na dijelu gradske parcele koji Blagojčići sada nelegalno koriste starim je planom bio predviđen put, ali taj plan nije na snazi, a Grad u osam godina nije pripremio drugi, pa se na tom području ne može graditi, nego samo obnavljati zgrade u postojećim gabaritima.
Zašto nije izrađen plan za to područje, druga je priča i čini se nebitna u ovom slučaju. Osim, možda, u jednom detalju: Luka Pranjić dobio je lokacijsku dozvolu za gradnju zgrade godinu dana prije stavljanja plana izvan snage, dio puta otkupio je od Grada nekoliko mjeseci prije nego što je plan prestao važiti, a dovršio kuću i ogradio put prošle, odnosno pretprošle godine. Sudeći prema dokumentima, postupak je legalan i legalno proveden jer je sporni put između kuća društveno vlasništvo u općoj upotrebi planom iz 1988. godine bio predviđen za prodaju radi pripojenja susjednim okućnicama. Kuće na njima trebale su imati pristup iz susjedne ulice, koja je trebala biti šira za dio okućnica koje su se, s druge strane, proširile na put. A parceli Blagojčićevih pristup je trebao osigurati Grad preko svoje parcele. Budući da nema važećeg plana, taj dio urbanizma nije realiziran, a bespravni objekt Blagojčićevih sada ima legalni pristup jedino iz zraka.
S. MATEJČIĆ
