Ksenija Rajko nakon teške operacije na putu ka ozdravljenju

Veliki interes javnosti nakon brojnih akcija prikupljanja sredstava za tešku operaciju u Pekingu ponukao nas je da Kseniju Rajko, koja je prije nešto više od pola godine postala medijska junakinja, posjetimo u njenom domu u Višnjanu, gdje su nas dočekale ona i njena mama Mirela. Uz sok i kolače pitali smo ih kako je protekao put u Peking, kako je bilo na operaciji, i najvažnije, kako se Ksenija osjeća pola godine nakon osjetljivog zahvata ubrizgavanja matičnih stanica.

Podsjetimo, Ksenija se 2005. godine razboljela od nečega za što su mislili da je samo gripa. Nakon toga je sve naizgled bilo u redu, da bi prije tri godine otkrila kako je zbog upale zadobila teška oštećenja leđne moždine u vratnom i torakalnom dijelu, zbog kojih je praktičko preko noći ostala gotovo potpuno paralizirana i mogla samo djelomično pomicati glavu.

Njeno je aktualno stanje bitno bolje, polako dobija snagu u rukama kojima se može služiti, pa često kompjuterom komunicira sa prijateljima iz Osijeka koji su joj puno pomogli oko dolaska u pekinšku bolnicu i snalaženja u njoj. Osim toga, dulje vrijeme može provesti sjedeći u kolicima, pa se nada da će sad, kad je njena ulica dobila asfalt, ponekad moći ići i u duže šetnje Višnjanom koje joj tako mnogo nedostaju. Ova vesela 37-godišnjakinja dane provodi u vježbanju i igri sa svojim malodobnim sinovima.

U Peking su sa Ksenijom otputovali njezin suprug, koji je naučio akupunkturne tehnike kojima joj i sad pomaže u oporavku, medicinska sestra i prevoditeljica koju su imali na raspolaganju cijelo vrijeme boravka u Kini. Medicinska sestra se potom vratila u Poreč, da bi Kseniju opet došla otpratiti od Pekinga do Višnjana.

Po dolasku u Peking Ksenija je ponovno morala proći sve pretrage na kojima su joj ustanovljena veća oštećenja leđne moždine od onih utvrđenih u Hrvatskoj. Potom su joj leđnu moždinu punktirali kako bi pronašli kompatibilne matične stanice, a tijekom operacije koja je trajala oko pet sati one su joj ubrizgane na dva mjesta na kojima su pronađena najveća oštećenja.

Liječnički tim predvođen doktorom Huangom Hongyunom bio je zadovoljan uspjehom operacije, a Ksenija se kineskim liječnicima mora javljati svakih nekoliko tjedana, kako bi oni mogli pratiti njeno stanje i oporavak koji će zasigurno biti dug, jer se živčani sustav regenerira vrlo sporo. O napretku sljedećih mjeseci tako će ovisiti hoće li joj biti potrebna još jedna identična operacija ili neće.

Osim metodama tradicionalne medicine, Kseniju su liječili i akupunkturom, te tehnikama alternativne medicine starim nekoliko tisuća godina, na čemu je inzistirao dr. Huang. U rehabilitacijskom centru bolnice Beijing Xishan na Akademiji za neuroznanost u Pekingu Ksenija je provela ukupno 33 dana a kući se vratila pred sam Božić prošle godine.

Od povratka kuću Kseniji tri puta tjedno u kuću dolazi fizioterapeut sa kojim mukotrpno radi, dok joj ozdravljenje otežavaju u proteklo vrijeme dosta česte viroze koje prilično oslabljuju njen imunološki sustav. Zbog njih ponekad ima osjećaj da svaki put mora nanovo počinjati terapiju, ali ne odustaje. Veliki je borac, a ima i ogromnu podršku majke Mirele i svog supruga te cijele obitelji. Njihov dom stalno posjećuju rodbina, znanci i prijatelji, što dodatno olakšava tešku situaciju. Rekla nam je da je nemirna duha i da nikad nije mogla zamisliti da bi mogla mirovati makar i tri dana, a kamo li tri godine. No ipak, uz podršku kakvu ima, kaže da je sretna jer joj dugotrajni i mukotrpni oporavak ipak nekako prolazi.

Kseniji su nabavili i svojevrstan bicikl koji joj razgibava nepokretne nožne mišiće i ne dozvoljava im da atrofiraju, što će joj olakšati kretanje kad noge "prorade" nakon što se matične stanice "prime" i uspostave normalni protok impulsa kroz njen živčani sustav. Pitali smo je slaže li se sa time da u naslov ovog teksta stavimo rečenicu "Ksenija Rajko vozi biciklu", na što se nasmijala. Mama Mirela je rekla da je ponekad poznanici pitaju je li Ksenija prohodala, pa joj je teško objasniti im da je operacija bila samo osnovni preduvjet za višegodišnji oporavak. "Ljudi dobronamjerno misle da smo bili u Pekingu i nakon operacije - to je to, ali stvar je sasvim drukčija" rekla je.

Bolovi koje je Ksenija trpjela na početku bolesti i neposredno nakon operacije bili su strašni, rekla nam je njena mama, ali je sada stanje bitno bolje. - Imam boljih i lošijih dana, kaže Ksenija, a najčešće osjećam tzv. homeopatske bolove: iako ne mogu micati nogama, ponekad osjećam da se one grče ili trzaju, što je posljedica kaotičnih informacija u mojem živčanom sustavu do koje je došlo zbog oštećenja u leđnoj moždini.

Sredstva prikupljena brojnim dobrotvornim akcijama bila su, srećom, dovoljna da pokriju visoke troškove puta u Peking i boravka u njemu, te operacije. Austrijski im je avioprijevoznik za povratne karte do Pekinga htio naplatiti oko 200.000 kuna, pa su se snalazili iznalaženjem alternative. Tako su naposlijetku u Peking otputovali preko Istanbula. Nakon strogog pregleda na aerodromu u kojem je sudjelovala policija, vojska i tko zna tko sve ne, Ksenija se sa svojim suprugom i prevoditeljicom smjestila u dijelu bolnice namijenjenom privatnim pacijentima u kojem im je pružena vrhunska usluga. Jedino se na hranu nikako nisu mogli naviknuti, jer je za naše pojmove bila ili prezačinjena, ili bezukusna.

Dobivali su tri obroka dnevno, pranje rublja i sve što im je bilo potrebno. U bolnici su sreli pacijente iz svih krajeva svijeta, a fotografije, imena i porijeklo ranijih i aktualnih pacijenata moglo se pratiti na panoima sa njihovim fotografijama.

Ksenija i mama Mirela zamolile su nas da u njihovo ime od srca zahvalimo svima koji su se na bilo koji način uključili u dobrotvorne akcije za prikupljanje sredstava kojima su plaćeni put u Peking i Ksenijina operacija. Kažu da ne znaju tko je što uplatio jer se na bankovnim izvodima ne vide imena, ali su jednako beskrajno zahvalne svima koji su, sukladno svojim mogućnostima, pomogli njihovoj obitelji. Duboko ih je dirnula ljudska solidarnost za kakvu su teško mogle vjerovati da još uvijek postoji, a koja im je, kažu, ulila dodatnu energiju za nadljudske napore kojima su izložene u dugom i mukotrpnom oporavku.