Kristijan Klarić: Tristotinjak ljudi ginulo za svjetsku priredbu

Sport
28.01.2009 00:00
D. Požarić
Rijetki trenuci predaha zdravstvene ekipe
Rijetki trenuci predaha zdravstvene ekipe
Napisao Kristijan KLARIĆ
Snimio Milivoj MIJOŠEK
Sinoćnjom utakmicom između Španjolske i Egipta pao je zastor na porečki dio Svjetskog prvenstva za rukometaše. Premda će rukometno ludilo u Hrvatskoj, točnije Zagrebu, trajati do kraja tjedna, Poreč se od danas vraća uobičajenom mirnom zimskom ritmu života. Nakon 11 dana vrhunskog sporta u Žatiki sada se mogu opustiti i odahnuti svi oni koji su bdjeli nad projektom koji je imao zadatak i promovirati Poreč. Da bi cijelo prvenstvo proteklo na vrhunskoj organizacijskog razini, da bi svi oni koji su proteklih dana dolazili u Žatiku uživali u vrhunskom sportu i da bi svi VIP-ovci u svečanom dijelu dvorane mogli uživati u gastronomskim delicijama (možda koji put pogledati prema terenu!), svakodnevno se brinulo čak 300 osoba.
Ovo je priča o ljudima koji su proteklih desetak dana zaboravili na svoj privatni život da bi Poreč postao ponosni domaćin Svjetskog prvenstva.
Najvažnije povjerenstvo cijelog prvenstva svakako je bilo ono za natjecanje, a vodili su ga Feručo Hrast i Aleksandar Benčić, predsjednik Upravnog odbora i tajnik Rukometnog kluba Poreč.
- Povjerenstvo nam je brojalo nešto više od 40 osoba, a radi se o zapisničarima i mjeriteljima vremena, statističarima, brisačima poda i domaćinima reprezentacija kada su se one nalazile u dvorani. Najtješnju suradnju imali smo s vodstvom natjecanja, odnosno predstavnicima IHF-a te povjerenstvom za protokol jer su nam se aktivnosti oko utakmica poklapale. Kompletan kadar regrutirali smo iz redova rukometnih aktivista Istre, 90 posto iz Poreča i Kaštelira, od Zbora sudaca Poreča pa do najmlađih porečkih rukometaša, kaže Benčić.
  Pušenje u svlačionici prije i poslije utakmice
Aktivnosti povjerenstva za natjecanje počinjale su u prijepodnevnim satima, od trenutka kada su reprezentacije kretale na treninge pa dok nisu okončani svi poslovi po završetku zadnje utakmice dana. Od zanimljivosti Benčić otkriva: »Nikako nam nije moglo ući u glavu da dosta arapskih reprezentacija redovno puši u svlačionici prije, na poluvremenu i nakon utakmice«.
Sljedeće povjerenstvo bez kojeg sigurno ne bi bilo natjecanja je ono za doping i zdravstvo koje je vodila dr. Dijana Beaković.
- Naše je povjerenstvo brojalo 30-ak osoba, osim tri volontera, odreda medicinskog osoblja. Kadar smo regrutirali iz Poreča, što u suradnji s Domom zdravlja, što iz ostalih medicinskih ustanova. Formirali smo nekoliko ekipa koje su 24 sata bile zadužene za medicinsku skrb, ne samo aktivnih sudionika prvenstva, već i gledatelja koji su dolazili u dvoranu, rekla nam je dr. Beaković.
Premda povjerenstvo za zdravstvo svih desetak dana nije imalo praznog hoda, prema njenim riječima značajnih problema, ozljeda ili zdravstvenih poteškoća nije bilo.
- Što se natjecatelja tiče, bilo je dosta intervencija, ali radi se uglavnom o ozljedama koje su u današnje vrijeme u vrhunskom sportu uobičajene i očekivane. Već prvog dana morali smo intervenirati kod sudaca i službenih osoba IHF-a među koje se uvukla neka viroza, a jedan je brazilski reprezentativac zaradio upalu pluća pa smo ga redovno posjećivali u hotelu. Vozila Hitne pomoći često su vozila igrače na dodatnu medicinsku obradu u pulsku Opću bolnicu, ponekad i riječki KBC. Što se pak doping-kontrole tiče, ta je služba bila autonomna, ali smo im mi bili na usluzi, veli dr. Beaković.
Od kurioziteta ističe: »Jednoj je osobi na tribinama pozlilo nakon što je kod norveškog reprezentativca vidjela nekoliko kapi krvi u nosu. No i za takve stvari morali smo biti spremni«.
Povjerenstvo za protokol kojim su ravnali Tonči Tomičić i Damir Miloš bilo je najbrojnije, s čak 150 osoba. Riječ je o hostesama, plesačicama, zabavljačima, ostalim volonterima i djeci koja su uoči utakmica izlazila na teren zajedno s igračima.
- Naša je aktivnost počinjala 15-ak minuta prije početka prvog susreta i vrlo intenzivno trajala do završetka zadnje utakmice dana. Glavna zadaća povjerenstva bila je osmisliti i ponuditi gledateljima u dvorani dodatne zabavne sadržaje pa smo tako angažirali porečke ritmičarke te plesne skupine udruga Mot, USB i Luna, kaže Miloš.
»Nismo znali što je dan, a što noć«
Povjerenstvom za informatiku od 20-ak osoba ravnao je Goran Mrvoš. Informatičko-tehnička potpora cijelom događaju bila je njegova glavna zadaća.
- Angažirali smo odreda ili već profesionalne informatičke stručnjake ili studente, koji su uglavnom bili operateri na računalima. Osim poznavanja rada na računalu bilo nam je važno da naši aktivisti poznaju strane jezike i da znaju komunicirati s ljudima. Prvi dio zadatka obavili smo uoči početka prvenstva, a to je uspostavljanje informatičko-komunikacijske infrastrukture, dok smo drugi dio, a to su informatičko-tehnička podrška cijelom događaju te odrađivanje cijelog sustava akreditacija, obavljali tijekom natjecanja, rekao nam je Mrvoš.
Za objekte i tehniku brinulo se povjerenstvo na čelu s Borisom Hrastom, tajnikom Sportske zajednice Grada Poreča.
- Oslonili smo se na već prokušani kadar, desetak ljudi, točnije tehničko osoblje naše Sportske zajednice predvođeno Živkom Jurcanom, uz četiri volontera. No morali smo uspostaviti itekako tijesnu suradnju s brojnim vanjskim davateljima usluga, električarima, službom čišćenja... Veliki intenzitet rada imali smo uoči početka prvenstva, pogotovo nekoliko dana prije njegova starta kada nismo znali ni što je to radno vrijeme, ni što je to dan, a što noć, veli Hrast.
Sandro Pilar stajao je na čelu povjerenstva za promet čiji su aktivisti prevalili najviše kilometara tijekom prvenstva.
- Na raspolaganju sam imao osam vozača službenih vozila među kojima i jednu vozačicu, te jedan autobus. Naši vozači svakodnevno su odlazili u Zagreb, da o Puli ili Novigradu ne govorimo, a znali su potegnuti i do Varaždina i Zadra. U jednom trenutku svih osam službenih vozila zajedno je bilo u Zagrebu, otkriva nam Pilar.
Navijač s 2,5 promila
Putovanja uvijek donose i mnoge zanimljivosti.
- Jedan naš vozač u gluho doba noći, vozeći egipatskog dužnosnika na aerodrom u Zagreb, na Istarskom ipsilonu kod Kanfanara imao je bliski susret s divljom svinjom. Na sreću, osim što vozilo nije više moglo nastaviti vožnju, težih posljedica za vozača i putnika nije bilo. Odmah smo na lice mjesta poslali drugo vozilo, a od pomoći nam je bio i načelnik Policijske postaje Poreč Valter Opašić kojega smo iz kreveta digli u četiri sata ujutro. Egipatski dužnosnik na vrijeme je uhvatio avion u Zagrebu, istaknuo je Pilar.
I na koncu, na čelu povjerenstva za sigurnost bio je Roland Fable koji je koordinirao brojnim službama.
- Zaštitarska tvrtka, policija i vatrogasci tri su službe kojima sam koordinirao rad. Dvadeset i četiri sata brinuli smo o sigurnosti cijelog događaja, kako aktera prvenstva, tako i gledatelja. Osim toga regulirali smo promet, kontrolirali prodaju karata i ulaz u dvoranu. U dane kada smo imali najviše gledatelja u dvorani i procijenili da nam je potrebno i najviše kadra za odrađivanje posla imali smo istovremeno angažirano 85 zaštitara i 14 vatrogasaca, uz policiju koja je naravno svojim internim pravilima odredila broj potrebnih ljudi, ističe Fable.
O zanimljivostima veli: »Što je sve ljudima padalo na pamet donositi u dvoranu i kakve smo sve predmete oduzeli na ulazu, neću vam nabrajati da se ne bi stekla kriva slika. U sjećanju nam je ostao norveški navijač koji se jednostavno nije bio u stanju sam popeti stepenicama do ulaza u dvoranu i kod kojeg smo pri alkotestiranju izmjerili čak 2,54 promila alkohola u krvi«.

Fotogalerija

© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti