Komentar: Udahni i broji do deset

Tekst: Roberto Rauch

O tome koliko se čovjek može razbjesniti u prometu svjedoči nemili događaj koji se prošlog tjedna zbio u Puli – nakon što se jedan vozač nije zaustavio gimnazijskoj profesorici na pješačkom prijelazu, potonja mu je nogom udarila automobil. 38-godišnjak za volanom izašao je iz vozila i, koliko god nevjerojatno zvučalo, zbog toga fizički nasrnuo na nju, slomivši joj dva rebra.

Osim što incident otvara sumnju u samokontrolu muškarca koji je spreman na takvo što, čovjek ne može a da se ne zapita još nešto – zašto se, pobogu, toliko živciramo u prometu?

Istina, nije to uvijek slučaj – premda rijetko, čovjek zna biti benevolentan i tolerantan naspram drugih sudionika u prometu – možda za kakvog sunčanog jutra, dok na radiju svira melodiozna pjesma koju voli. Brižljivo se zaustavlja starici na pješačkom prijelazu, čak joj i mahne dok ju propušta, a ne zamjera ni vozaču koji je nešto ranije naglo zakočio i skrenuo u drugu ulicu bez da pritom upali žmigavac.

Ipak, situacije u kojoj promet budi ono nešto najgore u ljudima puno su češće – dovoljno je jedno sivo kišno jutro, doza nervoze zbog kašnjenja na posao ili manji prekršaj drugih vozača da se čovjeku u trenutku zamrači um i bude spreman obračunati se sa svakim tko mu stane na put. Pa ipak, takav nalet bijesa u prometu, koliko god bio silovit, kratkog je vijeka – već na sljedećem skretanju zaboravit ćemo onaj Twingo koji nam je bezobrazno oduzeo prednost.

Zato se u životu, a posebno u prometu, ipak valja držati onog starog narodnog lijeka - „udahni i broji do deset“. Da su tu formulu prošlog tjedna primijenili sudionici nemilog događaja u Puli, rastali bi se tek uz mrki pogled ili možda pokoju riječ izrečenu sebi u bradu. Spomenuta bi profesorica danas imala čitava rebra, a 38-godišnji muškarac ne bi se morao nositi s kaznenom prijavom.