Koalicija ZMV: Svim radnicama i radnicima čestitamo Prvi svibnja, Međunarodni praznik rada

Čestitamo ga svim radnicama i radnicima – da se ne bi netko prevario i mislio da se i tajkuni koji su upropastili ovu državu mogu na jednak način pridružiti obilježavanju ovog časnog dana.

Čestitamo ga obrtnicima i malim poduzetnicima – koji rade uz bok s radnicima i koji s njima dijele sve neugodnosti današnjeg vremena. Čestitamo ga onima, koji prije nego što izbroje profit podmire sve svoje obaveze prema radnicima. Jer, znamo, ima i takvih koji novac troše na mercedes kupljen na leasing, a da prije toga nisu mislili o tome hoće li imati dovoljno novaca da isplate radnicima plaću.

Danas, kad se govori o radu, valja razmisliti o revoluciji koja se dogodila na tržištu rada, gdje je stalno radno mjesto postalo privilegija. Veći dio naših istarskih radnika zarađuje plaću putem vaučera, putem kratkoročnih ugovora i na meti su samovolje poslodavaca. Za njih sindikat nema valjanih odgovora, jer reforma sindikalnih organizacija još nije obavljena.

Čestitamo Praznik rada seljaku na selu koji proizvodi hranu i ne zna kamo ju plasirat – jer veliki distributeri profitiraju na uvozu hrane. Jeftinija je, jer dolazi iz siromašnijih krajeva svijeta.

Čestitamo Praznik rada i službenicama i službenicima u javnim ustanovama – gdje se udomaćila praksa partijske poslušnosti koja ide iznad kodeksa ponašanja i uvažavnja službe.

Čestitamo Praznik rada našim lječnicima i medicinskom osoblju, koji rade u razrovanoj situaciji pulske opće bolnice – koja se gradi na kapaljku.

Čestitamo Praznik rada i djelatnicima u obrazovnim institucijama – kojima svakodnevno predajemo našu djecu, a čija su primanja daleko ispod europskog nivoa i ljudskog dostojanstva.

Regija blagostanja? Jesmo li se zapitali koliko naših žena svakodnevno prelazi granicu i radi „na crno“ u susjednoj nam Italiji? Koliko naših  radnika prihvaća smiješne iznose vaučerskog načina plaćanja rada na plantažama maslina i grožđa? Koliko je naših radnika otpušteno u najboljim (radnim) godinama života – da bi se na njihovo mjesto zaposlilo sezonca ili honorarca? Jesmo li se zapitali koliko ima naših radnika koji su sramotnom igrom profita proglašeni tehnološkim viškom? Koliko je njih prijevremeno umirovljeno sa smješnim iznosima otpremnine? Gdje su zakoni, gdje su sudovi koji bi trebali štititi rad? Zašto se o tome ne govori? Zašto se nastavlja s prikazivanjem iskrivljene slike sretnog poluotoka?

Ne želimo polemizirati niti politizirati Dan koji pripada poštenom radnom narodu, ali zajednica si mora postaviti ta pitanja i naći na njih odgovore. Jer bez tih odgovora neće biti ni građanina po mjeri demokratskog društva.

I zato, crveni karanfil nije moda – on je simbol duge sindikalne borbe koja je u trideset godina divljanja neoliberalizma naprosto likvidirana.Nitko ne može uskratiti radniku nadu u bolje sutra. Današnji dan je posvećen tim željama i nadama.