Kiseli krastavci i od sapunica novi nastavci...

Od bližeg...

... stvarno sam mislio danas objaviti ozbiljan članak, s ozbiljnom temom o svojevrsnoj filozofiji fizike, o Teoriji svega! Znate ono Hawking i ja... Ali ostavio sam ga još da se marinira za neko drugo vrijeme – nek' stoji, nije marmelada pa da se pokvari!

Ovo vrijeme od kiselih krastavaca stvarno nije za objavljivanje iole ozbiljnih tema, bolje je pisati o trivijalnim glupostima jer ljudi se i sami furaju u tom trivia modu, kad bi im sad pisali o nečemu ozbiljnom mislili biste da vam namjerno odvlačim mozak s paše na razmišljanje... a što će onda na jesen, kako će se napuniti baterije... ako se ne stignu isprazniti!

Žestoko iscrpljeni i izmoždeni i sabornici su konačno dočekali godišnji! Bogu fala da ih bar malo ni!

Sve nam je poskupjelo – a život nam nije nikad bio jeftiniji!

Ivo je bio tu blizu na Ivani A., htio sam mu pisati da mi nabavi laptop ili bar tablet (ima onih jeftinih, za par sto kuna) da mogu raditi bilješke i pisati i van kuće dok sam na plaži, u gradu ili dok berem kupine na susjedovom opegeu... njemu u čast nazvao bih ga "josipović"... no odustao sam, i dalje ću koristiti starinske metode: običnu olovku (nikad ne pusti tintu u džep), papiriće i mozak... neskromno govoreći, koliko znam najveća svjetska djela još uvijek su ona napisana rukom ili možda poneko i pisaćom mašinom! Malo velikih djela poznajem koja su napisana na kompu... no možda ne čitam dovoljno lektire?

Kad smo već kod lektire – pitam se je li netko zamijetio onu stupidnu poruku s TV ekrana: "Tko konzumove kataloge čita k'o lektiru, taj uživa u blaženom miru!" - mislim da ide tako nekako ili slično... ma svaka čast, sad znam zašto sam s lektirom u zaostatku...

A kad smo već kod mira, ako se muvate tu negdje oko Poreča, onda ste sigurno čuli i onu poruku na Radio centru u kojoj Jedriličarski klub Horizont poziva djecu da se priključe ljetnoj školi jedrenja, svoju namjeru moraju potvrditi tako da dođu u klub ili da nazovu "trenera Mira"... znam da su lokalizmi, sleng i narječja postali dopušteni stilski umetci u standardni jezik... ali ovo nije ništa od toga! Ovo je samo jedna velika greška koja bi bila gramatički ispravna jedino kad biste trebali nazvati "trenera mira" (onog koji vas trenira mir, odnosno ne-rat), no kako se u ovom slučaju poziv odnosi na muško ime Miroslav , odnosno skraćeno Miro , onda padežni nastavak zahtjeva da se zainteresirani budući jedriličari jave telefonom (komu/čemu) "treneru Miri" ili da nazovu (koga/što) "trenera Miru"! Ako se već uči djecu kako jedriti, trebalo bi ih primjerom učiti i kako pravilno govoriti... mislim da bi gramatički nezgrapniju konstrukciju ovog poziva izrekli jedino još Pazinjani – oni bi nazvali "trenera Mirota", ali oni ne jedre pa nisu ni došli u napast takve krive objave :)

... ka daljem, i

Skinuli smo gaće do koljena i "ušli" u Europu (nemoš' sad lako ni pobjeć' s gaćama do koljena), sad nas tamo poznaju natrćene po neosunčanim stražnjicama, baš kao što mi poznajemo novopridošle bljedolike sjevernjake čim se pojave na našim plažama. Više bismo zasigurno voljeli (kad smo već skinuli gaće) da je Europa ušla u nas, i to žestoko, onako do kraja! Ali nema je baš u očekivanim količinama – nema je: zakazali najveći hrvatski ljubavnici Nijemci, Talijani i Austrijanci... (Srbe, Jugoslavene i Ruse smo falabogu i sami otjerali!) ali odustali su od nas baš oni koji su nas dosad najviše cucikali, napustilo nas moćno Austro-Ugarsko i Rimsko carstvo! Avaj naša crna sudba!

Pričaju da negdje dobiju više za manje šoldi... ne moren virovat'... ovo naše da kambjaju, a za ča? Za ča, pitam se ja! Pa što ako smo malo digli cijene? Ma k'o to more platit'? Sve manje njih, izgleda! Ali - 'ko nemore platit' – ne mora ni doć'! Pasali smo mi i grđa vrimena od ovig! Nek' idu svi u... Dalmaciju, ako im je već jeftinija!

Kažu da su se Germani, Rusi i Ugro-Finci dogovorili o interesnim zonama: po novom će Germani na Španjole (a i prije su bili zajedno), Rusi da će na Grke i Montenegrinjane (i oni su već igrali u istom kolu), a da će hladni sjevernjaci na nas – pokušat' će nas osevapiti, al' tu tek ide junak na junaka, zajebani su oni, al' ni mi nismo za bacanje! Ma kuš na me, jado jadni! Ko ni s'nami taj je protivu nas! A za suprotive se zna ča š'njima činit! E! U sašimi... botun na srajci!

i... najdaljem!

Jučer sam iz čiste dosade malkice uspoređivao lanjske i ovogodišnje ljetne napise po istarskim portalima! Čini se da PR službe imaju već gotove šprance u kojima samo mijenjaju datume, imena i redne brojeve akcija i manifestacija! Sve se svodi na copy-paste i find-replace podatke! Kao da imate onaj veliki zidni ugostiteljski jelovnik u kome se ostavlja prazno polje za upisivanje cijena! Kako biste uštedjeli, nikad ne mijenjate ponudu i ne morate ponovno printati novi cjenik – samo prelijepite ono malo bijelo polje i upišete novu (i uvijek) veću cijenu!

Sad, u zadnje vrijeme, koriste se novi piši-briši flomasteri: ne morate više ništa preljepljivati, samo obrišete i novo upišete! Rok trajanja: više od nekoliko godina! Zašto onda mijenjati ponudu, ne budalite se – morali biste tada mijenjati cijeli pano!

Dakle standardni višegodišnji  Istarski MENU bi izgledao ovako:

Predjela / Appetizers / Vorspeisen / Antipasti : Tamara, uje, vino, pršut, Toni, fritaje, mozaici, Adris, Gustafi

Glavna jela / Main dishes / Hauptgerichte / Piatti principali : MFF, PFF, inspirit, jazz, ATP, Montraker, Savičenta, Ulysses

Prilozi / Side dishes / Beiträge / Contributi : srdele, pedoči, granperi, maneštre, palenta, zgor murve, zdol jame, šugo, galije

Deserti / Desserts / Desserts / Dolci : Leonard, Josipa, Massimo, Joe...

[slika3d]A cijene? Što da vam velim: predjela standardno stabilna i reverzibilna, glavna jela labilna: MFF lagano (pro)pada, PFF povratničko patnički napada, ATP protokolom ne može više zapaliti naciju a Ulysses se sveo na monolog i(li) recitaciju! Prilozi će zauvijek ostati prilozi, a deserti k'o deserti očekivano dobri ali pomalo predozirani višak na već pun... stomak!

Vaš Buraz s burze