Kaštelirska manifestacija u čast kruhu i plodovima zemlje: starinska krušna peć pekla tri dana

KAŠTELIR - Na originalan su način Kaštelirci osmislili svoje Dane kruha i plodova zemlje - sve događaje vezali su uz pravu pravcatu krušnu peć, koju je im je »po starinski« sagradio majstor Fabijan Rabak. Ovog kamenoklesara iz Karojbe znanju je naučio otac, veliki meštar danas gotovo zaboravljenog umijeća zidanja peći.

Pa, kako sagraditi starinsku krušnu peć, poput ove koja odnedavno krasi dvorište Turističke zajednice? Tehnika je, ako je vjerovati uputama iz TZ-a, otprilike slijedeća: podnožje se gradi od kamenih blokova, a ležište od starih tavelica, na koje dolazi zemljani brežuljak. Oko brežuljka se zida kupola od starih zemljanih ciglica, koje valja lijepiti ilovačom iz korita Mirne. Oko kupole valja izgraditi vanjski kameni zid, a prazan prostor puniti smjesom zemlje i žitne pljeve te pustiti oduške - dušice. Kupolu se prekriva ilovačom i vapnom te kupima ili kamenim škrilama, a dimnjak se gradi s prednje strane peći, iznad vrata. Ono što kaštelirskoj peći daje osobit pečat svakako je materijal od kojeg je sačinjena, poneki stariji i od stotinu godina. Za zajednički pothvat darovali su ga mještani.

Da je ova vrijedna peć mnogo više od pukog ukrasa Kaštelirci i njihovi gosti imali su i više nego dovoljno vremena provjeriti iz prve ruke - čak tri dana je trajala degustacija najrazličitijih vrsti kruha ispečenih u njoj. Moglo se kušati i bijeli, i kukuruzni, i raženi, i sojin i heljdin… Bilo je i slatkog kruha; ovdašnje nonice zovu ga koncani kruh, ili pince. Unatoč neiskustvu pekara, doziranju »od oka« i prema principu »što bude, da bude«, u TZ-u će ponosno istaknuti da se pojelo sve što je peć ispekla, i da je svaki feštarski eksperiment pronašao kakvo gladno nepce.

M. D.