Kaštelircima je rukomet u krvi: rukometašice kaštelirske "Mladosti" osvojile naslov prvakinja III lige - zapad

[slika1d]KAŠTELIR - Prije tri sezone rukometašice kaštelirske »Mladosti« osvajanjem šestog mjesta u Drugoj ligi – zapad ostvarile su najveći uspjeh u povijesti. Trebao je to biti tek početak još uspješnijeg puta kaštelirskog ženskog rukometa dodatno ohrabrenog najavom konačnog početka izgradnje sportske dvorane u ovoj maloj istarskoj općini. Međutim, na ljeto 2006. godine ambicije kluba, zbog izlaska iz projekta glavnog sponzora čije su ime prethodnu proljetnu polusezonu nosile, rasprsnuo se kao mjehur od sapunice. Raspala se tada vrlo perspektivna ekipa sastavljena od igračica iz mnogih krajeva Istre, od kojih neke danas igraju i prvoligaški rukomet, a klub je odustao od Druge lige i nastavio s natjecanjem u Trećoj ligi – zapad. Uslijedile su dvije godine životarenja bez posebnih rezultatskih ambicija u kojima su među zapadnim trećeligašicama dva puta prvenstvo okončale na pretposljednjem mjestu ljestvice. U to vrijeme važno je bilo održati klub na životu, spasiti ga uopće od gašenja i to su Kaštelirke, na čelu s neumornim trenerom Ecijom Legovićem, i uspjele. Mnogi bi i iz daleko bogatijih sredina u njihovoj situaciji odustali, jer koliko su samo kilometara u proteklih više od deset godina prevalile igrajući po svojim »podstanarskim« dvoranama u Poreču, Umagu, Pazinu i Rovinju samo vam Kaštelirke mogu reći. No, one nisu željele odustati, jer rukomet je Kaštelircima jednostavno u krvi. Bilo je važno »živ« dočekati taj dan, kad će se konačno otvoriti vrata dvorane u Kašteliru.

I dočekale su ga konačno u lipnju prošle godine kad je Općina Kaštelir Labinci konačno svim svojim sportašima i građanima, ali prije svih rukometašicama kao nagradu za sav dugogodišnji trud i muku na poklon dala sportsku dvoranu. A posljedica činjenice da konačno u svom mjestu mogu trčati po parketu vidljiva je manje od godinu dana kasnije, jer od kada su lanjskog rujna odigrale svoju prvu utakmicu u domaćoj dvorani kaštelirske rukometašice se više nisu zaustavljale, osvojivši na koncu sezone naslov prvakinja Treće lige – zapad.

- Prethodne dvije za nas teške sezone u Trećoj ligi izvuklo je praktički par nešto iskusnijih igračica na svojim leđima, Rozana Romito, Sabina i Gabrijela Legović, Daliborka Mingon, i njima se posebno moramo zahvaliti što ženski rukomet u Kašteliru danas uopće postoji - kaže trener »Mladosti« Ecijo Legović. - Te dvije sezone odigrali smo praktički bez treninga i bez ambicija. Međutim, konačno otvorenje dvorane u našem mjestu donijelo je novi zamah ne samo ženskom, već i muškom rukometu koji se u međuvremenu ponovno pokrenuo i posljedice toga se na rezultatima vide već nakon prve sezone koju smo kao domaćini odigrali u našoj dvorani. No, koristi od dvorane nema samo seniorska ekipa, već smo ponovno snažnije krenuli u rad s mladima obnovivši prije svega kadetsku ekipu, mada s mini-rukometom nikad nismo ni prestajali. Što se uvjeta za aktivnosti tiče malo se sredina može pohvaliti uvjetima kakve sad imamo u Kašteliru.

Naslov u Trećoj ligi – zapad donio je mogućnost »Mladosti« za ponovni povratak u Drugu ligi – zapad, no takav korak kluba u ovom je trenutku pod velikim upitnikom.

- U trenutnoj situaciji, ako se u međuvremenu nešto značajnije ne poboljša, mi financijski jednostavno ne možemo prihvatiti prelazak u viši rang. Od Općine dobijemo 80-ak tisuća kuna godišnje, što je zaista premalo za bilo kakvo razmišljanje u ambicioznijoj Drugoj ligi, jer značajnijeg sponzora nemamo. Nažalost, ovaj uspjeh kluba nije naišao na neku značajniju podršku u našoj sredini i nema pravog entuzijazma, pozitivnog zanosa koji nas je krasio prije desetak godina kad smo igrali Prvu B ligu i kad je »pola« Kaštelira i Labinci znalo svake druge subote potezati do Poreča da bi nas bodrili na utakmicama. Ukoliko već sad ne uspijemo ekipirati Izvršni odbor s ljudima sposobnim uspješno voditi jedan ovakav klub, koji će nam jamčiti financijsku mirnoću, sigurno je da od Druge lige neće biti ništa. Situaciju nam otežava i HRS jer u ovom trenutku ne znamo kakav nam je status, jesmo li stekli izravno pravo ulaska u Drugu ligu, moramo li u kakve kvalifikacije i hoće li, kao što se najavljuje, doći do reorganizacije sustava ligaških natjecanja. Nažalost, ligaški sustav danas je takav da je Druga liga za nas financijski neprihvatljiva, a Treća liga pak nekvalitetna s premalim brojem klubova i nalazimo se u velikoj dvojbi koji rang izabrati. U trenutnoj situaciji bliži smo izboru ostanka u Trećoj ligi, no kakvu god odluku donijeli svjestan sam da će javnost uvijek biti podijeljena »za i »protiv« ostanka u Trećoj ili odlaska u Drugu ligu - zaključio je Legović

Kristijan KLARIĆ