Kalkulacije većini prvih umirovljenika pokazuju da će kombinirana mirovina biti veća od one iz proračuna
Kristijan Buk, predsjednik Uprave Allianza ZB/Davorin Višnjić/PIXSELL
Teme mirovina i mirovinskog sustava ne prestaju puniti medije otkad je Vlada u sklopu izmjene šireg paketa zakona podigla minimalnu dob za umirovljenje na 67 godina.
Dok su potez pozdravili stručnjaci, rejting agencije i Bruxelles kao jednu od rijetkih odrađenih reformi, na noge su se digli sindikati koji poručuju da su prikupili oko 700.000 potpisa građana za referendumsku inicijativu '67 je previše'. Moramo li dulje raditi, kako vidi budućnost drugog stupa, koliko su mirovinski fondovi zaradili članovima te kakvu investicijsku strategiju planiraju za 40-ak milijardi kuna štednje kojom upravljaju u svom prvom intervjuu medijima govori Kristijan Buk, predsjednik Uprave Allianza ZB.
Kako komentirate informacije sindikata o prikupljenih preko 700.000 potpisa za referendum '67 je previše'? S jedne strane cijela Europa radi dulje, no s druge Vlada nije dirala duboke nepravde od povlaštenih mirovina, do instituta neograničenih penzija braniteljima i saborskim zastupnicima...
Rekao bih da pitanje mirovinskih sustava i mirovina, odnosno njihovih adekvatnosti i održivosti u dužem roku predstavljaju izazov i za puno razvijenije ekonomije od naše i da je pitanje puno kompleksnije od pitanja rada do 65 ili 67 godina. Što je čovjek dulje u drugom stupu, svakim danom mu je mirovina veća. Posebno želim naglasiti da, po meni, nema alternative individualiziranoj štednji za mirovine, to je jedini način da se ljudi pripreme za starost s dovoljnim ušteđenim iznosima.
Rekao bih da pitanje mirovinskih sustava i mirovina, odnosno njihovih adekvatnosti i održivosti u dužem roku predstavljaju izazov i za puno razvijenije ekonomije od naše i da je pitanje puno kompleksnije od pitanja rada do 65 ili 67 godina. Što je čovjek dulje u drugom stupu, svakim danom mu je mirovina veća. Posebno želim naglasiti da, po meni, nema alternative individualiziranoj štednji za mirovine, to je jedini način da se ljudi pripreme za starost s dovoljnim ušteđenim iznosima.
Slažete li se s ocjenama da povećanje granice za mirovinu na 67 godina ne rješava problem jer nedostaje najmanje 280.000 radnih mjesta u privatnom sektoru da bi sustav bio održiv (ne računajući efekt iseljavanja) i da treba razmišljati da se napusti sustav II. stupa i ide prema konceptu III. stupa kao u Sloveniji?
Generalno se slažem da u Hrvatskoj nedostaje radne snage. Svakodnevno slušamo da kompanije imaju ozbiljnih problema s manjkom radnika u različitim sektorima, od građevinskih radnika do liječnika. Da li je to 200.000, 300.000 ili 100.000, ja to ne mogu reći. Osobno ne smatram da bismo trebali ići u smjeru Slovenije, mislim da je naš 3-stupni sustav najbolji jer ljudi imaju priliku kroz plaću izdvajati za mirovinu te dodatno štedjeti kroz III. stup. Sve više zemalja se ponovno vraća na neku od varijanti II. stupa; Poljska ga ponovno vraća, V. Britanija uvodi nešto slično našem II. stupu, u Slovačkoj gdje je bio otvoren u dva navrata vrlo mali broj ljudi je izašao. Bitno je osvijestiti ljude da je to njihova osobna imovina, primjerice kao štednja u banci. Izuzetno je važno da se u ovako dizajniranom sustavu nastavi jačanje II. i III. stupa.
Generalno se slažem da u Hrvatskoj nedostaje radne snage. Svakodnevno slušamo da kompanije imaju ozbiljnih problema s manjkom radnika u različitim sektorima, od građevinskih radnika do liječnika. Da li je to 200.000, 300.000 ili 100.000, ja to ne mogu reći. Osobno ne smatram da bismo trebali ići u smjeru Slovenije, mislim da je naš 3-stupni sustav najbolji jer ljudi imaju priliku kroz plaću izdvajati za mirovinu te dodatno štedjeti kroz III. stup. Sve više zemalja se ponovno vraća na neku od varijanti II. stupa; Poljska ga ponovno vraća, V. Britanija uvodi nešto slično našem II. stupu, u Slovačkoj gdje je bio otvoren u dva navrata vrlo mali broj ljudi je izašao. Bitno je osvijestiti ljude da je to njihova osobna imovina, primjerice kao štednja u banci. Izuzetno je važno da se u ovako dizajniranom sustavu nastavi jačanje II. i III. stupa.
U prva 2 mjeseca 2019. bilo je 400 zahtjeva za izračun mirovine kombiniranih osiguranika (u I. i II. stupu), ali još nema izračuna. Jeste li računali koliko bi se ljudi moglo vratiti u prvi stup?
Svi ljudi koji su sada spremni za mirovinu iz kombiniranog sustava, proveli su jako malo vremena u drugom stupu. Najnoviji podaci koje su predstavili kolege iz REGOS-a pokazuju da od 385 onih koji su podnijeli zahtjev za mirovinom, 57 posto odlučilo se za kombiniranu mirovinu iz I i II. stupa. Ja bih rekao da je to jako dobra brojka s obzirom na tih 16-17 godina koje su proveli u kombiniranom sustavu što je objektivno kratki period. Sve naše kalkulacije za budućnost pokazuju da će kombinirana mirovina biti veća nego samo ona iz prvog stupa, naravno ovisno o vremenu štednje i visini primanja.
Svi ljudi koji su sada spremni za mirovinu iz kombiniranog sustava, proveli su jako malo vremena u drugom stupu. Najnoviji podaci koje su predstavili kolege iz REGOS-a pokazuju da od 385 onih koji su podnijeli zahtjev za mirovinom, 57 posto odlučilo se za kombiniranu mirovinu iz I i II. stupa. Ja bih rekao da je to jako dobra brojka s obzirom na tih 16-17 godina koje su proveli u kombiniranom sustavu što je objektivno kratki period. Sve naše kalkulacije za budućnost pokazuju da će kombinirana mirovina biti veća nego samo ona iz prvog stupa, naravno ovisno o vremenu štednje i visini primanja.
OMF-i su odavno prerasli domaće tržište kapitala, burza je zamrla. Ima li na horizontu projekata države u koje bi mogli ulagati - govorilo se o HEP-u, Pošti, zračnim lukama...
Tri su faze razvoja mirovinskih fondova: u prvoj fazi akumulacije, uglavnom se ulaže u sigurnije vrijednosne papire, poput državnih obveznica i naglasak je na stabilnosti. Slijedi faza diverzifikacije portfelja, širi se investicijski horizont na ostale klase imovine. Konačno, u trećoj fazi portfelj ide u smjeru potpune diverzifikacije gdje mirovinski fondovi prerastaju lokalno tržište i sve više ulažu u inozemstvo. To je prirodan razvoj, a rekao bih da su domaći mirovinski fondovi negdje između druge i treće faze. Uzmete li u obzir da je imovina pod upravljanjem OMF-ova nešto manja od godišnjeg proračuna ili gotovo 27% BDP-a, vidite da smo prilično veliki za ovo tržište. Činjenica je da imamo oko 70% imovine uloženo u državne obveznice, ali se zaboravlja da imamo 30% u drugim klasama imovine, a to je 30 milijardi kuna. Naša strategija u AZ-u je daljnja diverzifikacija i sigurno nam trebaju potencijalne prilike na domaćem tržištu.
Tri su faze razvoja mirovinskih fondova: u prvoj fazi akumulacije, uglavnom se ulaže u sigurnije vrijednosne papire, poput državnih obveznica i naglasak je na stabilnosti. Slijedi faza diverzifikacije portfelja, širi se investicijski horizont na ostale klase imovine. Konačno, u trećoj fazi portfelj ide u smjeru potpune diverzifikacije gdje mirovinski fondovi prerastaju lokalno tržište i sve više ulažu u inozemstvo. To je prirodan razvoj, a rekao bih da su domaći mirovinski fondovi negdje između druge i treće faze. Uzmete li u obzir da je imovina pod upravljanjem OMF-ova nešto manja od godišnjeg proračuna ili gotovo 27% BDP-a, vidite da smo prilično veliki za ovo tržište. Činjenica je da imamo oko 70% imovine uloženo u državne obveznice, ali se zaboravlja da imamo 30% u drugim klasama imovine, a to je 30 milijardi kuna. Naša strategija u AZ-u je daljnja diverzifikacija i sigurno nam trebaju potencijalne prilike na domaćem tržištu.
Nastavite čitati ovdje.
