Kako se odužiti urbanim životinjama: Conny Peto Đeneš i porečke vjeverice - zaštita, skrb i repopulacija
Conny Peto Đeneš ispred volijere u kojoj su na rehabilitaciji dvije hendikepirane vjeverice
Urbanim životinjicama i kukcima kao što su ptice, vjeverice, ježići, bumbari, pčele i drugi stalno oduzimamo staništa gradnjom i asfaltiranjem cesta, košnjom livada i pretjeranim uređenjem parkova. Njihova staništa nestaju i prisiljene su živjeti uz nas, u našim urbanim zelenim oazama. Zato smo dužni skrbiti o njima, posebno kada je ugrožen opstanak neke vrste, kao što je slučaj s crvenim vjevericama. Veće sjevernoameričke sive vjeverice koje su donijete u Europu kao invazivna vrsta, dobivaju bitke za teritorij a posebno su opasne jer prenose virus bolesti na koju su same otporne, a koja je za crvene vjeverice smrtonosna.
O našim, porečkim crvenim vjevericama brinu ljudi iz Udruge Centar Zdravlja Harmonija. To su Conny Peto Đeneš i Dražen Požarić a uz bok su im Grad Poreč i Valamar Riviera d.d. s kojima su pokrenuli projekt „Pružimo ruku prirodi“. Cilj mu je zaštititi i vratiti u prirodu crvene vjeverice kojih je na području Poreča sve manje.
Bebe koje su ostale bez mame nedavno su dobile novu priliku za život: puštene su u divljinu i sad se snalaze same, bez pomoći rehabilitatora
„Priča o vjevericama počela je prije pet godina u Galijotu gdje je Dražen sreo vjevericu kojoj je trebalo pomoći. Išli smo kupiti kikiriki i vratili se zajedno. Čučnula sam ispružene ruke sa šakom punom kikirikija u ljusci. Došla je najprije jedna, potom i druga vjeverica. Trčkarale su oko nas u krugu na metar udaljenosti i po malo se približavale. Nazvali smo ih Koki i Maji i nastavili dolaziti svaki dan. Jeli su nam iz šake, penjali se uz ruku na rame… To je bio početak. Od tada smo puno toga naučili a lani upoznali i bračni par iz Njemačke koji se redovito vraća u Galijot upravo zbog crvenih vjeverica“, pripovijeda mi Conny dok u „kućici“ kojom dominira grana pinije oporavljeni Gigi divljom trkom svraća pažnju na sebe. Điđi je pao sa stabla na beton, ozlijedio njuškicu i noge te bio potpuno paraliziran. Rana je zacijelila, pokretljivost udova i repa je zavidna, ali Conny veli da nije još sposoban za povratak u prirodu jer mu povremeno nožice odu ustranu. Ne žele njegovu sigurnost prepustiti slučaju.
„Tužna sudbina beba Bima, Buma i Bama od prije dvije godine nagnala nas je na pokretanje projekta s Gradom i Valamarom. Naime, ove tri bebe vjeverice ostale su očito bez mame u šumici iznad Doma za starije. Dolazile su tamošnjim stanarima i tražile hranu i vodu. Tjedan dana o njima je brinula ravnateljica Zdravog grada, a onda smo ih mi preuzeli. Bile su neishranjene i dehidrirane. Brinuli smo o njima ali kad su bile spremne za povratak u prirodu bio je već studeni i nismo ih mogli pustiti u zimu. Preuzeo ih je Zoološki vrt u Zagrebu. Nažalost, nakon nekog vremena su uginule. Zato smo osmislili održivu priču o skrbi i repopulaciji naših urbanih šuma i parkovima domaćim crvenim vjevericama“, govori Conny.
Prikupljanje snage i iskustva prije puštanja u prirodu. Najbolje je u društvu
A kako to rade? Na više mjesta u urbanim šumicama i parkovima u gradu postavljene su hranilice, pojilice i kućice za vjeverice. Treba im stalni izvor hrane i vode, ali i zaštita od predatora za one kojima su djelovanjem ljudi ili vremenskih nepogoda uništena gnijezda. Postavili su i hranilice i pojilice za ptice te hotele za kukce i kućice za ježeve. Važno je brinuti o ovim vrstama urbanih divljih životinja jer osim što doprinose bio raznolikosti našeg podneblja, one su iznimno korisne. Zapravo o njima ovisimo na različite načine. Conny je pripremila dvije brošure kroz ovaj projekt koje pomažu ljudima naučiti kako brinuti o urbanom divljem svijetu, dok su slikovnice podijeljene djeci u porečkim vrtićima i prvašićima koji kreću u školu. Već je dva puta održala predavanje u Waldorfskoj školi u Brtonigli, te predavanja u porečkim vrtićima i osnovnim školama. To je dobar način da se skrb o urbanim životinjama, a napose crvenim vjevericama pretvori u redovnu praksu i obavezu svakog stanovnika Poreča. U međuvremenu je postavljena prva volijera, nastamba za takozvani „soft release“ oporavljenih vjeverica u prirodu, u kojoj mogu zaštićeno boraviti neko vrijeme dok ne izgrade vlastito gnijezdo. U njoj su do prije tjedan dana boravile rehabilitirane tri bebe vjeverice koje su puštene na slobodu, dok će dvije, invalidne, tu ostati do proljeća.
„U Hrvatskoj imamo samo tri oporavilišta za divlje životinje, dok je to u Europi normalna praksa u svakoj većoj sredini. Ali, mi se ovdje doma snalazimo i vjeverice se dobro oporavljaju. Samo sam bila neispavana, jer pet beba sam donedavno hranila svaka dva sata na špricu. To i danju i noću. Nije teško kad vidite kako lijepo napreduju i kad znamo da će se naš trud isplatiti njihovom slobodom u prirodi. Roko je prvi reintegriran proljetos i to nam daje vjetar u leđa.
Postavili smo ukupno 30 kućica - petnaest u šumici iznad Doma zdravlja, sedam u Bakinoj šumici i osam na Naftaplinu. Od toga ih je deset nabavio Grad, dok je ostatak pribavljen donacijama građana iz Hrvatske i šire.
Nažalost, hranilica u Bakinoj šumici je najprije bila uništena, a potom i ukradena. Svaki dan donosimo hranu i vodu za pedesetak vjeverica samo u Galijotu i u Bellevue, ljeti i po dva puta dnevno nosimo vodu. Treba nam još volontera, premda nam pomažu i vatrogasci i radnici hortikulture, kada stignu“, pripovijeda Conny.
Divlje životinje u šumi ne trebaju pomoć, ali ovima u urbanim sredinama smo dužni pomagati, jer im oduzimamo ili mijenjamo staništa a klimatske promjene dodatno ih ugrožavaju. Zato briga Centra Zdravlja Harmonija o porečkim crvenim vjevericama može poslužiti kao primjer uspostavljanja trajnog odnosa prema prirodi i njenim divljim urbanim stanovnicima. Smisao njihovog projekta „Pružimo ruku prirodi“ je poučiti građane kako to učiniti kroz pisani materijal i predavanja, a posebno edukacijom djece. Život divljih životinjica je krhak i treba znati kako pristupiti onima ozlijeđenima ili napuštenima, kako procijeniti koju vrstu pomoći trebaju i kome se obratiti za savjet. A sve to i još puno više nalazi se u brošurama koje je pripremila Conny Peto Đeneš.
Fotogalerija
