Kako je živjeti s depresijom u Hrvatskoj? Ugledni psihijatar: ‘Ovo društvo oboljele često smatra slabićima, i to je ozbiljan problem’

Piše: Mladen Pleše

Na početku razgovora o depresiji profesor Dražen Begić , znanstveni savjetnik i redoviti profesor na Katedri za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu te voditelj Kliničke jedinice za psihofiziologiju Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb, istaknuo je da prije svega treba razlikovati depresiju od depresivnosti.

“Depresija je stanje s izraženim sniženim raspoloženjem u kojem dominira tuga te drugim simptomima poremećaja volje, nagona, mišljenja, psihomotorike. To se svrstava u kategoriju poremećaja raspoloženja”, objašnjava. A depresivnost je, opisuje profesor Begić, blaži oblik sniženog raspoloženja, kraćeg trajanja, bez ozbiljnije narušenog funkcioniranja. “Depresija je poremećaj ili sindrom kod kojega postoji više simptoma, a sama depresivnost je simptom blažeg oblika i pojavljuje se izolirano”, tumači.

Depresiju uzrokuju brojni čimbenici pa profesor Begić kaže da je multifaktorijalno uzrokovana. Kao i za mnoge psihičke poremećaje, postoje biološki, psihološki i socijalni razlozi za njezino pojavljivanje. Ti uzroci su često i kombinirani. “Od bioloških uzroka, najvažniji i najviše istraženi su poremećaji u funkciji različitih neurotransmitora. Na prvom je mjestu serotonin, a zatim noradrenalin, dopamin i drugi neurotransmitori. Tu su zatim hormonalni poremećaji kao mogući uzroci. Primjerice, kod smanjene funkcije štitnjače ili gušterače može se pojaviti depresivnost koja doseže razinu depresivnog poremećaja”, pojašnjava.

Profesor Begić tvrdi da je genetika važna biološka hipoteza nastanka depresije. “Postoji, naime, sklonost depresiji u nekim obiteljima, odnosno veća je vjerojatnost za pojavljivanje depresije kod osobe koja ima bliskog rođaka kod kojega je ona već dijagnosticirana”, tvrdi.

Postoje i objašnjenja kako je depresija jedna vrsta upalne ili metaboličke bolesti. Različiti psihološki mehanizmi, ističe profesor Begić, smatraju se važnim u nastanku depresije. Svaka psihološka paradigma na svoj način objašnjava njezin nastanak, s time da se često govori o istim stvarima, koje se različito nazivaju.

“Ono što je zajedničko u svim tim psihosocijalnim pristupima je gubitak, stvaran ili zamišljen, koji prethodi depresiji. To može biti gubitak bliske osobe, emocionalni, materijalni, simbolični, imaginarni. Depresiju mogu potaknuti i stresni događaji. Također, važan je pesimistički stav, negativno razmišljanje o sebi, okolini, budućnosti, zatim socijalno povlačenje, koje je uzrok, ali i posljedica depresije”, tumači Begić.

Profesor Begić je specijalist psihijatar i subspecijalist iz biologijske psihijatrije. Završio je edukaciju uz kognitivno-bihevioralne terapije. Sudjeluje u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Voditelj je poslijediplomskog stručnog studija Psihijatrija, napisao je oko 200 znanstvenih i stručnih radova, autor je sveučilišnog udžbenika Psihopatologija i urednik sveučilišnog udžbenika Psihijatrija. Glavni je urednik časopisa Socijalna psihijatrija te redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.

Profesor Begić ističe da većina depresivnih bolesnika ima tipičnu kliničku sliku koja uključuje poremećaje raspoloženja, mišljenja, psihomotorike, nagona, volje, pažnje, pamćenja. “Uglavnom, raspoloženje je sniženo. Osoba sporije misli i govori. Općenito je usporena. Gubi apetit i težinu, ima smetnje spavanja, smanjen joj je libido, povlači se iz okoline. Nema interesa za dotadašnje aktivnosti, ne funkcionira u obitelji, na poslu, u školi. Oslabljena joj je pažnja i ne može je usmjeriti na neke aktivnosti ili sugovornike. Često se pojavljuju i smetnje pamćenja, u vidu zaboravljanja”, kaže.

Cijeli članak pročitajte ovdje .