Kako je Jadran postao Jadan (ili: gdje je to NK JADRAN izgubio "R")
Teško sam se odlučio upustiti u ovu spisateljsku avanturu, pogotovo stoga što sam na neki način i sam vezan za situaciju koju vam želim opisati, te bi mi netko mogao spočitati svojevrsnu pristranost. Naime, ja sam otac jednog od mladića spomenutih u ovoj priči, ali jednostavno mislim: ako ja to ne budem spomenuo, ne znam tko će. A mislim da spomenuti bar, treba. Stoga vašoj prosudbi, cijenjeni čitatelji, prepuštam ocjenu pristranosti!
Radi se naime o tome kako su se čelnici i uprava NK Jadran prije neki dan odlučili riješiti svojih prvotimaca koji redovito studiraju. Zvali su ih da se dan prije povratka na fakultete jave u klub i da predaju zaduženu opremu, za čega su dobili urednu potvrdu potpisanu od strane Tajnika, jer je Predsjednik bio odsutan. Trojica mladića koji su dosada bili standardni članovi seniorske momčadi studiraju već neko vrijeme u Rijeci (Vuk Bosanac, Luigi Jugovac i Denis Tikas) i jedan u Zagrebu (Jure Bonaca); spajali su te svoje obveze prema fakultetu i prema sportu najbolje kako su mogli – većina njih su jedan trening tjedno trenirali s momčadi NK Lokomotiva u Rijeci, radili sami na sebi i na svojoj kondiciji (teretane, trčanje, mali nogomet), dolazili su dan ranije s faksa kako bi stigli na redoviti trening petkom (onaj „važni“) pred utakmicu, putovali subotom gdje je već trebalo po rasporedu, igrali i redovito davali od sebe najviše što su znali i mogli, te se nedjeljom vraćali na fakultet koji još svaki od njih uredno polazi. Nadalje, ti su mladići od svojih ranih dana članovi NK Jadrana, dok su igrali u mlađim kategorijama, bili su zapaženi članovi ekipe, u juniorskoj konkurenciji uspjeli su se probiti do razigravanja među 5 najboljih ekipa u Hrvatskoj, jedan od njih bio je i najbolji strijelac lige – što je naravno sve rezultiralo time da su bili pozvani igrati i u seniorskom sastavu NK Jadrana.
NK Jadran igra u 3. hrvatskoj ligi i u toj kategoriji takmičenja, obavezno je da ekipa mora početi susret s najmanje trojicom igrača mlađih od 21. godine. Ne moram ni naglašavati kako su oni manje-više redovito bili u tim početnim sastavima. Jednostavno i potpuno nepristrano bili su uzor mladića koji su svojim ponašanjem, kako se to voli reći, bili uzor mlađima i na terenu i van njega.
No, eto imali su tu jednu manu – studiraju! I time se očito ne mogu uklopiti „potpun i predan“ rad s ostalim članovima ekipe. Sad već ima stasalih juniora srednjoškolaca s kojima se može zadovoljiti ono pravilo o tri igrača mlađa od 21. godine – i kad sve zbrojiš i oduzmeš, ispada da su ona četvorica višak.
Sve je to potpuno u redu s nekakvog čisto sportskog aspekta, možda su oni odista višak koji se ne uklapa u zamisli trenera i uprave u ovoj sezoni koja će biti žestoka borba za ostanak, ali su vjerojatno zaslužili i nekakav drugačiji ljudski odnos. Moglo ih se zadržati u klubu bez ikakve obveze da budu u seniorskoj momčadi, moglo ih se zadržati u klubu bar zbog primjera onim mlađima koji sad stasaju kao kadeti ili juniori i kojima sadašnja uprava poručuje da ako žele igrati nogomet, moraju odustati od škole. Mogli su ostati u klubu bar s toga da ih se pomogne za vrijeme studija i da ih se na neki ljudski način zadrži u Jadranu i uz njega - budući će se oni vjerojatno vratiti u svoj grad za nekih 2-3 godine i vjerojatno će i dalje igrati nogomet – jer ga oni igraju iz gušta i zbog sebe, te bi ga mogli igrati (dobro i kvalitetno) još bar upola toliko koliko ga neki sad u Jadranu već igraju!
A ovako, što im se željelo reći: ništa – jednostavno ih se „otpustilo“ uz napomenu da odu igrati nogomet u neke niže „neozbiljne“, seoske lige, jer – Jadran je ozbiljan klub – da podsjetimo: trenutno pretposljednji u Trećoj hrvatskoj nogometnoj ligi s najmanje postignutih golova u polusezoni ikada – 12 golova u 17 susreta.
Sve je to potpuno u redu kad bi se NK Jadran borio da prezimi u Europi (kako se od milja zove najveći doseg našeg klupskog nogometa), ali to što je NK Jadran predzadnji na tabeli najmanje su krivi ovi mladići.
U protekloj polusezoni nova je klupska uprava dovela nekoliko novih akvizicija koje su se uglavnom izjalovile (jer da nisu, stanje bi na tabeli trebalo biti bolje) i ima namjeru opet dovesti i dovode nove! Neka, to je sve OK, uvjeren sam da oni sigurno ne studiraju! Stoga je potrebno domaći kadar koji je prošao kompletnu Jadranovu školu, poslati van kluba i riješiti se balasta.
Ma nije balun sve što se kotrlja. Mora nam biti jasno da NK Jadran nije Barcelona, Real ili Inter, nije čak ni Dinamo ni Hajduk – gdje je nogomet (nažalost ipak samo) biznis; mora nam biti jasno da je NK Jadran gradski, porečki klub koji svojim mladima omogućava aktivan i zdrav život, koji djecu i mlade uči nekakvom socijalnom ponašanju unutar zajednice, a koje se ne ogleda samo po obilasku kafića, birtija i kladionica i kojoj nije i ne može biti cilj samo ono famozno „prezimljavanje u Europi“.
I konačno da se marketinški osvrnemo i na tekst objavljen neki dan u (18.01.2011.) Glasu Istre u kojem je između inog kratko objavljena i ta vijest o igračima koji više ne trebaju NK Jadranu jer se više ne mogu „punim angažmanom uključiti u aktivnosti kluba“, a koji nosi naslov „Veliki promet za bolju proljetnu zaradu“ uz aludiranje na činjenicu da je Jadran doveo hrpu novih igrača! Trebalo bi samo pripaziti, jer veliki promet uz malu razliku u vrijednosti (cijeni), opet ne donosi nikakvu zaradu!
Zašto se onda svi čudimo vrhunskim dosezima homofobne inteligencije raznih markovića i mamića… oni su samo rezultat jednog odnosa prema sportu koji upravo sada imamo priliku vidjeti na djelu i u Poreču. U zemlji u kojoj nogomet ne možeš igrati ako si gej, ako si baletan ili tekstopisac… sasvim je normalan razvoj zaključaka da nogomet ne možeš igrati niti ako ideš u školu, a na fakultet pogotovo!
Stoga sve ovo (i još mnogo drugog) može biti pokazatelj kako bi NK Jadran u ljudskim (nismo kompetentni, pa nećemo o sportskim) elementima mogao izgubiti i Respekt i Razum i Rezon i još poneke „R“, pa bi mogao postati obični NK JADAN!
Ja mu želim sav uspjeh – ma što uspjeh kome značio!
Ž. Bosanac
