Kako HEP-ovci u 8 sati ujutro motornom pilom pilaju živce turistima

Radni dan, osam sati ujutro, zvoni mi mobitel. Susjeda van sebe od ljutnje kaže neka izađem na terasu i poslušam što se vani događa, ako već ranije nisam.

Izlazim van, a na gotovo svakoj terasi neki bunovni turist sneno trlja oči, a iznad glava im veliki upitnici: pitaju se što se to događa, tko to pili drva u osam ujutro. Pretpostavljam da se u sebi pitaju "jesam li ja takav odmor platio?"

Slušam i ne vjerujem. Prvo sam pomislio da je to neki susjed. Izlazim iz kuće i u dvorištu trafostanice preko puta HEP-a u Vlašićevoj nailazim na radnike koji marljivo pile neka drva i grmlje u koje je zaraslo njihovo parkiralište.

Predstavljam se, prije nego probude sve turiste u kvartu pitam ih mogu li to raditi malo kasnije. Kažu da oni samo rade svoj posao. Podsjećam ih na to da smo turističko mjesto, da nas je ove godine zahvatila recesija, da turista ima jako malo i da nema smisla da ih tjeramo takvim ponašanjem, ma koliko ono bilo sukladno gradskoj uredbi o javnom redu i miru.

Jedan od njih rekao mi je kako je i on bio u turizmu gdje uopće nije bilo vode. Pitam ga trebamo li i mi isključiti turistima vodu zato jer je on to doživio, ne odgovara. Njegov kolega nešto mrmlja i opravdava takve aktivnosti jer je to njihov posao.

Ja kažem da ću onda također odraditi svoj novinarski posao i vadim fotoaprat. Prije nego sam ga uključio, neimari se posakrivaše iza "Tamića", nisu više bili voljni za "pregovore".

Ipak, nisu palili kosilicu i motornu pilu još barem pola sata. Možda su moje riječi ipak doprle do njih, možda su shvatili da su u krivu. Nadam se da je tako.

Doista nije lijepo da si u turističkom gradu dozvoljavamo takve stvari. Istinaibog, ni gradska uprava se ne libi u srpnju na plaže slati bagere, ali svejedno: red je red.