Josipa Lisac: Istra je po mom ukusu

Diva hrvatske glazbene scene Josipa Lisac nastupit će u srijedu u savičentskom kaštelu Grimani, gdje će promovirati svoj posljednji album "Živim po svome" u sklopu ljetnog programa "Zvijezde u kaštelu". Za taj je album osvojila četiri Porina, a publika je na njega čekala devet godina.

Već godinama njegujete specifičan i vokalni i vizualni identitet. Koliko je danas teško biti originalan kada se na svakom koraku nameću društveni kalupi i ostavlja generalni dojam da što manje mašte imaš, bolje ćeš se uklopiti u okolinu?
- Danas se sve radi za jednokratnu uporabu. Kao što prave frižidere, mobitele i ostale naprave. Kad počneš razmišljati malo o tome, vidiš da se zaista sve češće stvaraju takvi produkti, projekti pa čak i osobe. Zaključak bi bio da u vrlo kratko vrijeme treba stvoriti nešto atraktivno, što nekome jest, a nekome nije atraktivno, jer je to stvar ukusa. Pa netko poželi biti nešto drugo i meni je to malo jezivo, da vam budem iskrena.

Ne treba posrnuti, već se treba nositi sa životom hrabrošću, entuzijazmom, voljom i maštom jer, ako vam ideali nestanu - nestaje sve. Kroz život se trebamo nadograđivati i stalno raditi na sebi. Ne samo slijediti princip "copy-paste". Ovo je jako važno pitanje jer danas treba znati biti svoj, a ne instant-osoba.

Zašto moramo gledati instant-zvjezdice umjesto da se bavimo kulturom? Treba govoriti o ljubavi i komunikaciji među ljudima, toga sve više nedostaje. Sve je svedeno na klik mišem, ljudi su doma, povlače se u sebe, ne druže se kao nekada. Najviše me brinu mladi i "izbor" koji im se nudi. Mislim da je to monstruozan napad na njih. Treba živjeti punim plućima.

Nastupali ste na različitim lokacijama, pred više ili manje publike, no bez obzira na to na koncertima uvijek uspijete stvoriti intimnu atmosferu, gotovo obiteljsku. Kako vam to polazi za rukom?
- Moram vam priznati da mi je predivan osjećaj prisustvovati takvom događaju, bez obzira radi li se o meni ili nekom drugome. Nedavno sam bila u zagrebačkoj Areni na koncertu Leonarda Cohena, gdje je bilo otprilike 15 tisuća ljudi, a on je uspio napraviti atmosferu kao da nastupa u nekakvoj crkvi ili teatru pred 300 ili 400 ljudi. Nisam njegov fan, više preferiram Boba Dylana, ali išla sam vidjeti kako se čovjek u 75. godini fascinantno nosi sa životom, u tijeku je zbivanja te je sve svoje pjesme prilagodio sadašnjem vremenu, dodao im malo začina i zaista zvuči odlično .

Imate li kakvih posebnih uspomena vezanih uz Istru? Dolazite li često?
- Jako volim Istru. Obožavam je i predivna mi je oduvijek. Jedna od mojih najljepših veza s Istrom je Ivan Matetić Ronjgov. Od svoje desete godine pjevala sam u zboru i dio našeg repertoara s kojim smo se predstavljali u svijetu je bila skladba "Ćaće moj".

Nju smo izvodili u programu kada smo 1962. osvojili prvo mjesto na svjetskom natjecanju. Izuzetno mi se sviđa istarski krajolik i činjenica da tu možeš naći mir. Uvijek će mi ostati u pamćenju krasni koncerti koje sam imala pred istarskom publikom. Vaša hrana mi se također izuzetno sviđa. Karlo i ja smo bili gurmani i ne mogu prepričati koliko smo uživali u istarskim jelima i dobrom vinu.

Pored toga, u pamćenju mi je jasno ostao događaj kada sam pjevala pjesmu "Paučina" koja pored jazza sadrži elemente čakavskog dijalekta i istarske ljestvice. Sjećam se da sam se šalila kako ću tu melodijicu otpjevati, a ispalo je malo drugačije, ali istovremeno i predivno. (smijeh) Zaista, vaša čakavština je naprosto prekrasna. Treba biti ponosan na svoju kulturu i svoj jezik.

A što da vam kažem, luda sam za vašim tartufima, paštom, vašim sirom i morskim plodovima, toplim konobicama - obišla sam Istru uzduž i poprijeko. Istra je u svemu po mom ukusu. (Razgovarala Saša ERGOTIĆ)

PROČITALI STE SKRAĆENU VERZIJU TEKSTA, CIJELI RAZGOVOR S JOSIPOM LISAC MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE U UTORAK, 3. KOLOVOZA.