Jolić: 'Umoran sam, ali ću ustrajati do kraja' - dva mjeseca nakon deložacije i dalje živi na ulici - Parentium

Franjo Jolić

Piše Kristina FLEGAR

POREČ - Pedesetogodišnji Franjo Jolić, stopostotni ratni vojni invalid rodom iz Novog Travnika, koji je prije dva mjeseca s peteročlanom obitelji deložiran iz stana u Končarevoj ulici, od tada živi na zelenoj površini ispred svog bivšeg doma. S njime odnedavno pod šatorskim krilima prenoćuje jedan sin, dok su supruga i ostala djeca trenutno smještena kod prijatelja, kako je ispričao. Stan u kojemu su boravili desetak godina bio je samo privremeno njihov, rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine za područje Grada Poreča, ukinutim od Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo 2003. godine. Zato su ga, slijedom pravomoćne presude Općinskog suda u Poreču, morali napustiti i predati vlasniku, koji ga je u međuvremenu kupio. Obećano stalno stambeno rješenje, kako je s gorčinom konstatirao Jolić, u međuvremenu se nije ostvarilo.

- Nakon rata sam radi liječenja došao u Pulu, odakle su me s obitelji poslali u Poreč. Tu nisam došao svojom voljom, ali smo si u ovih deset godina izgradili život i rutinu zahvaljujući kojoj sam se, kao i dostupnoj hitnoj medicinskoj pomoći, osjećao sigurno. To što se danas nalazim na ulici znači da je netko pogriješio i teško se ogriješio o moj život. Pri tome mislim na Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje mi je po zakonu dužno osigurati izgradnju kuće, te Grad Poreč koji bi trebao dati komunalno opremljeno zemljište, za koje je jedino bitno da je pristupačno, na prozračnom mjestu i dovoljno blizu bolnice. Nalazim se u takvoj zdravstvenoj situaciji u kojoj se, nažalost, više ne mogu sâm pobrinuti za rješavanje stambenog pitanja sebe i svoje obitelji.

Centar za socijalnu skrb ne može intervenirati

No, više od krova nad glavom problem su nepoštivanje zakona, neostvarena prava i činjenica da sam jedini stopostotni ratni vojni invalid u Hrvatskoj koji još nije stambeno zbrinut. Umoran sam od svih tih dokazivanja, dodatna opterećenja mi stvarno ne trebaju i najradije bih bio u miru, ali ostajem ovdje, odlučan da ustrajem do kraja, ispričao je Jolić. Spomenuo je da Centar za socijalnu skrb u njegovom slučaju ne može intervenirati, budući da nije u socijalnoj potrebi. Kako je objasnio, materijalno je zbrinut, što znači da prima mirovinu, a njegova supruga i djeca, od kojih inače dvoje studira u Puli, trenutno svi rade.

Jolić je potvrdio da mu je Grad Poreč ponudio nekoliko solucija, ali one nisu bile adekvatne njegovom zdravstvenom stanju. Predložio je da mu za izgradnju kuće dodijele parcelu nedaleko od stana koji je koristio, kraj mora, ali od toga nije bilo ništa. Prema njegovim riječima, Grad je bez naknade ustupio zemljište u Musaležu za izgradnju stanova za hrvatske branitelje i time smatra da je ispunio svoje obaveze prema Ministarstvu branitelja. »Tako je i odgovoreno Ministarstvu koje je upozoravalo da treba riješiti moj slučaj, a u dopisima Grada stoji i da za mene nemaju parcele«, objasnio je, dodajući da ni razgovori s bivšim, a ni oni sa sadašnjim gradonačelnikom nisu promijenili situaciju.

Rješavanje njegove situacije, posebno na način na koji smatra da ima pravo, očito neće biti jednostavno. Na to upućuje očitovanje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od kraja svibnja, u kojemu stoji da Franjo Jolić nema utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i zato nema pravo na stambeno zbrinjavanje putem tog ministarstva koje je 2006. godine i odbilo njegov zahtjev za dodjelu stambenog kredita za izgradnju obiteljske kuće. S druge strane, njegov odvjetnik upozorava da je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za obranu Zagreb, Joliću priznat status stopostotnog HRVI-ja iz Domovinskog rata I. grupe za stalno, a u postupku revizije status stopostotnog HRVI-ja II. grupe, da je statusno rješenje pravomoćno i da su ti dokumenti u nezakonitom postupku koji je teško kršio ljudska prava Jolića i njegove obitelji proglašeni ništavnim. Zbog toga, kao i zbog uskraćivanja prava na invalidsku zaštitu, Jolić, tužio je ministricu Jadranku Kosor kao odgovornu osobu u Ministarstvu.

Kordić: Nastojali smo pomoći, iako nismo bili obvezni

Što se Grada Poreča tiče, gradonačelnik Edi Štifanić nas je uputio na Vesnu Kordić, pročelnicu Odjela za društvene djelatnosti, socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu. Ona je istaknula da su Joliću nastojali pomoći, iako nisu bili obvezni stambeno ga zbrinuti. »Osobno sam Ministarstvu branitelja pisala preporuku da se njegovo stambeno pitanje riješi u sklopu izgradnje stanova u Musaležu, za koje je Grad poklonio zemljište, ali nikad nam nije odgovoreno«, rekla je. Ostatak njenog odgovora je sličan onome koji smo dobili od suradnice za odnose s javnošću Saše Guttman Levak, u kojemu stoji da su Joliću bili nuđeni stari objekti u okolici Poreča, još za vrijeme gradonačelnika Josipa Marasa. »Na osnovu sada važećih gradskih odluka nije moguće njegov problem rješavati izdvojeno, dakle kao iznimku, jer obitelji koje su u istoj ili sličnoj situaciji na području našeg grada ima još«, zaključeno je u odgovoru Guttman Levak.

Koliko su upoznati sa situacijom Franje Jolića, što o njoj misle i kako je riješiti, pitali smo po jednog vijećnika iz svih stranaka i nezavisnih listi prisutnih u Gradskom vijeću, te predstavnike Crkve, Fonda Zdravi grad i Centra za građanske inicijative. Evo što su nam rekli.

Mons. Petar Pahović, porečki župnik: »Suosjećam s Franjom Jolićem i njegovom obitelji, jer biti prisiljen napustiti dom koji ste dugi niz godina smatrali svojim mora biti izuzetno teško. Međutim, pravnu državu treba poštovati, pa tako i prava vlasnika stana. Ako je ruka Grada bila ispružena i neka rješenja ponuđena, iako nisu bila idealna, mislim da je u takvoj situaciji trebalo smoći snage i prihvatiti jedno od njih. Crkva, nažalost, nema stambenih prostora koje bi im mogla ustupiti i u tom smislu mu pomoći.«

Nataša Basanić Ćuš (Fond Zdravi grad): »Iskreno, nisam upoznata s njegovom situacijom, ali ono što mu mi u svakom slučaju možemo pružiti je psiho-socijalna pomoć i podrška. Naša vrata su uvijek otvorena. Što se stambenog zbrinjavanja tiče, gradska smo institucija koja se time ne bavi, pa mu apsolutno nemamo mogućnosti pomoći u tom smislu.«

Mladen Momčinović (Centar za građanske inicijative): »Organizacija smo koja se bavi ljudskim pravima i prije svega smo legalisti, te od Države tražimo da se ponaša u skladu s propisima. Znamo da je gospodin Jolić deložiran, ali nismo upućeni u detalje njegovog slučaja. Međutim, iz onoga što smo uspjeli saznali može se zaključiti da njegova ljudska prava nisu narušena. Na njemu je, dakle, da putem pravne države traži pravo koje smatra da mu pripada i da je povrijeđeno.«

Predstavnici stranaka: Grad korektno postupio

Pavlo Ružić (HDZ): »Nisam dovoljno upoznat sa situacijom, ali ako je točno da je Grad nudio neke solucije koje je odbio, možda je i na njegovoj strani dio odgovornosti što njegov problem još nije riješen. Možda je u situaciji u kojoj se našao trebao prihvatiti ono što mu je predloženo…«.

Fani Bugarin-Šoljan (Nezavisna lista Poreč plus – Parenzo piu): »Prema informacijama koje sam uspjela dobiti, on nema status hrvatskog branitelja i zato je problem njegova zbrinjavanja prebačen na lokalnu razinu. Mislim da mu svakako treba pomoći i pružiti adekvatni smještaj njemu i njegovoj obitelji.«

Snježana Mekota (SDP): »Smatram da smo, kao lokalna samouprava, učinili koliko smo mogli da mu pomognemo i mislim da nije izabrao pravilan način za rješavanje problema. Na Ministarstvu branitelja i općini u kojoj je živio prije rata je da mu pruže odgovarajuću soluciju«.

Sandra Čakić-Kuhar (IDS): »Vrlo sam površno upoznata, iz medija, o situaciji Franje Jolića, no, mogu reći da ako mu je Grad ponudio neke mogućnosti za stambeno zbrinjavanje, učinio je sve što je bilo u njegovoj ingerenciji i moći.«

Sonja Vojinović (HSU): »Grad Poreč je puno puta dokazao da je osjetljiv na socijalne probleme svojih građana za koje je uvijek nastojao pronaći rješenje. Tako je i Franji Joliću ponudio nekoliko opcija, no on ih je odbio, što je u najmanju ruku bahato. Zato, po mom mišljenju, Grad prema njemu nema više nikakvih obaveza«.

Dunja Benčić (Nezavisna lista »Naš Poreč« nositeljice Rajke Lesić-Mudrić): »Prema onome što sam saznala, ne radi se o socijalno ugroženoj obitelji i činjenica je da mu je Grad htio izaći ususret i ponudio mu neke opcije. Treba biti realan i u slučaju ugroženosti, bez krova nad glavom, prihvatiti ponuđenu mogućnost, makar privremeno, pa se istovremeno nastaviti boriti za konačno rješenje. Tako bih ja učinila, i to savjetujem i gospodinu Joliću«.

Damir Miloš (Nezavisna lista nositelja Josipa Marasa): »Osobno suosjećam sa svakim čovjekom koji se nađe u teškoj životnoj situaciji, pogotovo kad se radi o branitelju i stopostotnom ratnom vojnom invalidu, kao u ovom slučaju. Međutim, prema mojim saznanjima Grad je prema njemu korektno postupio i ponudio mu više solucija. Smatram da od toga ne treba odustati i da mu, u okvirima mogućnosti stambenog zbrinjavanja na našem području, treba nastojati pomoći na zadovoljavajući način. Ako to znači da neće više živjeti u neposrednoj blizini mora, a kupanje pogoduje njegovoj ozbiljnoj zdravstvenoj situaciji, može mu se izaći ususret i organiziranjem svakodnevnog prijevoza«.

IZ PRIOPĆENJA ODVJETNIKA MATE KNEZOVIĆA

Ozbiljno zdravstveno stanje Franje Jolića

»Nadležna državna tijela, a osobito Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Grad Poreč ni na koji način nisu pokazali ni najmanju brigu za situaciju, te očigledno odbijaju učiniti ono što im nalaže Ustav Republike Hrvatske i zakoni. Neistinite su i lažne tvrdnje da je gospodinu Franji Joliću bilo koje nadležno tijelo ponudilo bilo kakav odgovarajući smještaj ili s njim ozbiljno kontaktiralo u navedenom pravcu«, priopćio nam je jučer u dopisu, a zatim potvrdio u telefonskom razgovoru Mate Knezović, odvjetnik Franje Jolića. Između ostalog, ukazao je na apsurdnost činjenice da Jolić prima mirovinu kao hrvatski ratni vojni invalid prema rješenju koje se temelji na rješenju o statusu HRVI-ja, koje je kasnije osporeno. Istovremeno mu se uskraćuju ostala prava koja proizlaze iz tog statusa, kao stambeno zbrinjavanje i invalidska zaštita.

Knezović je upozorio da je opće zdravstveno stanje Franje Jolića, koji je usprkos preporukama obitelji odlučan u namjeri da ustraje u traženju svojih zakonitih prava, sve lošije i da će daljnje odugovlačenje rješavanja njegova stambenog pitanja završiti tragično. Spomenuo je i da, iako su upoznate sa svim činjenicama, udruge i organizacije za ljudska prava, kao ni Hvidra, čiji je Jolić član, nisu pokazale interes da zaštite njegova osnovna ljudska prava propisana Ustavom RH. Na kraju je apelirao »na sve odgovorne, javnost, branitelje i ljude dobre volje da prepoznaju problem i aktivno se uključe u rješavanje na prikladne načine«.

PRIOPĆENJE MINISTARSTVA OBITELJI, BRANITELJA I MEĐUGENERACIJSKE SOLIDARNOSTI

Jolić nema status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata

U najnovijem priopćenju Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje nosi datum 26. srpnja, a potpisuje ga glasnogovornik Berislav Živković, odbacuju se navodi odvjetnika Knezovića da državna tijela »ni na koji način nisu pokazala ni najmanju brigu za situaciju. Franjo Jolić je bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, a ne Oružanih snaga Republike Hrvatske, te slijedom toga nema utvrđen status hrvatskog branitelja niti hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje putem Ministarstva«, stoji u priopćenju.

Jolić je početkom kolovoza 2004. podnio tužbu radi nerješavanja zahtjeva za stambeno zbrinjavanje Upravnom sudu Republike Hrvatske, koji je u ožujku 2006. donio presudu i naložio Ministarstvu da žurno provede postupak, utvrdi osnovanost zahtjeva i donese rješenje, dakle bez ikakve obveze i naloga da ga se stambeno zbrine. Ministarstvo je nakon toga donijelo rješenje kojim je njegov zahtjev za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za izgradnju obiteljske kuće odbijen.

Napomenuto je također da su rješenjem Ministarstva iz 2005. godine ništavnim proglašena rješenja Ministarstva obrane i njegove Uprave za obranu iz 1997. kojima je Joliću bio priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata II. skupine sa stopostotnim oštećenjem organizma. To je učinjeno nakon što je utvrđeno da »nisu ispunjeni zakonski uvjeti za njihovo donošenje, te da nema mogućnosti njihovog izvršenja«. Unatoč svemu, potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor je zatražila od Grada Poreča da istraži sve mogućnosti za Jolićevo stambeno zbrinjavanje, radi »njegovog zdravstvenog stanja i iznimno teških materijalnih uvjeta u kojima živi«. Grad mu je tri puta uputio ponudu vezanu za stambeno zbrinjavanje, koju je on odbio. Ministarstvo je, potaknuto razlozima humanosti, nakon deložacije obitelji Jolić kontaktiralo s nadležnim službama Ministarstva obrane u Puli. Službe su odobrile Franji Joliću privremeni smještaj u hotelu »Veli Jože«, do trajnog stambenog zbrinjavanja, što je on odbio, zaključeno je u priopćenju.