Jesu li (pre)visoki visoki ležeći policajci rješenje za sigurnost prometa na porečkim ulicama?

Ležeći policajci u Poreču već godinama izazivaju podijeljene reakcije vozača i pješaka. Dok ih jedni vide kao nužno sredstvo za smirivanje prometa, drugi ih doživljavaju kao nepotrebne i štetne zapreke koje više nerviraju nego što doprinose sigurnosti.

Najnoviji primjer dolazi iz Ulice Mate Vlašića , gdje su postavljene čak dvije iznimno visoke prepreke – po jedan ležeći policajac neposredno prije pješačkog prijelaza, a drugi odmah nakon njega, pa se dijelom ceste prema servisnoj zoni uglavnom vozi u prvoj brzini. Vozači ističu da je takvo rješenje suludo jer vozila moraju gotovo potpuno stati, što stvara kolone, posebno u satima pojačanog prometa. Zastoje iz Pulske i drugih sporednih ulica da ne spominjemo.

Tu je i problem oštećenja vozila . Zbog neujednačenih tipova i visina ležećih policajaca, vozači ne mogu predvidjeti koliko će naglo morati zakočiti ili koliko usporiti. To stvara dodatnu nervozu, pa i opasne situacije u prometu.

U Poreču, kao i u mnogim drugim gradovima, ležeći policajci često se postavljaju kao jednostavno rješenje na mjestima gdje bi možda bolje funkcionirao pojačani prometni nadzor, semafori ili kamera za praćenje brzine kretanja. No, njihova stvarna učinkovitost u sprečavanju nesreća često ostaje upitna.

Neslužbeno saznajemo da će u Ulici Mate Vlašića u dogledno vrijeme ipak doći do promjena. Do tada ostaje dojam da bi projektantima, prije novih zahvata, dobro došao mali povratak u realnost. Jer, iako je sigurnost prometa na porečkim ulicama u proteklih desetak-petnaestak godina vidno porasla, negdje treba postaviti granice.

A da se može kad se hoće svjedoči primjer Austrije gdje umjesto ležećih policajaca koriste kamere. Kako istarski.hr navodi, osim što je borba s prebrzom vožnjom u toj zemlji sasvim drugačije riješena nego u Hrvatskoj, prihod od kazni tamo ide lokalnoj samoupravi, a ne policiji (dakle, državi).

Pitanje na tu temu aktualizirao je na posljednjoj sjednici Vijeća i SDP-ov vijećnik Aleksandar Kovač , naglasivši da je to ozbiljan izazov za vozače, jer u nekim situacijama dolazi do struganja podvozja po kolniku čak i pri vrlo malim brzinama, oko 5 km/h.

Kovač navodi kako je takvo prometno "rješenje" izazvalo frustraciju među lokalnim stanovništvom koje sve češće zaobilazi ovu prometnicu, stvarajući gužve u sporednim (kapilarnim) prometnicama iako im je Vlašićeva najlogičnija relacija za svakodnevne potrebe, odlaske na posao, u grad ili trgovačke zone. -Mnogi se boje trajnog oštećenja vozila. Pritom se u sezoni dodatno stvaraju prometni čepovi, jer se vozači moraju praktički "penjati" na ove uspornike, zaključuje Kovač i traži odgovor na pitanje je li se u cilju povećanja sigurnosti pješaka zaista moralo posegnuti za ovako ekstremno visokim uspornicima na tako kratkoj udaljenosti. -Zar nije bilo moguće razmotriti alternativna i manje invazivna prometna rješenja, poput postavljanja sigurnosne kamere, vertikalne signalizacije i ograničenja brzine na 20 km/h? Također, ako se već išlo u smjeru fizičkog usporavanja prometa, zar nije bilo dovoljno postaviti uspornike ispred jednog pješačkog prijelaza, a ne oba s obzirom na njihovu blizinu, kaže SDP-ov vijećnik i upozorava na činjenicu da su drugi gradovi, poput Pazina, svoju glavnu prometnicu s tri uzastopna prijelaza uredili puno inteligentnije, postigavši isti cilj: povećanje sigurnosti pješaka  bez stvaranja prometnih čepova i bez oštećivanja vozila.

Kovač je od nadležnih službi zatražio stručno očitovanje o ovoj problematici, kao i moguću reviziju donesenog prometnog rješenja.

Prema Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama , ležeći policajci (službeno: “umjetne izbočine za smirivanje prometa”) moraju biti standardizirani.

• Visina im je propisana u rasponu od 5 do 7,5 centimetara,
• Širina i oblik ovise o vrsti prometnice, a mora biti osigurana i označenost horizontalnom i vertikalnom signalizacijom.
• Postavlja se isključivo uz suglasnost nadležnih tijela – u gradovima to je najčešće grad ili općina, uz suglasnost policije i upravitelja ceste.

Problem nastaje kada se u praksi ne poštuju propisi, pa prepreke budu previše strme ili visoke, što vozačima donosi više štete nego koristi.