Jednodnevni izlet u Veneciju (Ivana Pilaj, SŠ Mate Balote Poreč)

Već niz godina, prvi razredi (gimnazija i ekonomska škola) 13. listopada kreću na jednodnevni izlet u Veneciju. Krenuli smo u ranim jutarnjim satima sa parkirališta kod osnovne škole, a vodili su nas razrednici i nastavnici talijanskog jezika. Cilj je bio upoznati grad, o njemu nešto naučiti, te ono najvažnije, dobro se zabaviti. [slika2]

Vozili smo se autobusom i uz povremena zaustavljanja prošli smo kroz Sloveniju te stigli u željeno odredište nešto prije podneva. Netom što smo stigli, ukrcali smo se na mali turistički brodić, koji nas je vozio kanalom Giudecca i imali smo pogled na crkve Gesuati i Santa Maria. Nakon polusatne vožnje dočekala nas je široka venecijanska obala. Iznenadio nas je svakako i jako velik broj turista koji su očito došli iz svih zemalja svijeta. Toliki broj ljudi dao je naslutiti da se doista nalazimo u jednom od najpoznatijih turističkih odredišta. Turistička vodičkinja koja nas je pratila cijelim putem, dovela nas je do Duždeve palače, odnosno do jedne od najpoznatijih znamenitosti Venecije koja se odlikuje prekrasnim pročeljem gotičkoga stila i koja je nekoć bila dom svih izabranih vladara Venecije.

[slika1] Za Most uzdisaja vežu se dvije legende. Prva govori da je preko tog mosta poznati ljubavnik Casanova pronašao put ka slobodi, međutim još uvijek je nepoznato kako je to izveo. Druga legenda govori da će se vjenčati par koji prođe gondolom ispod mosta točno u podne, a pritom se poljubi. Naravno da smo svi pomno slušali i druge legende o tom gradu, pa smo željni znanja krenuli do trga Sv. Marka. Tamo smo se upoznali sa najvećim zvonikom, ujedno i najvećom građevinom toga grada. Napustili smo trg sa svim njegovim znamenitostima, stigli do Velikog kanala, te konačno do mosta Rialto koji svojim vanjskim izgledom privlači pažnju turista. Šećući nakratko tržnicom, nakon zajedničkog jednosatnog razgledavanja već spomenutih dijelova grada, dobili smo trosatno slobodno vrijeme - da prošećemo i pobliže se upoznamo s gradom. Najednom, našli smo se u nepoznatom, u nizu malih uskih ulica. Srećom, razloga za brigu nije bilo, jer se na ključnim mjestima nalazila žuta tabla s nazivom ulice i smjerom kretanja. Na ulicama mamila nas je razna roba – od suvenira pa sve do proizvoda najpoznatijih svjetskih marki.

No, mi smo većinu vremena iskoristili za razgledavanje i kupovanje suvenira , te za odmor i predah u ponekom od kafića. Vrijeme smo također iskoristili za fotografiranje međusobno uz te nevjerojatnih nesvakidašnjih prizora. Šećući, prešli smo nekoliko desetaka mostova, te smo se često zaustavljali promatrajući gondole. Pratio nas je karnevalski ugođaj grada. Oko golubova koji su u Veneciji atrakcija okupljalo se mnoštvo promatrača.. Naravno, ni mi se nismo suzdržali da ih ne hranimo i ne snimimo. Slobodno vrijeme se bližilo kraju, pa smo se morali uputiti ka obali gdje smo na brojnim štandovima kupili sitnice za trajno sjećanje. [slika3]

Venecija je za ljude dubljeg džepa, no mi smo imali priliku shvatiti da ono što je najljepše u Veneciji, to je besplatno, a to su kulturne znamenitosti, mostovi, kanali, te 118 otoka na kojima leži grad. Povratak je protekao u dobroj atmosferi, pala je i pokoja pjesma , sklopilo se mnogo novih prijateljstava, ali i neočekivanih ljubavi. Imajući na umu da je zadani cilj postignut, vratili smo se u kasnim večernjim satima nadajući se ponovnom skorašnjem okupljanju.